U kineskom selu Songxi od 10. kolovoza traju trotjedne aktivnosti na projektu upoznavanja kineskog tradicionalnog života, te gotovo svih tri tisuće stanovnika iz tisuću obitelji s velikim zanimanjem prate aktivnosti 60-ak sudionika iz 15 zemalja. Među njima je i mlada Karlovčanka Laura Volarić Horvat koja za KAportal ali i druge medije izvještava o projektu, što joj upravo i zadatak.

Njihov je današnji izazov bila radionica kaligrafskog pisanja, te je, kaže, uvidjela da i stranci, bez obzira na to što ne znaju pročitati kinesku kaligrafiju, mogu uživati u toj umjetnosti.

Sadržaj se nastavlja...

Najzabavniji dio ipak je bio team building na potoku Ming, koji teče cijelim selom, s natjecanjem koja će od pet ekipa prva napuniti vodom iz potoka bačve na trgu, a pošto se spustio jak pljusak zadatak je postao smiješan, bačve su se same punile, te je nastupilo polijevanje sudionika međusobno vodom, svi na kraju ušli u potok, što je, kako piše Laura, neizmjerno zabavilo domaćine, te su i oni ostali na kiši, svi pokisli do gole kože.

Prepričala nam je Laura i da su i dva dana nakon dolaska u  Songxi još pod dojmom dočeka, jer su, tek ulazeći u selo, shvatili koliko je domaćinima bitan njihov dolazak.

- Njima je to toliko značajan događaj da nas je dočekala linija mažoretkinja koje izvode točku savršeno sinkroniziranim pokretima, komorni orkestar koji je svirao tradicionalnu glazbu kao pratnju solo pjevačici, djeca i žene izvele su ples sa štapovima kojima su tvorile zlatne i crvene vijuge u obliku divovskih zmija. Oduševljenje domaćina što nas vide i oduševljenje nas sudionika zbog takvog veličanstvenog dočeka izjednačeni su, napisala nam je Laura.

Nakon svečanog dijela volonteri, sudionici projekta smješteni su  u najmodernije kuće u selu, uređenim za njih, a zabavna je zgoda koju je Laura napisala, da su se pri njihovom smještavanju dvojica domaćih mladih „borili“ tko će joj pomoći s prtljagom.

- Za to vrijeme jedna me gospođa snima mobitelom dok hoda uz mene žurnim korakom, uzbuđeno mi na lošem engleskom govori da je u Songxi stigla radi našeg dolaska, a onda njena kći počne skakati oko mene i ispitivati odakle sam i kaže da mi želi iskrenu dobrodošlicu, piše Laura.

Sudionici projekta podijeljeni su u osam kuća, a u svakoj kući služe se tri zajednička obroka dnevno, 13 zdjelica sa 14 različitih jela, obilno poslužena hrana, za koju, priznaje Laura, uglavnom ni ne pita „je li to biljka, životinja ili nešto treće“.

Zanimljivost za kraj. Iako su sudionici znali da idu u kinesku regiju s proizvodnjom kristala,  koja se zove i „prijestolnicom kristala“, te su bili zamoljeni da u Kinu donesu poneki predmet od kristala proizveden u svojoj domovini, na Laurino pitanje zna li itko razliku između kristala i stakla, odgovor je znao samo jedan Indijac. Sada to znaju svi (a odgovore na internetu možemo pronaći i mi). Poklanjajući organizatorima male ručno brušene i lijepo upakirane čašice zvonkog samoborskog kristala ispričala je Laura i priču o pečenju rakije diljem Karlovačke županije i cijele Hrvatske, te o razlogu zašto su čašice „toliko majušne“.

Sutra će za sudionike biti prijem u Uredu za strane i prekomorske odnose Narodne vlade Okruga Jinhua, te će sudionici iz  Francuske Njemačke, Češke, SAD-a, Hrvatske, Malawija, Gane, Indije, Izraela, Rusije, Ukrajine, Bugarske, Poljske, Kolumbije i Etiopije imati priliku pitati ponešto i o društvenom uređenju i perspektivama razvoja.

KAportal.hr