Tri tisuće glasova više za nezavisnog Davora Petračića i iznenađujućih 500 manje za HDZ-ovog Damira Mandića nije bilo u nedjelju dovoljno u drugom krugu za promjenu politike u gradskom magistratu. Promjena se unutar jedne političke opcije doduše dogodila, Mandić jest novo ime u gradonačelničkoj fotelji, ali to ne mora značiti ništa. HDZ je politička organizacija koja, kratko rečeno, ne trpi soliranje, u kojoj se pravila znaju, a osobito se tiču provođenja interesa koje se ne može nazvati javnim. Zadnji s pozicije gradonačelnika koji je dirnuo u tu sferu, a ona nas zapravo stalno vuče na dno, je bio Miro Škrgatić u pokušaju pokazivanja širine da na određena rukovodeća mjesta stavi stručne, ali za HDZ politički nepodobne ljude. Htio je tako umjesto nekog činovnika kojem je glavna prednost članska iskaznica HDZ-a za ravnateljicu gradske knjižnice postaviti stručnu i nepodobnu Draženku Polović. Iako je izgledalo da drži konce karlovačkog HDZ-a u rukama, na sjednici Gradskog vijeća svih 13 vijećnika HDZ-a glasovalo je protiv tog prijedloga i de facto izglasalo nepovjerenje vlastitom gradonačelniku koji je torpediran, a na njegovo mjesto namješten novi miljenik tadašnjeg lokalnog kapoa HDZ-a Damir Jelić. Škrgatić, a s njim i svi ostali u hijerarhiji, je na grub način naučio lekciju da prvo trebaš kontrolirati bazu da bi mogao kontrirati šefu, lekciju koju je njegov nasljednik Jelić savršeno savladao u kasnijem političkom odstrijelu osobe koja ga je politički promovirala, Branka Vukelića.

Vijesti s terena zasad nisu dobre, jer taj sustav u kojem se HDZ trudi da ovlada svakom porom društveno-političkog života, po čemu neodoljivo podsjeća na funkcioniranje komunističke partije u socijalizmu, nastavlja svoj život i otkad se Mandića pita za mišljenje. A taj život znači da se na javnim natječajima za poslove u javnim službama i dalje posao dobija po vezi i stranačkoj knjižici, a ne po struci, to se može čuti zadnjih tjedana iz prve ruke. Ostaje vidjeti hoće li i druge uhodane prakse klijentelizma, povlaštenih tvrtki, povlaštenih skupina što se hrane novcem iz gradske kase, nepotizma i strančarenja nauštrb javnog interesa nastaviti gajiti i novi gradonačelnik u svom mandatu.

Sadržaj se nastavlja...

Damir Mandić svojom pojavom, svojom retorikom i gardom ne odgovara opisu tipičnog HDZ-ovca. Ali, da to ne mora značiti ništa najbolji je primjer upravo njegov prethodnik Damir Jelić za kojeg su se mnogi, kao gradskog dečka, omiljenog profesora na Gimnaziji, nekonvencionalnog tipa, nekad čudili što uopće radi u HDZ-u. Pa je u međuvremenu postao politička zvijer kalibra rijetko viđenog u Karlovcu, stopostotni HDZ-ovac, njegov prototip. Je li Mandić drugačiji HDZ-ovac ili je to zapravo oksimoron, otkrit će vrijeme ispred nas.

U svakom slučaju, nije izgledno da će Damir Mandić naprasno prestati voditi dobro utvrđenu politiku HDZ-a od koje je manje koristi imao grad i njegovi stanovnici, a više povlašteni pojedinci i umrežene interesne skupine. To je ono što nas ispunjava dozom pesimizma, no ima tu unatoč svemu prostora za pozitivne pomake.

Drugim riječima, sve nabrojane negativne konotacije i datosti nisu razlog da se ne čestita Damiru Mandiću na čistoj pobjedi, iako možda to brojke ne sugeriraju, najčišćoj u zadnjih 20 godina što se tiče izbora u Karlovcu. Naime, Mandić je iz nekog razloga vodio kampanju s najmanje strasti u usporedbi sa svojim prethodnicima, bio je iznimno pristojan i politički korektan, što je uvijek pozitivna vijest iz naše političke močvare. I sve skupa gore izrečeno ne znači da mi Karlovčani, uključujući potpisnika ovih redova, ne želimo Mandiću uspjeh, da bude gradonačelnik kojeg će se pamtiti po dobru. Ne zbog njega, nego zbog nas i zbog Karlovca.

Jer, pitanje lokalne politike u gradu kao što je Karlovac je prije svega komunalne naravi i tu se može učiniti mnogo više negoli u prethodnom desetljeću. I prema tome u kojoj mjeri će ih novi gradonačelnik rješavati, sudit će se uspješnosti njegovog mandata. Karlovac i dalje nema kino, Karlovac lokalnog tajkuna mora podsjetiti da mjesto na kojem je nekad stajao veliki hotel nije kupio da bi tamo napravio vikendicu ili kafić, već da bi izgradio hotel koji Karlovcu treba, Karlovcu treba kamp, Karlovac više ne smije živjeti u apsurdnoj situaciji da mladi roditelji djecu upisuju u vrtiće preko veze, treba završiti gradski prsten, Karlovac mora riješiti problem računa za grijanje koji ubija kućne budžete građana spojenih na Toplanu.

Karlovac i dalje čeka gradonačelnika koji će po pitanju problema obnove i revitalizacije Zvijezde i Radićeve u njoj s jeftinih floskula i opravdanja preći na djela. Baš kao i slučaju otklanjanja opasnosti od poplava u gradu. Karlovac i dalje iščekuje gradonačelnika koji će rasteretiti sitne poduzetnike parafiskalnih nameta u ingerenciji grada da im olakša poslovanje i gradonačelnika koji će ostvariti preduvjete za dolazak novih većih gospodarskih subjekata u Karlovac... Možda je Karlovac dobro podmazana mašina po pitanju rješavanja HDZ-ovih stranačkih interesa i kadroviranja, ali više nema puno prostora za prašinu sistematski guranu pod tepih posljednje desetljeće. Mandiću će trebati puno truda i pameti da je napokon pomete.