KOLUMNE / SIGNALI NAD GRADOM

SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Učlani se ili nastavi sanjati o Nagradi grada Karlovca

SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Učlani se ili nastavi
sanjati o Nagradi grada Karlovca

U natječaju za dodjelu javnih priznanja Grada Karlovca koji se svake godine raspisuje, razlika u propozicijama za prestižniju Nagradu grada Karlovca i manje prestižnu Plaketu grada Karlovca razlikuje se u samoj jednoj riječi. Prvu dobivaju građani Karlovca, pravne i fizičke osobe…za njihova VIŠEGODIŠNJA djelovanja…, a potonju građani Karlovca, pravne i fizičke osobe…, za njihova djelovanja…

S obzirom da su se ovih dana uzburkali duhovi oko dodjela javnih priznanja, treba odmah na početku reći da po pitanju legaliteta i utvrđenih kriterija, u odluci Odbora za javna priznanja da Nagradu grada Karlovca dodjeli dugogodišnjem promicatelju inovatorstva Marku Bubašu i ravnatelju Gradskog kazališta Zorin dom Srećku Šestanu nema ništa sporno. Bubaš je cijeli život posvetio inovatorstvu, ima neosporive rezultate, predanost Karlovcu je neupitna. Šestan nije Karlovčan, ali to je najmanje bitno, zadovoljava uvjete „višegodišnjeg“ djelovanja jer je tu pet godina, bez obzira što postoje oprečne ocjene o njegovom radu i dosezima u Zorin domu, od negativnih da mu je kazalište previše pučko i da se bavi kulturnim populizmom, do panegirika kako je epski uspjeh već i formiranje profesionalnog ansambla. U svakom slučaju, ne može se reći da i jedan i drugi ne zaslužuju priznanje koje će primiti povodom 438. rođendana Karlovca. I nema metra po kojem bi se mogli egzaktno izmjeriti dosezi u doprinosu razvoja, društvenog obogaćivanja i boljeg života Karlovca. Sve se na kraju svodi na diskrecijsku ocjenu koja je uvijek škakljiva. Ali…

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Postoje bar dva elementa zbog kojih se neki drugi ljudi predloženi za nagradu, zajedno s građanima koji su stavili potpis na njihove nominacije, imaju pravo objektivno se osjećati zakinutima. Prije svega ravnatelj Studentskog centra Davor Jurčević koji je s ograničenim sredstvima oživotvorio revitalizaciju Zvijezde u vrijeme dok o tome Grad, dakle političari, tek lupetaju floskule i gomilaju studije kao alibi za daljnje nečinjenje. Tu je i Ratko Pogačić, alfa i omega karlovačkog glazbenog života kroz duga karlovačka desetljeća, za čije bi nam aktivnosti u području podizanja razine glazbene kulture u Karlovcu trebao dugi odvojeni tekst.

Iznad Nagrade grada Karlovca postoji još samo povelja kojom se postaje počasni građanina Karlovca za iznimne trajne zasluge za razvoj i promociju Karlovca u Hrvatskoj i svijetu koja se iz razumljivih razloga dijeli iznimno rijetko, i u pravilu ne Karlovčanima. S tim na umu, Nagrada grada Karlovca bi po logici stvari morala biti svojevrsno priznanje za životno djelo i Jurčević i Pogačić se savršeno uklapaju u taj okvir. Prije svega jer se u mirovinu ide jednom, obojica su iza sebe ostavili aktivne karijere i nema drugog trenutka nego ovog da im se zahvali za pola stoljeća rada za Karlovac. Ponavljamo, ne tvrdimo da ravnatelj kazališta Šestan nije zaslužio nagradu, tvrdimo da je tajming loš. Šestan je nagradu mogao dobiti i 2018. godine, za Jurčevića i Pogačića ima smisla sad ili nikad, odnosno eventualno posthumno.

Drugo, ne možemo se oteti dojmu da u diskrecijskoj ocjeni Odbor za javna priznanja nije uspio apstrahirati političku konotaciju. Dočarajmo to kroz pitanja: Bi li Šestan s identičnim rezultatima dobio 2017. godine Nagradu grada Karlovca da nije član HDZ-a? Ili, bi li građanska nominacija Jurčevića i Pogačića bila ignorirana da imaju stranačku knjižicu HDZ-a? Dodatna nezgodna okolnost u cijeloj priči je i neobična podudarnost da časni gospodin Marko Bubaš dobiva nagradu Karlovca u godini kad njegov HNS prvi put otkad je Hrvatske postaje HDZ-ov koalicijski partner.

Sve te „koincidencije“ bacaju sjenu sumnje da Odbor za imenovanja ili se dodvorava vladajućoj stranci, ili je dobio naputke od strane vladajuće politike ili jednostavno nije bilo dovoljno pameti da se izbjegne pomisao na politički dirigiranu farsu u kojoj se na iritantan način demonstrira politička moć i šalje poruka kakvu je Komunistička partija slala 50 godina svoje vlasti; postoje jednaki i jednakiji, postoje naši i na drugoj strani svi ostali. Učlani se u partiju ili „uživaj“ u svojoj plaketi Grada Karlovca, odnosno o Nagradi možeš samo sanjati.

Ne znamo je li to samo slučajni eksces, ali novi gradonačelnik Mandić, poslije podrške preimenovanju Trga Josipa Broza Tita i kontroverzi oko gradskih nagrada, je započeo mandat suprotno proklamacijama o deideologiziranju gradske politike. Jedva čekamo da vidimo nova imena direktora gradskih poduzeća da na vrijeme shvatimo na čemu smo: je li Damir Mandić HDZ-ovac novog kova ili su priče o forsiranju struke nasuprot dosadašnjem strančarenju bile samo uobičajene predizborne laži.

Izdvojeno


Reci što misliš!