AKTUALNO

KAretrovizor: Popularna laž je da prije nisi smio reći da si Hrvat i da ideš u Crkvu - istina je da se odgovaralo za stvari koje su i u demokraciji kažnjive

KAretrovizor: Popularna laž je da prije nisi smio reći da si Hrvat
i da ideš u Crkvu - istina je da se odgovaralo za stvari koje su i
u demokraciji kažnjive
Sud u Karlovcu - foto KAfotka.net

Iako se danas popularna laž da se u socijalizmu nije smjelo reći da si Hrvat i da ideš u crkvu, uzima zdravo za gotovo, činjenica jest da čak ni poslije Hrvatskog proljeća – te najžešće manifestacije nacionalne emancipacije od 1945.-e do 90.-e - niti jedan Karlovčanin zbog podrške Savki Dabčević i Miki Tripalu nije završio u zatvoru. Doduše, neki od istaknutih tadašnjih lokalnih političara poput Josipa Boljkovca gurnuti su zbog toga na političku marginu i izgubili političke položaje, ali to je logična i prilično blaga posljedica kakve gledamo i danas kad u jednom unutarstranačkom sukobu (što je Hrvatsko proljeće s razine djelovanja Komunističke partije i bio), poražena strana gubi funkcije i ne mnogo više od toga.

Stvari nikad ne treba gledati crno-bijelo jer su uvijek bile i ostale sive. Treba razumjeti vrijeme i kontekst; Titova Jugoslavija bila je crna diktatura do negdje 1955. kad se i zbog političkog vica moglo završiti na preodgoju na Golom otoku, ali u kasnijim razdobljima čak i liberalniji politčki sustav s mnogo više javne rasprave o važnim stvarima i upliva mišljenja običnog čovjeka na njih negoli je to slučaj danas u našoj demokraciji kad je sloboda iznošenja mišljenja gotovo bezgranična, a – paradokslano – mogućnost utjecaja na promjenu političke paradigme minimalna.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Danas će mnogi i u Karlovcu, pogotovo oni stariji i nekad uvjereni komunisti reći da su iz ovog ili onog razloga bili žrtve sistema, da su bili proganjani i ušutkavani što je uglavnom romansiranje prošlosti. To su priče za malu djecu, to je jednostavno takav soj ljudi; kao što su nekad bili zadrti komunisti, danas su zadrti katolici i „Hrvatine“, a sve priče o tome kako su nešto morali u prošlom sustavu, kako su zavedeni, kako su bili prisiljeni raditi za represivni sustav, samo je pranje vlastite savjesti i pokušaj hvatanja pozicija u novom sustavu. Karijeristi, oportunisti, ljigavci... Uglavnom, osim zbiljskih disidenata poput „svetog“ Vlade Gotovca, većina „proganjanih“ su s razlozima koji bi i danas bili kažnjivi završavali u sudnicama; od privrednog kriminala do niskih strasti...Njihov pad je ionako bio privremen: uskrsnuli su u novom sistemu kao pravednici i domoljubi, a zapravo su trebali biti lustrirani i nikad se više nisu trebali baviti bilo kakvim javnim poslom. Da je bilo tako, Hrvatska bi danas bila bolja zemlja.

„Osuđena zbog izazivanja nacionalne netrpeljivosti“, Karlovački tjednik, 25. 06. 1981.

Zbog krivičnog djela neprijateljske propagande, te izazivanja nacionalne, rasne i vjerske netrpeljivosti Krivično vijeće Okružnog suda u Karlovcu osudilo je  A. Š. iz Karlovca na 18 mjeseci zatvora. Pored toga, Vijeće je izreklo i zaštitnu mjeru zabrane pedagoškog rada u trajanju od tri godine nakon izdržavanja kazne.

Prema optužnici, koja je dokazana, A. Š. je od 1978. do ožujka 1981. godine slala anonimne poštanske pošiljke na adrese nekih Karlovčana u kojima ih je vrijeđala, pogrdno se izražavajući o njihovoj nacionalnoj pripadnosti, te iznoslila niz tvrdnji koje je sud okvalificirao kao krivično djelo.

Kako je pošiljke pisala vlastoručno, stručni radnici Zavoda za kriminološka vještačenja i istraživanja SR Hrvatske i SR Slovenije nepobitno su dokazali da je A. Š. autor tekstova.

Pripremio Tihomir Ivka

Izdvojeno


Reci što misliš!