Prije otvorenja „novih“ Dana piva na ovom smo mjestu napisali da kakvi god da budu, bit će bolji od pučke fešte uz Koranu pod plastičnim šatorima čija se formula u potpunosti izlizala. I bili su bolji, unatoč nekim opravdanim nedoumicama konceptualne naravi, bitno bolji od očekivanja. I morali su biti s obzirom na budžet od milijun kuna po danu i činjenicu da je angažirana outsourcing tvrtka s iskustvom u takvim poslovima koja je više nego profesionalno savladala logističko-programske izazove postavljene pred sebe. Da ne tražimo dlaku u jajetu i nabrajamo sitne zamjerke tehničke prirode, sve je u odnosu na stare Dane piva bilo svjetski organizirano i svjetski je izgledalo.

Postojala je određena sumnja da u Karlovcu jednostavno nema dovoljno publike koju će zanimati izrazito rokersko, hip-hopersko, elektronski složena glazbena ponuda na sveukupno četiri pozornice. Na kraju se pokazalo da je glazbena ponuda važan, ali ne i presudan moment posjete Dana piva. Ali, treba napomenuti i to da i nakon godina toleriranja i promoviranja svojevrsne glazbene deurbanizacije i slijeganja ramenima uz floskule tipa „današnji klinci vole cajke i kaj se tu može“, postoji i neki drugi klinci. Posebno se to lijepo moglo vidjeti na Foginovom kupalištu na pozornici kojom su dominirali domaći reperi, ispred koje su se natiskivale stotine mladih Karlovčana.

Sadržaj se nastavlja...

Karlovčani svih dobnih skupina su od popodnevnih punili perivoj i šančeve bez obzira svirali notorni Prljavci ili iščašeno-mušičavi Urban koji definitivno nije najbolji izbor za headlinera na ovakvom događaju. U čemu je kvaka?

Što bi rekli Dalmatinci, „vratilo se dite materi“ i zapravo je najveće postignuće što je nekome napokon otkrio toplu vodu da nema boljeg eksterijera za održavanje Dana piva od starog dijela grada. To je već samo po sebi izmamilo Karlovčane u perivoj, neovisno o glazbenom programu koji je u većem dijelu bio daleko od masovnog ukusa. Ostaje dojam da većina ljudi u centar grada u tih pet dana nije dolazilo zbog glazbe nego prvenstveno zbog ozračja i zato jer su to Dani piva. Unatoč što je njihovo dobro nasljeđe uporno razmontiravano i obezvrjeđivano zadnjih godina, očito su Dani piva i dalje brend sam po sebi, bez obzira na sadržaj. U tom smislu, organizatori su od Karlovčana ove godine dobili prešutnu bjanko dozvolu da slijedeće budu još hrabriji.

A moraju biti iz praktičnih razloga. Naime, iako je gostiju iz drugih gradova više nego inače, ipak bi rekli da su barem 90 posto publike sačinjavali Karlovčani. Nije to čudno, koliko god bendovi bili kvalitetni, ulaz besplatan i pivo (zaista solidno festivalsko) jeftino, sve je to već viđeno u Zagrebu i drugim gradovima. Ove godine Karlovac je zakoračio u pravom smjeru, urbani zaokret je napravljan i primijećen, ali da bi tisuće iz drugih gradova pohodile Dane piva potreban je jači sadržajni iskorak koji uključuje i dovođenje atraktivnog glazbenog imena izvan granica Hrvatske. I ne samo to. Ovogodišnji uspjeh (iako za konačne ocjene treba pričekati službene podatke o posjeti i financijskom efektu), i dalje ne briše neka neodgovorena pitanja. Hoće li ova manifestacija u javno-privatnom partnerstvu glavnih dionika gradske vlasti i Heinekena, ostati rock festival koji se, eto, iz nekog razloga baštini ime Dani piva ili će stremiti idealu zamišljenom davnih dana; da uz zabavnu funkciju za novac poreznih obveznika koji krivo misle da besplatno gledaju Psihomodo Pop ili Vojka V, Dani piva ostvaruju dodatnu društvenu vrijednost. Da oživljavaju Zvijezdu, njen glavni trg i Radićevu ulicu, da se od glazbe pomakne prema drugim formama kulturnog izražavanja, da oživi svaka ulica u centru, da Dani piva ne budu dani jednog piva, nego svojevrsni sajam piva. Ne razumijemo i dalje iz kojeg razloga Karlovačka pivovara, odnosno Heineken, čvrsto drži monopol nad Danima piva i još manje razumijemo Grad koji pristaje na takvu kombinaciju iako zna da bi za Karlovac bilo korisnije graditi poziciju sajamskog grada baš u domeni pivarske industrije.