KAportal SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Pošta u Karlovcu - zašto dirati ono što dobro funkcionira? | Karlovački informativni web portal

SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Pošta u Karlovcu – zašto dirati ono što dobro funkcionira?

U Hrvatskoj pošti prilikom generalnog preuređenja svoje glavne zgrade u Karlovcu očito se nisu držali jednostavne izrečice smišljene u praktičnih Amerikanaca „if it ain’t broke, don’t fix it“. E, pa glavna zgrada pošte u Karlovcu možda je po interijeru izgledala malo pohabana i kao da je u njoj vrijeme stalo u vrijeme ocvalog socijalizma, ali stvari su tamo funkcionirale logično. Ako idete po paket, odlazite u prostoriju na lijevoj strani gdje se izdaju paketi, ako trebate poslati pošiljku, platiti račun ili štogod drugo iz poslova koje pošta pokriva idete desno i stanete u najkraći red.

No netko pomodan i možda malo previše opterećen tehnologijom u upravljačkoj strukturi Pošte odlučio je u u tu dobru praksu umiješati automat s brojkama i slovima, valjda da pojednostavni proces pružanja usluga korisnicima. Da odmah odagnamo napetost i skratimo priču, autor ovog projekta izazvao je suprotan efekt. Potpisnik ovog teksta već niz godina kupuje online, baš kao i sve više Karlovčana, i podiže pakete koji uglavnom stižu iz zemlje koja valjda proizvodi sve što se može zamisliti – Kine. I nikad u pošti s „žutim“ papirom u ruci nije čekao više od 5 minuta. Prvi put nakon „redizajna“ zgrade pošte, kad je sve spojeno u jednu prostoriju s osam šaltera, čekanje na paket je trajalo ravno 28 minuta. Razgovor sa šeficom smjene nije pomogao, bilo bi iluzorno očekivati da će reći da se slaže sa mnom, odslušala je gunđanje živčanog korisnika ni kriva ni dužna i duže čekanje lakonski povezala s uhodavanjem. S vremenom su se zaista i uhodali, ali svako malo našao bi se poznanik ili prijatelj koji bi nabrajao iste probleme, odnosno čekanja u pošti uzrokovanih famoznim redomatom koji izbacuje listiće s rednim brojevima. Ono što nema veze s automatom, a ima s organizacijom posla, je činjenica da ni za najvećih gužvi nema više od četiri službenika na osam šaltera. Ono što ima veze s automatom, ali i s ljudskim faktorom je činjenica da je „meni“ na automatu prilično nejasan. Da ne gnjavimo detaljima, činjenica je da prije svega stariji korisnici pošte, svakodnevno zapinju na automatu ne znajući što stisnuti, pa im opet pored automata treba asistencija živog čovjeka da bi uopće stali u neki red. A koliki im problem predstavlja na LCD ekranima pratiti kad su na redu, ne treba ni govoriti. Njima počesto zvučni signal koji poziva sljedećeg u redu ne znači mnogo, ali pretpostavljamo da službenicima na šalterima nakon osam sati svakog dana i stalnog ponavljanja glasnog iritantnog „beep“ signala dođe da popiju praksiten.

Ono što je autor modernije pošte u Karlovcu previdio je i činjenica da žuti papiri koje ostavljaju poštari počesto ne preciziraju što vam je stiglo, koverta ili paket. To se često sazna tek na pošti. Ali, prije toga između vas i službenika stoji dosadni redomat s displejom na kojem pokušavate odgonetnuti što znači „isporuka pošiljaka“, to da vi želite isporučiti pošiljku ili je primiti, pošiljka znači pismo ili paket, ili oboje…Drugim riječima, vratimo se na prvu rečenicu ovog teksta i potvrdimo pravilo „ne diraj ono što dobro funkcionira“. Nažalost, stare pošte i njenog „common sense“ starog načina funkcioniranja više nema, pa se moramo zadovoljiti s time da ona sad iznutra izgleda novo i blještavo. Slaba utjeha, kad je taj lijepi interijer iznutra okrnjen prenatrpanošću, podsjeća na proštenje na Kamenskom ili veliku Offertissimu. U Pošti jedva da se možete okrenuti od štandova koji nude nestvarno šarenilo plastičnih igračaka, slikovnica, ukrasnih vrećica i celofana. Na policama možete pronaći gomilu self help knjiga ispunjenih jeftinom psihologijom, s jedne strane „13 savjeta sv. Antuna za kršćanski život“ i još sijaset vjerskih knjiga, s druge križaljke čije naslovnice rese gole pin-up djevojke koje sigurno nisu uključene u spomenutih 13 savjeta. U pošti možete kupiti i mobitel, na šalteru će vas službenik (jer mu je tako rečeno), gnjaviti s tim želite li možda njihovu evotv televiziju ili dopunsko zdravstveno osiguranje…Lijepo je kad je Uprava jedne državne tvrtke poduzetna i pokušava ostvariti ekstra prihode, ali pri tom ne treba ispustiti iz vida njenu osnovnu obvezu prema vlasniku: da efikasno, brzo i jeftino osigurava univerzalnu poštansku uslugu za sve građane. Rekli bismo da je s redizajnom funkcioniranja glavne zgrade Pošte u Karlovcu učinjen korak unazad po dva od tri upravo spomenuta kriterija, a i o cijenama bi se dalo razgovarati. Možda i ne bi naručivali toliko toga iz Kine da su se u Hrvatskoj pošti i državi općenito dosjetili ono čega su se dosjetili Kinezi: da je zbog poticanja izvoza i prometa roba općenito dobro držati cijene slanja paketa na minimumu. Zapravo, kod nas je upravo suprotno. Tako se kod nas slati paket u inozemstvo (čitaj: ostvariti izvoz, prodati nešto strancu preko pošte) uopće ne isplati. Što se tiče unutarnjeg prometa, umjesto komentara nudimo usporedbu; slanje pisma i paketa unutar Hrvatske košta navlas isto kao i u, recimo, Velikoj Britaniji, zemlji većoj četiri puta od Hrvatske (što je za poštanske usluge bitan faktor) i s tri puta većom prosječnom plaćom od Hrvatske. Doduše, Englezi vjerojatno nemaju privilegiju u svom poštanskom uredu kupiti „13 savjeta sv. Antuna za kršćanski život“.

  • Odgovori