Munjevit razvoj tehnologije u posljednjih dvadesetak godine stubokom je izmijenio naše svakodnevne živote. Usvakom slučaju nabolje, iako bi danas mnogi najradije pobjegli od mobitela kompjutera i stvari koje nam uz njihovu pomoć ispunjavaju ili oduzimaju vrijeme, ovisno s koje strane se gleda. Danas videopozivima komuniciramo ljudima s drugog kraja svijeta, imamo na raspolaganju beskonačnost informacija s interneta, možemo gledati nebrojene televizijske kanale i najnovije filmove na ogromnim tankim televizjskim ekranima. U neka druga vremena ako smo se s nekim htjeli čuti, morali smo doma sjediti uz fiksni telefon (ako smo ga uopće imali), čestitali smo si praznike putem poštanskih dopisnica, glazbu slušali na radiju ili s ploča koje bi kupili u „Slaviji“ ili Tekstilki, imali smo dva televizijska programa koja su emitirala smrtno dosadni ozbiljni program do 22 ili 23 sata. Što je bolje, opet je stvar kuta gledanja; većina će reći da sad zahvaljujući naprednim tehnologijama možemo obaviti mnogo više stvari u jedinici vremena, dio će tvrditi da od te brzine više nemamo vremena za sebe same kao nekad i kako nam se komunikacija pretvorila u šum, u dodiru smo s previše ljudi previše vremena pa su nam odnosi zapravo površni. Više nas ništa ni ne može iznenaditi, nova tehnološka čuda više nikog ne čude.

Nekad jesu. Novotarije u svakodnevnom životu nisu bile česte kao danas, pa je svaka dočekivana s priličnim uzbuđenjem i kod običnih ljudi izazivala čežnju. Jer u zemlji u kojoj je samo stanje krize konstanta, uvijek je nedostajalo novaca da se kupi sve što bi jedno kućanstvo željelo imati.

Sadržaj se nastavlja...

U ovom slučaju se prisjećamo dolaska prvih televizora u boji u Karlovac. Kao što se vidi godina je bila 1971. kad su prvi kolor televizori stigli u gradske trgovine. Točnijejedan, jer zbog političke odluke zamrzavanja cijena nije za trgovine bilo isplativo nabavljati drugi.

P.S. U tekstu piše kako je jedini TV u boji domaće proizvodnje koštao 912 tisuća dinara. Da približimo koliko je to bila paprena cijena preračunali smo po tečaju iz 1971. dinare u dolare i dobili 577 dolara, što ne izgleda previše. No kad se na tih 577 dolara uračuna inflacija dolara u tih 47 godina, isapada da bi taj TV koštao današnjih 3500 dolara. Nije ni čudo da su si ga u poečtku mogli priuštiti tek rijetki.

„Jedini ofarbani televizor“, Karlovački tjednik, 13. siječnja 1972.

Trgovačka kuća na Trgu braće Benić bb jedina je u Karlovcu koja je posjedovala televizor u boji. Stajao je 912 tisuća starih dinara i bio je prodan.

Na pitanje zbog čega nije krajem prošle godine bilo više televizora u koloru, poslovođa elektroodjela „Trgovačke kuće“ Ljubo Nahod je odgovorio: „Zbog zamrzavanja cijena nismo mogli nabaviti još koji televizor. Jedini kojeg smo imali bio je proizvod Elektronske industrije iz Niša. Iako kod nas televizore u boji proizvode još dvije tvornice, RIZ-Zagreb i Gorenje iz Velenja), ali ih zbog promjena u cijenama ne možemo za sada nabaviti.“

To to ne znači daje to jedini televizor u boji u našem gradu. Računa se da ih ima desetak i da su ostali kupljeni ili u Zagrebu ili u inozemstvu.

Pripremio Tihomir Ivka