Listanje starih lokalnih novina, između ostalog, nudi pregršt argumenata kako je Karlovac nekad puno veći grad negoli je to danas slučaj i pritom ne mislimo na njegovu fizičku veličinu i broj stanovnika. Bio je veći po entuzijazmu, po ambicioznosti, po tome da nije priznavao primat nikome, nije valjao u blatu provincijalne samodopadnosti. Političari su imali smjelije i veće ideje od ovih naših današnjih velikih demokrata, pa je onda to povlačilo za sebom i sve drugo, prije svega struku u raznim oblicima ljudskih djelatnosti. Primjerice u urbanizmu i arhitekturi, o čemu govori članak kroz 25-u obljetnicu postojanja jednog projektnog biroa, prepisan iz jedne od prijelomnih godina za ovu zemlju, turbulentne 1971.

Ostaje upitnik iznad glave kad danas čitamo o zaista impresivnim brojkama i uspjesima projektnog ureda AGI-46 koji je nekad zapošljavao desetine arhitekata i koji je podijelio sudbinu mnogih uspješnih poduzeća, odnosno sveden je na nevažan privredni subjekt u vihorima pljačke koju od milja zovemo privatizacija. Kako smo nekad nešto mogli, a u zadnjih 25 godina se niti imamo čime posebno pohvaliti u karlovačkom urbanizmu niti se možemo sjetiti što je to iz karlovačkih projektnih ureda izašlo, a usporedivo je s postignućima AGI-ja 46 iz zlatnih dana? Vjerojatno je to posljedica gore naznačene uzročno-posljedične veze. Kakva politika, takva struka.

Sadržaj se nastavlja...

„Srebrni jubilej AGI-46: Neboderi niču i na stolu“, Karlovački tjednik, 9. prosinca 1971.

Od više milijuna kvadratnih metara stanova, industrijskih objekata, poslovnih prostorija škola i bolnica izniklo je posljednjih 25 godina u cijeloj Jugoslaviji, gotovo milijun toga ogromnog prostora nacrtan je na stolovima inženjera i tehničara karlovačkog projektnog biroa AGI-46. Dok su 1946. godine trojica ljudi (među njima samo jedan inžinjer), grbili leđa nad crtaćom daskom (a jedan od drugoga je posuđivao jedini trokut), danas trideset inžinjera i tehničara stvaraju projekte u modernom poslovnom prostoru u Karlovcu i Zagrebu.

Priča o jednom napretku počinje teci od malih kordunskih bajti, što su na brzinu podignute da narod ima kamo skloniti glavu, a završava se na trideset modernih nebodera u Zagrebu čiji se vrhovi ogledavaju u Savi, na gigantskom poslovnom tornju u Savskoj (najviši objekt u zemlji sa svojih sto metara visine – zgrada „Zagrepčanke“ – op.a.), na karlovačkoj Robnoj kući (što se upravo nadograđuje), na Školskoj sportskoj dvorani u Karlovcu i mnogo većoj dvorani „Mladost“ u Rijeci, hotelima u Karlovcu („Korana“) i Zagrebu („Sport«), tvornicama („Kordun“, Pivovara, „Velebit“...), robnoj kući u Subotici ... treba još mnogo nabrajati da se ispuni milijun kvadratnih metara.

Inžinjeri Slavko Jelinek, Zvonko Jureša, Vlado Pažin i v.d. direktora Nikola Sužnjević iznijeli su na konferenciji za štampu samo dio podataka što se odnose na rad biroa u 25 godina. Spomenuli su i sudjelovanje projektanata na natječajima u zemlji (nova gradska biblioteka u Karlovcu, Split, Zagreb, Subotica, Sisak . . .) i inozemstvu (Oberhof), sudjelovanje na izložbama (Zagreb. Sarajevo, Karlovac . . .) Sutra počinju i manifestacije u povodu 25-godišnjice postojanja biroa AGI-46. Da ta proslava ne bi ostala u uskom krugu u „Agiju“ su odlučili da budu pokrovitelji kazališne izvedbe Mihalićeve „Grbavice“, a za javnost priređuju i izložbu svojih radova.

Pripremio Tihomir Ivka