Sasvim u skladu s nazivom „cyber Robin Hoodova“, jednim od niza plastičnih opisa svjetske hakerske komune vrlo disperziranih ciljeva, Anonymusi su udarili po bankama u Hrvatskoj pod parolom „dovoljno dugo ste krali od naroda“. U eri ciničnog neoliberalnog kapitalizma, u doba stvaranja novog svjetskog ekonomskog poretka s manjinom koja posjeduje većinu bogatstva, i većinom koja se bori za mrvice, sasvim razumljiv simboličan potez i sasvim opravdana meta. Banke su uz političke, vjerojatno najomraženije institucije bez kojih ne možemo, a gledajući visinu profita u krizi i nedodirljivost u smislu njegova oporezivanja, „krađa od naroda“ je primjerena sintagma. Ali, prema tim aršinima Karlovačku banku bi smjestili na dno prioriteta i opravdanosti ovakvog simboličnog napada, odnosno hakiranja web stranice. Za početak, Karlovačka banka je mali, u poslovanju prilično konzervativni i oprezni, da ne kažemo ziheraški financijski servis ograničen uglavnom na lokalnu zajednicu, građane i lokalnu privredu. No bez obzira koliko mala bila, ova je banka jedna od rijetkih u rukama domaćih vlasnika, što pretpostavlja prilično važnu činjenicu da njen profit, kad ga ima, ne odlazi iz Hrvatske. A ne zaboravimo, vlast je devedesetih godina banke pred kolapsom sanirala s 80 milijardi kuna, u novostvorenim osnovama za stabilnost i normalno poslovanje prodala ih za 5,5 milijardi kuna, a one u rukama novih vlasnika odonda ubiru skokovit rast profita u milijardama, čak i od 2008. kad većina njihovih inozemnih središnjica bilježi gubitke. Prošle godine usred krize ta je dobit prije oporezivanja iznosila 4,7 milijardi kuna, u prvih devet mjeseci ove katastrofalne 2012. 3,1 milijardu. U vrijeme kad hrvatski građani stenju pod povećanim ratama kredita u „švicarcima“ i kad smo s 319 ovrha na nekretnine u 2006. skočili na 4 266 u 2011. Jesmo si i sami krivi, iz neopreza i želje za boljim standardom, ali da netko krade od naroda, kako kažu Anonymusi, bogme krade.

I dok su velike banke u vrijeme lažnog prosperiteta sredinom prvog desetljeća novog milenija dijelile kredite šakom i kapom, pišući velikim slovima u ugovorima ono što bi moglo ići na ruku građanima koji kredit dižu, i vrlo sitnim slovima anekse na dnu, „osigurače“ ako po banku nešto krene po zlu, Karlovačka banka je bila kreditno stroga, oprezna, kamatno odbojna, gotovo neposlovna. I paradoksalno, kao takva, danas je mnoge poštedjela ovrhe na auto ili stan. Nije neko opravdanje jer je onaj tko nije uspio kod njih dobiti kredit, vjerojatno dobio negdje drugdje, ali ipak…

Sadržaj se nastavlja...

Karlovačka banka je od uspostave demokracije i državnog puča pretvorbe društvene imovine u državnu s namjerom da je preproda ili dodjeli u okviru projekta „200 bogatih hrvatskih obitelji“, imala svojih uspona i padova. Bila je neka vrsta bankomata za potrebe nekad najmoćnijeg karlovačkog političara, ali je bila i među prvima na kojoj je hrvatsko pravosuđe položilo ispit ili treniralo strogoću, ovisi iz kojeg se kuta gleda. Političar se, kao i obično, izvukao, no kod suca Ujevića neki od članova uprave banke s kraja devedesetih osuđeni na zatvorske kazne zbog financijskih malverzacija.

Danas Karlovačka banka figurira kao ozbiljno i stabilno dioničko društvo sa sigurnim depozitima, rastom štednje i brojem poslovnica. Zaduživanje kod banaka može se pretvoriti u noćnu moru, banke mogu biti prokletstvo, mogu biti pohlepne, ne-fer, pa i okrutne. I mnoge su definitivno predugo krale od naroda. Ali, u tako postavljanoj priči Karlovačka banka je najmanji problem, znaju to vjerojatno i Anonymusi. Prije će biti da je web stranica KaBe bila najlakša za hakiranje, negoli je ciljano izabrana kao paradigma privrednog sektora koji se i u krizi bogati na grbači građana.