Na prozivke Karlovačke županije reagirao je predsjednik Udruge "Pan", Denis Frančišković. Evo što on kaže:

Da nije tragično bilo bi smiješno. I dalje ih žulja Eko Pan, ali to nije ništa novo. Kako kaže narodna, svatko se češe tamo di ga svrbi. Al ajmo malo o činjenicama i informacijama pa neka građani onda sami prosude šta je istina.

Sadržaj se nastavlja...

Kao prvo moram se osvrnuti na dio "Stoga je navođenje kako Karlovačka županija ˝pere ruke kao Poncije Pilat˝ izrazito zlonamjerno i netočno".. Iako se osobno slažem s navedenom konstrukcijom što je i relativno lako dokazati kroz rad županije zadnjih 10-tak godina po pitanju hidroelektrana, ona je nastala novinarskom i uredničkom slobodom medija koji ju je prenio, a ne udruge Eko Pan. Vjerujem da je ona nastala također temeljem svih mogućih informacijama o temi hidroelektrana koju lokalni mediji prate posljednjih 10-tak godina, preciznije od puštanja u pogon genijalnog projekta HE Lešće. Predlažem županiji da uputi zahtjev medijima kako i na koji način bi trebali izvještavati i pisati o ovoj temi. To će zasigurno biti veliki iskorak u demokratizaciji našeg društva.

Sad malo o konkretnim činjenicama oko presude Visokog upravnog suda u slučaju mHE Primišlje i njezinom značaju. Pogrešna je tvrdnja i intepretacija tog postupka kao pravno bezvrijednim, pravdajući to novim zakonodavnim okvirom koji se promijenio. Činjenica je da upravo na taj neusklađeni pravni okvir s EU pravnom stečevinom upozoravao Eko Pan, a on je omogućavao izgradnju hidroelektrana bez ikakve procjene utjecaja na okoliš. Kada tome još dodamo činjenicu da je u tom periodu Korana bila izbačena iz ekološke mreže, dolazimo do toga da je u tom periodu praktički bilo moguće graditi mHE bez ikakve procjene i na prirodu. Naravno na činjenicu izbacivanja Korane iz Natura 2000 je prošlo bez apsolutno ikakve reakcije lokalnih vlasti. Korana je vraćena 2014. u ekološku mrežu isključivo zaslugom udruga i stručnjaka (BIOM, WWF, dr.sc. Dušan Jelić i dr.). Da se vratimo na presudu i njezino značenje. Da je kojim slučajem presuda bila drugačija i time rješenje pravomoćno ništa ne bi moglo spriječiti investitora da konzumira pravomoćno rješenje i on bi mogao pokrenuti daljnje postupke. S druge strane presuda Visokog upravnog suda osobito je važna zbog usklađivanja prakse prvostupanjskih sudova pogotovo u okolišnim postupcima koja je još uvijek vrlo različita. Presuda između ostalog potvrđuje vrlo bitnu činjenicu, a to je da direktive EU imaju i mogu imati izravan učinak na nacionalnoj razini. Konkretno u ovom slučaju to znači da su i Županija i Ministarstvo i Upravni sud u Rijeci pogrešno tvrdili da moraju primjeniti tada neusklađeni nacionalni propisi umjesto EU direktive o procjeni utjecaja zahvata na okoliš što bi u praksi značilo da niti jedan postupak za hidroelektrane ne može proći bez barem ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš. Druga stvar vrlo bitna koja se potvrđuje u presudi je pitanje sagledavanja kumulativnih utjecaja što je bilo potpuno zanemareno obzirom na 7 planiranih hidroelektrana na Korani. Toliko ukratko o značaju presude oko mHE Primišlje.

Druga stvar se odnosi na činjenice oko izgrađene mHE Dabrova dolina na Mrežnici. Dovoljno je samo iznijeti činjenice koje su se dogodile u posljednih par mjeseci. Naime, nakon gotovo dvije godine upozoravanja svih mogućih nadležnih da mHE Dabrova dolina ne radi u skladu s propisanim mjerama ublažavanja propisanim u rješenju županije, ministarstvo je potvrdilo praktički sve ono na šta smo upozoravali još od izgradnje. Nažalost, trebalo je proći dvije godine i nakon prijave Europskoj komisiji Ministarstvo je odlučilo ipak reagirati. Kao što je poznato u zadnjem inspekcijskom nazdoru pred kraj 2018. naloženo je investitoru da ispoštuje propisane mjere (nap. u prvom redu postavljanje senzora na slapu za mjerenje protoka, zatvaranje paralelno izgrađenog kanala koji je oduzimao dio vode slapu pri niskim vodostajima). Inače primarni red nadzora nad radom mHE Dabrova dolina spada na lokalnu razinu, a kako su oni zajedno s Ministarstvom odradili posao procijenite sami.

I da teza Županije iz teksta da bi građani i zainteresirana javnost trebali imati samo pravo sudjelovati tijekom javnih rasprava pokazuje zapravo duboko nepoznavanje teme sudjelovanja javnosti u okolišnim postupcima. Ukratko rečeno i temeljem nacionalnih propisa i Arhuške konvencije javnost ima pravo i pristup pravosuđu u okolišnim postupcima.

I za kraj oko spremnosti na komunikaciju i dobronamjernosti. Možda najbolje oko toga govori sljedeća činjenica, a to je da Eko Pan u posljednjih 10. godina nije niti jednom bio pozvan od strane tadašnjeg gradonačelnika, sada župana ili grada i županije na bilo kakav otvoreni razgovor ili sl. u vezi problema oko hidrolektrana. Nasuprot tome neki investitori su u isto to vrijeme bili više puta primani u grad pa čak i sudjelovali na sjednicama gradskog vijeća.

Eto to bi bilo malo o činjenicama i informacijama.

KAportal.hr