Davanje otkaza je uvijek nepopularna mjera i vrlo osjetljivo pitanje u javnim službama, koje su podložne izbornim promjenama. Posebno zato što su u normalnim demokratskim državama, načelno govoreći, gradonačelnici i dogradonačelnici prolazni, a službenici koje u upravama zatiču vječni. Oni su uhodani administrativni stroj kojem gradonačelnik i suradnici  svojim autoritetom,  sposobnošću, komunikativnošću, iskrenosti, liderstvom i idejama daju novi polet. Ako ovih vrlina pofali, taj stroj počinje trokirati. Karlovačka gradska uprava trokira, u to nema sumnje, i sam gradonačelnik u javnim istupima često napominje kako je nezadovoljan njenom efikasnošću i to navodi kao jedan od razloga rezanja broja zaposlenika.  Može li 14 najavljenih otkaza osigurati  efikasnost?  O cijeloj je priči prerano donositi konačne zaključke, tek kad se sazna konačna lista 14 nesretnika i koliko je od njih članova HDZ-a moći će se jasnije govoriti o stvarnim motivima gradonačelnika Jelića.  Oni su sad - utemeljeni tek na floskuli o povećanju učinkovitosti - vrlo nejasni, a dosadašnji potezi kontroverzni gotovo kao i kompleksna i javnosti "nečitka" osoba gradonačelnika.

Činjenica jest da je gradska uprava preglomazna, ali suhe brojke iznesene u novinama na ovu temu jasno ukazuju da je HDZ vlast naslijedio sa 96 zaposlenika i u jedan i pol mandat zaposlio nova 53 zaposlenika. Ako se dio motiva otkaza krije u svijesti da se gradske administracije namnožilo preko mjere onda je svakako HDZ na vlasti sa svojim gradonačelnicima Škrgatićem i Jelićem taj koji je poput psihotičnog Nerona potpalio tu vatru, a sad se odjednom ukazuje kao glas razuma i vatrogasac.  Jelićeve riječi da je zaposlio tek tri djelatnika, a onda se iskopa informacija da ih je u jeku otpuštanja, samo prošli tjedan zaposleno tri, uvelike podrivaju vjerodostojnost i iskrenost gradonačelnikovih namjera. Pokušaj spina i friziranja statistike zaposlenih u ovom slučaju nije mu se isplatio; sad se doimlje samo kao još jedan političar "koji ne laže, samo ponekad ne govori istinu".  A kad s 6 odjela gradsku upravu pretumba na 12, a onda je opet vraća na 6, postavlja direktora Grada pa ga ukida, nagomilava upravu pa otpušta, stječe se još pogubniji dojam da baš nije siguran što radi.  Da previše energije troši na unutarnji ustroj, a premalo brine o stvarnom svijetu izvan Banjavčićeve. Nadalje, bilo bi zaista zanimljivo vidjeti koliko od ta 53 zaposlena nisu članovi HDZ-a ili nisu rodbinski vezani s nekim u vlasti. Lošu sliku gradske vlasti u javnosti nisu „nacrtali“ ljudi s liste za odstrel, tamo neki Kok, Protić, Bedeniković ili Gotovac, već nasilno natrpavanje uprave s članovima HDZ-a, farsični javni natječaji za zapošljavanje, uvjetovanje zapošljavanja pristupanjem stranci, organizacijska lutanja, masne odštete nezakonito otpuštenim radnicima gradskih tvrtki, odsutnost jasne strategije razvoja grada i velikih projekata… Uostalom, kako to da 53 djelatnika zaposlena po volji vlasti HDZ-a nisu u šest godina popravili bitnije sliku gradske vlasti i "pokrenuli Karlovac"? Sportskim rječnikom, za loš rezultat nisu odgovorne rezerve što ulaze s klupe u igru, već trener.

Sadržaj se nastavlja...

Sigurno je da u gradskoj upravi ima ili je bilo ljenčina, pa čak i onih koji su upozoreni na svoj slab angažman i u međuvremenu nisu ništa poduzeli, no treba ostaviti mogućnost da među 14 otpisanih ima i nepodobnika, uspravnih ljudi koje je nakon godina rada demotivirala kadrovska politika pod radnim nazivom "članovi HDZ-a i HSS-a naprijed, ostali stoj". Ili da su neki od njih jednostavno "razvlašćeni" od posla, doslovno isključeni iz radnog procesa da bi se za nekog podobnijeg našlo mjesta. Na kraju, dvojbena je odluka da se prvo u javnosti izađe s idejom da će biti otpuštanja, onda objavi nova sistematizacija pa ostavi čak i najbolje zaposlenike da se peku na vatri i razmišljaju jesu li među nesretnih 14. Najava da će nova runda otpuštanja nastupiti za šest mjeseci  neće rezultirati očekivanim smiješkom i dodatnim angažmanom zaposlenika.  U situaciji otkaza bez jasnih kriterija već je proizvela psihozu i atmosferu da nitko nije siguran.  A atmosfera straha vrlo je neplodno tlo za ideje i kreativnost. Dapače, mogla bi proizvesti suprotan efekt; da - barem oni stručniji i sposobniji - umjesto dodatnog angažmana na poslu počnu više energije trošiti na ispunjavanje natječaja za druge poslove. Na jedan uvrnuti način bilo bi to dohvaćanje ideala svake kratkovidne vlasti - harmonija vladavine prosječnih i podobnih.  Računajući tu i vodstvo sindikata čije je olakšavanje poslodavcu da sprovede svoj naum eliminacije 14 zaposlenika podanički sramotno. Ili mi možda ne znamo sve detalje. Možda je sindikat zapravo postigao mini-trijumf. Da nije postupio kako je postupio možda bi i njegov šef Adamić poslan u prijevremenu mirovinu.  Jedno, ali vrijedno radno mjesto je ipak spašeno. Na kraju, da ne bi ispalo kako se ovdje samo napada bez mišljenja o tome treba li smanjiti broj zaposlenika gradske uprave, evo i odgovora, ekvivalentno licemjernog sadašnjem postupanju gradske vlasti; Nije ga trebalo ni povećavati.