Riječ „zabrana“ ovih je dana prilično popularna u Karlovcu s obzirom na priču koja „reklamira“ Karlovac ovih dana u državnim medijima. Dakako, riječ je o političkoj odluci da se s popisa izvođača zbriše ime Momčila Bajagića Bajage, srbijanskog rokera koji eto ne paše dijelu braniteljske populacije na narodnoj zabavi zvanoj i znanoj kao Dani piva. Iako postoji taj popularni mit kako zabrane nisu eminentne demokratskom društvu, to zapravo baš i ne odgovara istini. Recimo, da ne idemo dalje iz našeg dvorišta nastupe popularnog hrvatskog pjevača Thompsona kojeg se optužuje za koketiranje s propalim zločinačkim ideologijama zabranili su i u nekim starim europskim demokracijama gdje je sloboda govora svetinja. Ali, ima svoje granice. Možda je i Bajagin nastup stvarno trebalo zabraniti u Karlovcu, ali za to je potreban valjan razlog. Samo, koji je to razlog u njegovom slučaju?

No dobro, pustimo teške teme na stranu i vratimo se prošlosti. Ukucali smo riječ zabrana u arhivu lokalnog tjednika između dva rata i dobili svakojakih rezultata. U jednoumlju se zabranjivalo sve i svašta, od uvoza koječega do zabrane upotrebe struje za svjetleće reklame, uglavnom zbog vječite štednje i racionalizacija. Onih ideoloških, kao što je ova iz slučaja Bajaga nismo našli. Ne da ih nije bilo, ali s obzirom na narav sistema, vjerojatno se malo tko i odlučivao raditi nešto ideološki nepoćudno u bilo kojem smislu. Izabrali smo jednu zanimljivu zabranu iz davnih dana vezanu uz javno zdravlje. Naime, u Karlovcu je bila zabranjena prodaja toplog kruha zbog navodnog lošeg utjecaja na zdravlje. Izvori o štetnosti toplog kruha na internetu o točnosti ovih navoda kontradiktorni su, no činjenica je da ima država u kojoj se topli kruh ne smije prodavati, na primjer u Mađarskoj.

Sadržaj se nastavlja...

„Baš danas…“, Karlovački tjednik, 3. rujna 1959.

Baš je danas kruh morao biti topao mada je inače uvijek hladan, rekla je prodavačica u jednoj pekari u gradu kad smo je posjetili sa sanitarnom inspekcijom. Iako je propisima zabranjeno prodavati topao kruh on se ipak prodaje pored toga što na policama ima i hladnog kruha. Zabrana prodaje toplog kruha svakako nije nečiji ćef, već je razlog taj što je topao kruh opasan po zdravlje čovjeka. Takav kruh uništava sluznicu želuca i stvara dispoziciju za razna želučana oboljenja. Zato bi bilo poželjno da naše pekare vode računa o tome da ne prodaju vrući kruh i time narušavaju zdravlje naših građana. Osim toga to je korisno i za njih same, jer će tako moći uštedjeti 500 dinara, koliko iznosi kazna za takve prestupe.

Osim toga osoblje u pekari trebalo bi više pažnje posvetiti svom izgledu. Posluživati kruh, burek i tako dalje, nimalo nije zgodno s neobrezanim noktima, mada organi sanitarne inspekcije stalno upozoravaju na to. Svi oni koji su ovim člankom tangirani, trebali bi da nastoje, da se takvi nemili događaji više ne pojavljuju.

Pripremio Tihomir Ivka