AKTUALNO

KAretrovizor: Prije 8 godina uveli smo OIB i umirovili "socijalistički" JMBG, no iz nekog razloga na šalterima i dalje traže i jedno i drugo

KAretrovizor: Prije 8 godina uveli smo OIB i umirovili

U jeku sveopće imformatizacije javne uprave kao jedne od famoznih državnih reformi, Hrvatska je zakonom uvela i Osobni identifikacijski broj iliti OIB. Razlozi uvođenja su naizgled bili logični i očiti; to je trebalo povećati učinkovitost državne uprave, općenito smanjiti administrativna opterećenja građana, usput smo se uskladili sa zakonodavstvom EU, a iz vrha državne vlasti su stizale i poruke da će taj broj zbog lakšeg uvida u imovinu građana i pravnih osoba biti oružje u borbi protiv korupcije. Kako točno, nije nam baš pojašnjeno, pa smo bili prisiljeni povjerovati na riječ vlasti koju je u vrijeme pripreme zakona o OIB-u predvodio, da budemo malo sarkastični, poznati borac protiv korupcije na čelu HDZ-a i Vlade, kleptoman Ivo Sanader. Prešutno smo zaključili kao i mnogo puta do sad da je stari identifikacijski broj Jedinstveni matični broj građana (JMBG) trulo socijalističko naslijeđe, potrošili na promjenu broja sitnicu od 110 milijuna novca poreznih obveznika i najavili kako će u ime administrativnih pojednostavljenja JMBG iščeznuti dvije godine nakon donošenja zakona.

Ali avaj, šest godina od isteka tog prijelaznog roka, svako malo, od banke do instituacija u kojima tražimo neki dokument, službenik s druge strane šaltera traži i upokojeni JMBG. Kako tipično hrvatski, zašto bi bilo jednostavno kad može biti komplicirano, zašto bi se koristili jednim identifikacijskim brojem koji bi ujedno bio matični i „porezni“, kad možemo imati dva i umjesto najavljenih smanjivanja administrativnih opterećenja građanima zapravo dodati nova. Kako smo prije živjeli bez toga? Kao što vidimo iz starog zapisa u lokalnim novinama, nekad se moglo živjeti i bez JMBG-a jer je i on uveden relativno kasno. Uveden je pod parolom učinkovitosti i lakšeg ostvarivanja prava građanima, frapantno sličnoj onoj iz vremena kad se uvodio OIB. Ne treba se zavaravati, uklanjanje administrativnih prepreka i lakše ostvarivanje prava su samo zgodno opravdanje, država će, naime – bila ona socijalistička diktatura ili demokracija - učiniti sve da što čvršće kontrolira vlastite građane.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

„Građani s matičnim brojem“, Karlovački tjednik, 16. kolovoza 1979.

Ako zastupnici Sabora prihvate na jesenskim zasjedanjima najprije prijedlog da se donese zakon a onda i tekst Zakona o jedinstvenom matičnom broju građana, onda bi na osnovu tog republičkog propisa, najkasnije od 1. siječnja 1982. godine, počelo određivanje i dodjeljivanje matičnog broja svim građanima u SR Hrvatskoj i ono bi se, ocjenjuje se, trebalo završiti do kraja 1985. godine. O kakvom je to broju riječ? Potkraj 1976. godine Skupština SFRJ donijela je Zakon o uvođenju jedinstvenog matičnog broja građana i odredila da do početka 1982. godine sve republike i pokrajine moraju donijeti pobliže propise kojima će se razraditi način i postupak određivanja matičnog broja građana, nadležne organe za vođenje evidencije i rokove za provođenje zakona. Matični broj je identifikaciona oznaka građana, koja ga prati od rođenja do smrti, a sastoji se od skupine od 13 brojaka koje označavaju dan, mjesec i godinu rođenja, broj registra, spol i kontrolni broj. Matični se broj upisuje u evidencije koje se o građanima vode na osnovu saveznih i republičkih propisa i u javne isprave koje se izdaju na temelju tih evidencija. Matični broj upisan u izvod iz matične knjige rođenih i osobnu kartu služit će kao osnova za upis u sve druge evidencije i javne isprave. Uvođenjem matičnog broja, kažu predlagači Zakona, treba da se omogući građanima lakše i brže ostvarivanje određenihprava, veća točnost i ažurnost podataka, brža razmjena informacija između različitih organa i organizacija koje imaju određene evidencije o građanima.

Poznato je, naime, da u svim vrstama evidencija najveći broj podataka ima identifikacioni značaj (osobno ime, mjesto i datum rođenja, prebivalište...), pa se jedna osoba pojavljuje u svakoj evidenciji s istim podacima. Sadašnji je sistem evidentiranja nedovoljno točan i neažuran a obrada podataka o građanima iz različitih evidencija moguća je jedino uvođenjem jedinstvene identifikacione oznake, u ovom slučaju matičnog broja. Matični broj, prema predloženom republičkom zakonu, dao bi se građanima rođenim prije 1. siječnja 1982. po mjestu prebivališta, a rođenima poslije tog datuma prema mjestu rođenja. Njegovo uvođenje trebalo bi omogućiti izgradnju suvremenog sistema informiranja i bržeg ostvarivanja prava radnih ljudi i građana.

Pripremio Tihomir Ivka

Izdvojeno


Reci što misliš!