Sjajno je bilo karlovačko Zvjezdano ljeto godine 2019. godine. Onako gradsko, sadržajno i zgusnuto, bez već tradicionalne kulturološke inverzije urbane sredine u selo veće nego što jest. S te strane zaista se nema reći išta protiv, gradski su oci našim novcem platili program koji je imao glavu i rep, što nije malo s obzirom da pamtimo vremena kad su nam za naše pare - čak i u području nepretenciozne zabave – prodavali muda pod bubrege.

No, dovesti kremu hrvatske lakonotne estrade Gibonnija i Parni valjak nije samo pitanja ukusa koji se, eto, i kod vlastodržaca popravlja. To je i politička odluka jer taj odabir nije jeftin. Dapače, skup je, vrijednost tih koncerata ukupno s honorarom se ne mjeri u tisućama, nego u desetinama tisuća eura. S jedne strane, na ta dva događaja koji su privukli najveći broj posjetitelja na inače mrtvi središnji trg u Zvijezdi može se gledati kao na lijepi poklon Karlovčanima za rođendan grada, ali da ponovimo – koju gradonačelnik i vladajuća gradska garnitura nisu platili iz svog nego iz našeg džepa.

Sadržaj se nastavlja...

S druge strane, proslavu Dana Grada rastegnutu na 20 dana koja je koštala sveukupno 2,5 milijuna kuna moglo bi se ocijeniti neprimjerenom ekstravagancijom u gruboj diskrepanciji s karlovačkom stvarnošću. Jer, kad je glazba utihnula, svjetla šarenih reflektora se ugasila i kulise raskošnih pozornica rastavljene sve se na mjestu gdje su svirali Gibonni i Parni valjak vratilo u uobičajeno sivilo.

Ono što čovjek vidi kad se oko vlastite osi okrene na Trgu bana Jelačića naprosto je tužno. Rijetke velike zgrade čiji je Grad vlasnik ili ima utjecaja na njihovu sudbinu, dakle oronula i pusta Oružana, zgrada bivšeg Kamoda koja se iz Kraševe ulice naslanja na trg, velika vojarna, pa i bivši „Central“ iza ćoška, sve su to inkriminirajući svjedoci nesposobnosti, nedostatka strasti, izostanka strateškog promišljanja, znanja i političke volje gradskih vlasti od 90-e naovamo. Da nije Veleučilišta, motora revitalizacije Zvijezde, koje gradskim vlastima redovito održava lekciju iz efikasnosti i racionalnog trošenja sredstava, obnova Zvijezde bi, uz bazen i kino, bila još jedna karlovačka fatamorgana, opsjena političara za koju se maše tek u predizbornoj kampanji. Obećaju, plate neku studiju ili projekt i gurnu je negdje na dno ladice. Za bolja vremena koja nikad ne dođu. Ukratko, igraju na kratko pamćenje birača. S obzirom da su i dalje na vlasti čini se da im je metoda uspješna. Vidimo da su u zadnje vrijeme shemu dodatno unaprijedili, sve raskošnijim zabavama za mase, starorimskom metodom „kruha i igara“ dodatno potiču biračku demenciju. No, blještavi ljetni koncerti ne mogu dovijeka kamuflirati činjenicu da i dalje nije obnovljeno ni metra Radićeve i da gradska vlast zapravo nema blage veze što bi s velikim napuštenim derutnim zgradama u središtu Zvijezde.

Nema sumnje, gradska vlast je na naš račun sve angažiranija i vještija u području industrije zabave i ugostiteljstvu, što – složit ćemo se - nije u užem opisu njenog posla. 2,5 milijuna kuna za maratonski rođendan grada, milijun kuna po danu programa Dana piva, advent…, skupi se tu uloženih milijuna za veselje naroda koji dobiva dojam da joj vlast nešto daje. A zapravo uglavnom uzima svima da bi dala izabranima. Lakoća kojom vlast plaća skupe koncerte za rođendan grada ne slijedi lakoća rasterećenja građana i poduzetnika nameta i skupih cijena javnih usluga. Naričemo nad lošom demografskom slikom i egzodusom mladih, a u Karlovcu plaćamo jedne od najviših režija u odnosu na plaću. Imamo vjerojatno najskuplje centralno grijanje u državi, i dalje jedan od najviših prireza, ležimo na vodi, ali je ona među najskupljima u Hrvatskoj, imamo cijenu vrtića koja nas smješta na sam hrvatski vrh…Zbog „besplatnog“ koncerta Parnog valjka nitko se neće doseliti u Karlovac, zbog besplatnog vrtića možda i bi. Ali, vlast ima svoje prioritete. Nema tu kruha, ali ima sve više igara.