KOLUMNE / SIGNALI NAD GRADOM

SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Nepodnošljiva lakoća trošenja novca poreznih obveznika

SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Nepodnošljiva lakoća
trošenja novca poreznih obveznika

Lijepo je bilo vidjeti prošli tjedan gradonačelnika Mandića kako djelatnicima gradske uprave koji na posao idu pješice ili biciklom dijeli majice povodom Europskog tjedna mobilnosti. Lijepo bi bilo da i više djelatnika motivira da budu zdraviji, manje zagađuju i troše na benzin konkretnijim mjerama, makar i simboličnom novčanom stimulacijom na plaću. Još bi bilo ljepše da sam bude primjer drugima i izabere alternativni način putovanja na posao od onog automobilom s obzirom da ima manje od kilometra do svog ureda. U malo naprednijim i bogatijim demokracijama, kao što je Nizozemska, premijer na audijenciju kod kralja ide na biciklu, u slabo razvijenoj i siromašnoj Hrvatskoj zadnji načelnik u zadnjoj općini od par stotina stanovnika misli da je u redu voziti se u službenom autu na grbači poreznih obveznika.

Tu je Mandić još dobar, čujemo da zna otići pješice na posao ili bar u svom autu, ali još pamtimo drastične negativne primjere administracija prije njegove, kao svojevremene zamjenice gradonačelnika Jelića Marine Kolaković kojoj nije bilo neugodno da je vozač službenim vozilom (na raspolaganju 24 sata dnevno), vozi na posao iako joj je stan udaljen 300 metara ili 4 minute hoda od Gradske uprave. I nema pomoći kod takvog liječenja osobnih kompleksa: u Hrvatskoj da bi pokazao da si „baja“ na vlasti, trebaš čekati da ti službeni vozač otvara vrata, u Nizozemskoj si „faca“ ako kod kralja odeš na biciklu. Nema ni neke velike vajde što se gospođa Kolaković nakon jalovog mandata vratila tamo gdje joj je i mjesto – u političku anonimnost. Jer, neke se navike političara u nas ne mijenjaju, prije svega navika nepodnošljive lakoće trošenja novca poreznih obveznika.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Ilustrirajmo to recentnim slučajem spina vodstva Karlovačke županije, odnosno pokušajem da se javnom primopredajom dva nova kombija vrijednosti 400 tisuća kuna za potrebe osnovnih škola, zakamuflira kupovina novog automobila za župana po cijeni od 300 tisuća kuna.

Da ne bi bilo zabune, više je sporno trebaju li ovoj administrativno nabujaloj državi Županije uopće, nego treba li njenom prvom čovjeku – kad Županije već postoje – službeni automobil. Ali, ako županu treba auto, a kupljeni auto nije neka basnoslovno skupa limena zvijer već „autić“ od samo 300-tinjak tisuća kuna, zaista je na tom autu potrebna dodatna oprema u vidu alu-felgi i grijanih sjedala, kožnih dakako? Vrag je u detaljima, a ovi detalji ljudima koji više od pola mjeseca moraju raditi za državu, a tek drugu polovicu za svoje plaće, idu beskrajno na živce. Ali, to župan očito ne razumije, kao što neke stvari ne razumije ni gradonačelnik Karlovca, pa dozvoljava, recimo, da direktor „Mladosti“ kupi službeni auto za sebe, a u isto vrijeme skida stimulacije na plaću običnim šljakerima kojih je u toj gradskoj firmi nakrcanoj raznim voditeljima najmanje. Zaista bi voljeli bi čuti racionalno objašnjenje koji će vrag službeni auto direktoru „Mladosti“. Ima takvih primjera napretek u javnom sektoru u Karlovcu gdje većina šefića i šefova živi u krugu od 2 kilometra i posao im je takav da grad gotovo nikad ne moraju napuštati u radno vrijeme.

Možda u ideji da nam karlovačka politička vodstva i direktori u javnom sektoru idu alternativnim načinima na posao, pješice, biciklom, javnim prijevozom…, postoji određena doza populizma, ali ne možemo se sjetiti nijednog negativnog aspekta takve vrste populizma. Prvo, narod uvijek gaji manje prijezira prema političarima koji ne paraju nosom nebo, koji se ne ponašaju kao feudalci. Drugo, takva vrsta populizma je dobra za imidž i općenito atmosferu u jednoj sredini.

Bojimo se da će proći još mnogo tjedana mobilnosti prije negoli se pojavi i prevlada generacija političara drugačijeg kova. Ipak je lakše onima koji idu na posao biciklom ili pješice uručiti majicu i stisnuti ruku jednom godišnje, a direktorima i političkim čelnicima ostaviti službena vozila 24 sata na dan na naš račun , nego promijeniti paradigmu. Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu. A moglo bi se uz malo odricanja i drugačije. Vlastitim primjerom pokazati da se može kao u spomenutoj Nizozemskoj, biti na vlasti i biti skroman, ne biti „baja“ nego „faca“.

Izdvojeno


Reci što misliš!