KAportal 7 DANA NA 4 RIJEKE: Protagonisti i statisti ili - zašto imamo tramvaj ligu? | Karlovački informativni web portal

7 DANA NA 4 RIJEKE: Protagonisti i statisti ili – zašto imamo tramvaj ligu?

Iako smo se nadali obaranju rekorda u posjeti prvenstvenoj rukometnoj utakmici u Školskoj sportskoj dvorani na Rakovcu, to se nije dogodilo. Pred oko 500 gledatelja drugoplasirani Žabari servirali su prvoplasiranim Gosparima prvi poraz ove jeseni. Tom pobjedom (27:24) Karlovac se približio Dubrovniku na samo tri boda i tako zadržao izglede da i u drugom dijelu natjecanja nastavi ravnopravnu borbu za povratak u Premijer ligu. Prezimit će na trećem mjestu, iza Dubrovnika koji ima 19 bodova te drugoplasirane momčadi Ribola Kaštela sa 16 bodova koliko imaju i naši sugrađani učinkom 11 8 0 3 329:275 16. Za očekivati je neizvjesnu trku za naslov ta tri objektivno najbolja sastava.

Trener Dubrovčana je i bivši stručni boss Karlovca, prekaljeni Silvijo Ivandija, a na klupi Karlovca značajno mlađa i neiskusnija trenerica Tatjana Rašić. Post-festum je Silvijo u stilu gentlemana čestitao Karlovcu na dobroj igri i zasluženoj pobjedi, a Tatjana izjavila da su njeni igrači odigrali upravo onako kako je dogovoreno, taktički dobro, zrelo. Što bi to moglo značiti? Da je neiskusna trenerica nadmudrila iskusnijeg kolegu! Ali nije prvi put da Gospari iz Karlovca odlaze „kratkih rukava“. Već su jednom, prije nekoliko godina, u prvenstvu južne skupine prve lige, prisiljeni na poraz. Tada je, kao i danas, na klupi Karlovca sjedila Tanja Rašić. Na suprotnoj strani bio je slavni bivši reprezentativac Zlatko Saračević. Da li je to slučajnost ili ne, neka procjene oni koji vode hrvatski rukomet i pletu „paukovu mrežu“ trenera u domaćem rukometu…

Kapa dolje trenerici Rašić za čisto matiranje lidera jeseni, ali objektivno najbolji mladi karlovački rukometni trener nije u Karlovcu. Dinko Đanković trenira Poreč s kojim je drugi na ljestvici Premijer lige nakon aktualne polusezone. Nije više ovdje jer nije bilo sluha ni pameti da se perspektivni i već etablirani stručnjak zadrži u svom rodnom gradu u kojem je bio igrač te školarac trenerskog zanata. Slično je i u nekim drugim sportovima, primjerice odličan odbojkaški učitelj Goran Zec priznatiji je i potrebniji u Zagrebu nego doma, na četiri rijeke. Kolikogod bio uspješan, Đanković zbog mreže o kojoj pričamo ne može biti trener niti jedne od hrvatskih selekcija, ali može biti pomoćnik šefu koji se dosad ničim nije dokazao niti ičim navijestio da je bolji. Isto sudbinu proživljava i talentirana Rašić. Stoga veliki respekt naspram onih koji u malim sredinama stvaraju prave rukometaše praktički ni iz čega. A „umreženi pauci“ aktualnog prvaka države jesu, priznali mi to ili ne uz dužno poštovanje – Vlado Šola (Dubrava), Davor Dominiković (Sesvete), spomenuti Silvijo Ivandija (Dubrovnik). Koliko će još Andrija Mikulić – poslije dogovora Zagreba i Gorice da mladi Zagrebaši (među njima je i karlovački igrač Antonio Ljubić) igraju za klub iz Velike Gorice – biti trener tog kluba? Hrvoje Horvat Jr. očito nije prvakov ljubimac ni favorit čim vodi momčad koja je najveći konkurent „nepobjedivom“ prvaku i pobjedniku kupa Hrvatske, razlog se podrazumijeva: preoteo mu je Halila Jaganjca, jednog od najpotentnijih mladih hrvatskih rukometaša. Teško se to oprašta! E sad – hoće li poradi tog transfera Jaganjac i dalje biti reprezentativac, i u kakvom statusu…?

  • Prema tome, nije ni lako ni jednostavno biti trener u domaćim okvirima. Prečeste su financijske dubioze, puno je mladih i neiskusnih igrača s kojima treba dugo i naporno raditi dok ne postanu solidni prvoligaški igrači, a kad to postanu preotmu ih jači. Uglavnom ograničavaju novčani limiti s kojima se „bakću“ klubovi izvan metropole. Pa što imamo: dva jaka sudionika Premijer lige, dočim su svi ostali statisti koji stvaraju igrače za velike klubove. Zanemaruje se tako i trud sportskih odgajatelja iz manjih sredina – Karlovca, Zadra, Vinkovaca, Varaždina, Samobora, Poreča, Slavonskog Broda, Požege, Čakovca, Bjelovara, Kutine, Đakova, Siska, Buzeta, Umaga, Metkovića… Pa i iz Splita, Rijeke i Osijeka. Naprimjer iz Karlovca je otišla cijela prva postava koji bi, da su ostali, igrali vrlo značajnu ulogu u glavnoj/vodećoj ligi. Zanemarili smo ili zaboravili da je ključni faktor rukometnog napretka i pripadajućeg uspjeha stručni rad te da jake klubove za dobrobit hrvatskog rukometa trebamo u cijeloj zemlji, a ne samo u glavnom gradu. Zbog toga i imamo „tramvaj ligu“ u kojoj su tri premijerligaša zapravo podružnice državnog prvaka, odnosno Prvaka kome je sve dopušteno…

  • Odgovori