Osamnaestogodišnja Nizozemka Lisa Schipperijn već je sedam mjeseci stanovnica našeg grada. Rodom iz Amersfoorta, grada od oko 150.000 stanovnika, po završetku srednje škole odlučila je uzeti jednogodišnju pauzu i preko Europske volonterske službe živjeti godinu dana negdje izvan Nizozemske. Kako je završila baš u Karlovcu?

- Kada sam se odlučila na volontiranje mnogi su mi govorili da treba poslati puno prijava dok negdje ne "upadneš", no kod mene je bilo sasvim drugačije. Hrvatska i Karlovac su bili među prvim projektima na koje sam naišla, svidjelo mi se, prijavila sam se i odmah sam dobila pozitivan odgovor.

Sadržaj se nastavlja...

Jesi li bila i prije u Hrvatskoj?

- Jednom na ljetovanju u Istri, ali to su, naravno, sasvim drugačija iskustva i okolnosti.

Dolaziš iz zemlje koju mnogi smatraju jednom od najliberalnijih država u Europi, a u Hrvatskoj brojna istraživanja ukazuju na sve konzervativnije poglede i prema mladima. Primjećuješ li to u svakodnevnom životu? 

- O, da, svakako. Iako, bez namjere da laskam, u Karlovcu vrlo rijetko. Jasno mi je da su ljudi iz Centra za mlade po prirodi stvari otvoreniji i slobodoumniji, ali i kada smo radili po karlovačkim srednjim školama mladi su bili poprilično liberalnih shvaćanja, iako to nije na nizozemskoj razini. No, kada sam tek došla u Hrvatsku prvi zadatak bili su trening za mlade i radionice u školi u Orahovici i tamo sam bila zaista šokirana konzervativnim pogledima mladih.

Dojmovi o Karlovcu su ipak bolji?

- Jesu, iako da budem iskrena u početku nije bilo lako. Došla sam u zimu, sve je bilo sivo, tmurno, u gradu nema stranaca... Mnogi su mi govorili da pričekam proljeće i sada mi je sve jasnije na što su mislili i sve mi je ljepše u vašem gradu. S velikim nestrpljenjem čekam prvo kupanje u Korani, gledam u nju već sedam mjeseci i čekam vrijeme kada ćemo se moći okupati. To je jedna od najvećih prednosti vašeg grada u odnosu na Nizozemsku.

U Nizozemskoj nema kupanja u rijekama?

- Ne, barem nikada nisam čula. Pa ni drugdje baš, imamo more i izletišta na njemu, ali u pravilu je prehladno za kupanje. Ponegdje ima kupališta na jezerima, ali rijeke nisu prikladne. Čak sam se u početku čudila kako mi svi naglašavaju da je Karlovac grad na četiri rijeke i mislila sam "pa što, rijeke kao rijeke, što ću s njima". Eto, sada ne mogu dočekati da "isprobam" Koranu.

Jesi li posjetila još neke dijelove Hrvatske? Imaš li planove za neke izlete?

- Bila sam u Splitu, Zadru, Dubrovniku... bilo je lijepo, ali i to su destinacije koje bih rado posjetila i po ljeti, iako što se tiče nekog kratkog ljetovanja više me privlače otoci. Bila sam i u Bosni, u Sarajevu i Mostaru, a često se družimo i sa stranim volonterima u Zagrebu, ponekad odemo mi njima, ponekad dođu oni kod nas.

Spomenula si da ti nedostaju stranci u Karlovcu?

- Da, iako to ne znači da me Karlovčani nisu dobro primili, naprotiv, nemam niti jedno loše iskustvo i ugodno se osjećam. Ali, kada si jedan od rijetkih stranaca u gradu ponekad se osjećaš malo klaustrofobično, pogotovo ako ne znaš jezik, a iako sam željela naučiti hrvatski jezik pokazao se kao zaista težak. Ljudi u gradu svih generacija jako dobro pričaju engleski pa je to bio razlog da lakše dignem ruke. Zadržala sam se na nekim pojmovima potrebnim za kupovinu namirnica ili kafićima.

Koje su još prednosti i nedostaci Karlovca u odnosu na Nizozemsku?

- Prvo ću reći da od dolaska u Hrvatsku puno više cijenim javni prijevoz u Nizozemskoj. To je jednostavno nebo i zemlja. Amersfoort je od Amsterdama udaljen otprilike koliko i Karlovac od Zagreba. Vlakovi tijekom gotovo cijelog dana voze otprilike svakih 15 minuta, dolaze za pola sata, a ako se dogodi da jedan od njih kasni par minuta mi odmah gunđamo. S iskustvom hrvatskih vlakova vjerujem da mi se više neće dogoditi da se ljutim na nizozemske (smijeh). U Karlovcu mi se, pak, najviše sviđa to što je sve lako dostupno, ne moraš imati ni automobil, a kamoli javni prijevoz da dođeš do svega što ti je potrebno. Zimi je grad bio za moj ukus previše uspavan i umrtvljen, no sada je i puno aktivnosti i događanja što mi se također sviđa. I idealan je za vožnju biciklom, što, nije stereotip, mi Nizozemci jako volimo! (smijeh)

Zadovoljna si našim biciklističkim stazama?

- Da, znam da ima prigovora, ali nije tako loše, puno je prostora za vožnju, neću reći da je na nizozemskoj razini, ali zaista nije loše.

Spomenula si sve više aktivnosti, sudjeluješ li u nekima od njih? I što, zapravo, ti osobno radiš u Centru?

- Prvenstveno na nekim stvarima vezanim uz grafičko oblikovanje, zatim fotografiranje i video materijali i slično. Vodila sam i početne tečajeve nizozemskog jezika i to je bilo jako zabavno. Izvan volonterskog posla idem u Moonwalk gdje plešemo na šipkama, krenula sam iz znatiželje i navukla se, tako da sada ne propuštam treninge. Moram spomenuti i kazalište, koje me jako privlači, čujem da često imaju predstave, da dobijaju nagrade, ali spriječava me nepoznavanje jezika. Zbog kazališta mi je žao što ne znam hrvatski, voljela bih otići u Zorin dom.

Što planiraš nakon Karlovca? Neko novo volontiranje, ili se vraćaš u Nizozemsku?

- Iskustvo je lijepo i mislim da je vrlo moguće da ću se ponovno odlučiti na nešto slično, ali sada se vraćam u Nizozemsku. U Karlovcu sam do sredine kolovoza, a potom idem kući, jer me čekaju pripreme za fakultet. Upisala sam europsku povijest i sada ću se time pozabaviti, a nakon toga, tko zna. Sve opcije su otvorene!

Razgovarao: Darko Lisac/KAportal.hr