Uspješnost jedne vlasti na lokalnoj razini mjeri se prije svega količinom ostvarenih ideja, odnosno predizbornih obećanja za opće dobro. Tu ne bi trebalo biti puno mjesta ideologiji, samo politikantske lokalne vlasti oslanjaju se na ideologiju ili bolje rečeno na konflikt, na vaše i naše, na crvene i plave, na ustaše i partizane…

Da bi bila uspješna, vlast mora biti inventivna, mora imati plan i viziju gdje želi vidjeti i kakvu želi vidjeti sredinu koju vodi za 4 godine. Ali, može biti najinventivnija i najpametnija, ako nema novac, neće napraviti ništa. S tom činjenicom na pameti, čudi nas neobični entuzijazam oporbe u Karlovcu pred nedjeljne izbore za mjesne odbore i gradske četvrti. Uzeti neki odbor ili četvrt iz zagrljaja trenutno neprikosnovenog HDZ-a, može imati tek mali simbolički značaj. Sadržajno, značaj je nikakav, dapače, usudili bi se reći – kontraproduktivan.

Sadržaj se nastavlja...

Naime, mjesni odbori i gradske četvrti ne odlučuju gotovo o ničemu, a da i odlučuju nemaju sredstava da ideje sprovedu u djelo. Naime, proračun kojim te jedinice mjesne „samouprave“ autonomno raspolažu bile bi male i za budžet obitelji koja mora zamijeniti krov na kući ili uvesti centralno grijanje, recimo. Da budemo sasvim plastični u opisu besmisla postojanja tako ustrojenih mjesnih jedinica, ne treba ići dalje od činjenice da predstavnik ulaza u većoj zgradi ima veću moć, od pričuve može učiniti na svojoj zgradi više negoli predsjednik gradske četvrti u cijelom kvartu kojim – kao – vlada. Drugo, ne manje važno, biti oporba na gradskoj razini, a voditi GČ ili MO, znači zajedno s građanima trpjeti status trinaestog praseta i sjedenja u magarećoj klupi. To su godine parkse, HDZ je majstor zanata u tihom revanšizmu i kažnjavanju neposlušnih kvartova koji su se usudili izabrati drugu opciju. S par desetaka tisuća kuna budžeta koliko (ovisno o veličini i broju stanovnika), pripada četvrti ili odboru neovisno o gradskoj vlasti, ne može se napraviti ništa, a HDZ-ova gradska vlast će se već potruditi da predsjednike „odmetnutih“ kvartova i odbora ignoriranjem prijedloga i zaobilaženjem prioriteta učini dodatno smiješnim. Događalo se i događat će se.

Natjecati se za mjesnu mrvicu vlasti u kojoj ne odlučuješ o gotovo ničemu i ovisiš o milosti gradske vlasti koja bi te najradije utopila u čaši vode je popriličan mazohizam i iz te perspektive racionalnije i svrsishodnije bi oporbi bilo bojkotirati mjesne izbore.

Oporba, čini se, o tome ima drugačije mišljenje. Ne samo da sudjeluju, zakupljivanjem predizbornih jumbo plakata po kvartovima (!?), daju značaj izborima na kojima ne mogu profitirati bez obzira uzmu li vlast ili ne. Još gore, na tim plakatima umjesto da promoviraju sebe i svoje ideje i tako potaknu birače da ih zapamte, da se reklamiraju dugoročno za važnije izbore, oni velikim slovima spominju u istom redu pojmove „HDZ“ i „pobjeda“. „Ako ne izađemo na izbore, HDZ zasigurno pobjeđuje“ nije afirmativni slogan već ima prizvuk negativne kampanje. A imperativ izbjegavanja negativne kampanje gdje god se to može, posebno na izborima koji nemaju ideološku konotaciju, pripada redu pučkoškolskih pravila političkog marketinga.

Doduše, ima u ovoj predizbornoj priči elemenata koje ulijevaju određenu nadu da HDZ-ovo partijsko jednoumlje neće trajati dovijeka. Naime, na spomenutom jumbo plakatu (nažalost mnogo sitnijim slovima od slogana „…HDZ zasigurno pobjeđuje“) vidi se da oporbenog pretendenta na kvartovsku vlast podržava prilični broj stranaka koje ne plešu HDZ-ovo kolo. To je ispravan put prema mnogo važnijim izborima, onim za gradsko vijeće i gradonačelnika. Izborima na kojima bi široka politička fronta morala uvjeriti ljude da ne jurišaju na vlast radi vlasti, da sjaši Kurta, kako bi uzjašio Murta, nego da uvjere ljude kako Karlovac i Karlovčani mogu i zaslužuju bolje.