Stara latinska poslovica kaže da prilika čini čovjeka lopovom. Gotovo isto bi se moglo reći za kocku. Mnogi među nama imaju taj unutarnji poriv za kockanjem i ako im se prilika nudi, okušat će sreću. U Jugoslaviji, kao i mnoge druge stvari, kockanje je bilo izvan zakona, monopol igara na sreću imala je država i ponudu svela na popularni loto i sportsku prognozu kao neku vrstu razbibrige jednom tjedno za široke narodne mase.

S dolaskom kapitalizma i tržišnih odnosa i taj je duh iz boce pušten, kladionice su svojevremeno nicale kao gljive poslije kiše, klasične kockarnice malo rijeđe, ali trenutno samo u Karlovcu ima dva mjesta na kojima se u bilo koje doba dana ili noći može legalno zaigrati na crno ili crveno na ruletu i sličnim igrama. Nekima je tako prilika dala mogućnost da im kockanje bude način života, pa i osvisnost koja iznimno rijetko završava bogaćenjem, a u većini slučajeva dugovima i očajom.

Sadržaj se nastavlja...

Zabranjeno voće je najslađe, pa je ilegalno kockanje u bivšem sistemu privlačilo razne prevarante da na domišljat način u igri u kojoj protivnik nema šansi, uzmu novac naivnim građanima koje je, eto, prilika učinila kockarima. Kako se vidi iz članka u nastavku, lakše je bilo uzeti novac naivcima nego s novcem pobjeći. Ne samo zbog policije u uniformi i u civilu koje je bilo posvuda, nego iz zbog kulture doušništva koja je bila samorazumljiva u svakoj diktaturi, pa tako i u ovoj našoj.

„Sve je više kockara“, Karlovački tjednik, 24. listopad 1968.

Karlovac je postao meta kockara. Naročito je privlačan petkom, kada je u gradu sajmeni dan. U posljednjih tjedan dana uhvaćena su četiri kockara, koji su na „staroj krami“ varali ljude kartaškom igrom, poznatom pod imenom „trica“. To su Imbrahim Pacoli, star 27 godina, Ismet Bulić, koji ima 24 godine, te Ferand Buraku i Camil Ajzeri, stari kao i Ismet. Svi oni su bez stalnog zaposlenja, a u Karlovac su došli automobilima. Prva dvojica uhvaćena su 11. listopada, a Camil i Ferand osam dana kasnije. Prilikom hapšenja kod Pacolija i Bulića pronađeno je po tisuću novih dinara i „alat“ s kojim su varali naivne ljude. Tri karte, od kojih je jedna obilježena su njihovo oružje. Pri tome se služe raznim sredstvima da privole prolaznike na igru. U početku namjerno nevješto bacaju karte tako da je lako pogoditi pravu. U takvim slučajevima kartu diže netko iz klape, jer ih u ovakvim operacijama učestvuje po nekoliko. Kada netko, iz pohlepe za novcem želi pogađati, onda ruke vještij rade, pa takav ostane praznih džepova. Mnogi se tada ustežu prijaviti nadležnim organima, bojeći se da i sami ne odgovaraju zbog kocke. Tako je organima prijavu podnijela supruga jedne žrtve kockara. Njemu su uzeli 700 novih dinara. Pacolić i Bulić izjavili su da rade u zagrebačkom poduzeću „Udarnik“ ali je provjerom ustanovljeno da oni nisu zaposleni u tom poduzeću. Rekli su da su došli zbog boks meča, ali nisu znali kada se meč održava.

Drugu dvojicu, koji su kao Pacoli i Bulić osuđeni na 30 dana zatvora, prijavio je jedan građanin anonimno, jer se boji da mu se kockari po izlasku iz zatvora ne osvete. Oni su inače veoma drski i skloni fizičkom nasilju. Tako se jedan poakušao obračunati s milicionerom kada je ovaj tražio isprave. Kod Ajzerija je pronađen nož – kama. Milicioneri su i njega i Buraku našli u jednoj gostioni. Kod pretresa pronađena su tri para „trice“ i oko 600 novih dinara. Pretpostavlja se da su odnijeli veću sumu novca, jer su dobiveni novac dodavali kompanjonima, koji su se izgubili kada je došla milicija.

Nije slučajno da su kockari odabrali „staru kramu“ za mjesto svojih operacija. Tamo se petkom okuplja velik broj ljudi, a nekako se nalazi po strani organa sigurnosti. Što više, njima se tamo naplaćuje prostor koji koriste za kocku. Kod Pacolija su pronađeni kuponi kojima se vidi da je platio placovinu za mjesto koje je zauzeo na „staroj krami“. Kako nam je rekao sudac za prekršaje Đuro Gaćeša o tome će biti obaviješteno Stambeno poduzeće, pri kome radi tržna služba.

Pripremio Tihomir Ivka