KAportal SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Nepodnošljiva lakoća trošenja novca poreznih obveznika | Karlovački informativni web portal

SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Nepodnošljiva lakoća trošenja novca poreznih obveznika

Lijepo je bilo vidjeti prošli tjedan gradonačelnika Mandića kako djelatnicima gradske uprave koji na posao idu pješice ili biciklom dijeli majice povodom Europskog tjedna mobilnosti. Lijepo bi bilo da i više djelatnika motivira da budu zdraviji, manje zagađuju i troše na benzin konkretnijim mjerama, makar i simboličnom novčanom stimulacijom na plaću. Još bi bilo ljepše da sam bude primjer drugima i izabere alternativni način putovanja na posao od onog automobilom s obzirom da ima manje od kilometra do svog ureda. U malo naprednijim i bogatijim demokracijama, kao što je Nizozemska, premijer na audijenciju kod kralja ide na biciklu, u slabo razvijenoj i siromašnoj Hrvatskoj zadnji načelnik u zadnjoj općini od par stotina stanovnika misli da je u redu voziti se u službenom autu na grbači poreznih obveznika.

Tu je Mandić još dobar, čujemo da zna otići pješice na posao ili bar u svom autu, ali još pamtimo drastične negativne primjere administracija prije njegove, kao svojevremene zamjenice gradonačelnika Jelića Marine Kolaković kojoj nije bilo neugodno da je vozač službenim vozilom (na raspolaganju 24 sata dnevno), vozi na posao iako joj je stan udaljen 300 metara ili 4 minute hoda od Gradske uprave. I nema pomoći kod takvog liječenja osobnih kompleksa: u Hrvatskoj da bi pokazao da si „baja“ na vlasti, trebaš čekati da ti službeni vozač otvara vrata, u Nizozemskoj si „faca“ ako kod kralja odeš na biciklu. Nema ni neke velike vajde što se gospođa Kolaković nakon jalovog mandata vratila tamo gdje joj je i mjesto – u političku anonimnost. Jer, neke se navike političara u nas ne mijenjaju, prije svega navika nepodnošljive lakoće trošenja novca poreznih obveznika.

Ilustrirajmo to recentnim slučajem spina vodstva Karlovačke županije, odnosno pokušajem da se javnom primopredajom dva nova kombija vrijednosti 400 tisuća kuna za potrebe osnovnih škola, zakamuflira kupovina novog automobila za župana po cijeni od 300 tisuća kuna.

  • Da ne bi bilo zabune, više je sporno trebaju li ovoj administrativno nabujaloj državi Županije uopće, nego treba li njenom prvom čovjeku – kad Županije već postoje – službeni automobil. Ali, ako županu treba auto, a kupljeni auto nije neka basnoslovno skupa limena zvijer već „autić“ od samo 300-tinjak tisuća kuna, zaista je na tom autu potrebna dodatna oprema u vidu alu-felgi i grijanih sjedala, kožnih dakako? Vrag je u detaljima, a ovi detalji ljudima koji više od pola mjeseca moraju raditi za državu, a tek drugu polovicu za svoje plaće, idu beskrajno na živce. Ali, to župan očito ne razumije, kao što neke stvari ne razumije ni gradonačelnik Karlovca, pa dozvoljava, recimo, da direktor „Mladosti“ kupi službeni auto za sebe, a u isto vrijeme skida stimulacije na plaću običnim šljakerima kojih je u toj gradskoj firmi nakrcanoj raznim voditeljima najmanje. Zaista bi voljeli bi čuti racionalno objašnjenje koji će vrag službeni auto direktoru „Mladosti“. Ima takvih primjera napretek u javnom sektoru u Karlovcu gdje većina šefića i šefova živi u krugu od 2 kilometra i posao im je takav da grad gotovo nikad ne moraju napuštati u radno vrijeme.

    Možda u ideji da nam karlovačka politička vodstva i direktori u javnom sektoru idu alternativnim načinima na posao, pješice, biciklom, javnim prijevozom…, postoji određena doza populizma, ali ne možemo se sjetiti nijednog negativnog aspekta takve vrste populizma. Prvo, narod uvijek gaji manje prijezira prema političarima koji ne paraju nosom nebo, koji se ne ponašaju kao feudalci. Drugo, takva vrsta populizma je dobra za imidž i općenito atmosferu u jednoj sredini.

    Bojimo se da će proći još mnogo tjedana mobilnosti prije negoli se pojavi i prevlada generacija političara drugačijeg kova. Ipak je lakše onima koji idu na posao biciklom ili pješice uručiti majicu i stisnuti ruku jednom godišnje, a direktorima i političkim čelnicima ostaviti službena vozila 24 sata na dan na naš račun , nego promijeniti paradigmu. Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu. A moglo bi se uz malo odricanja i drugačije. Vlastitim primjerom pokazati da se može kao u spomenutoj Nizozemskoj, biti na vlasti i biti skroman, ne biti „baja“ nego „faca“.

  • 9 komentara

    1. Nemojmo zaboraviti da je Niskozemskom 30 godina vladala kraljica Beatris i nedavno predala tron. Možda porazmisliti da i mi uvedemo Kraljevinu. Morti nam krene kao i u Niskozemskoj.

    2. Hm, da li je i ovaj članak na tragu populizma? Ako smo prema nečemu u startu negativno orijentirani (kao Ivka prema HDZ-ovoj vlasti u gradu), onda se prikaz svakog događaja u gradu može zločesto iskonstruirati i napraviti ga da bude populistično negativan. Nizozemski primjer je jedan izuzetak u svijetu i stalno ga isticati i forsirati je suludo. Službeni automobili su danas normalno sredstvo za rad i potrošna roba koje imaju i male tvrtke, pa je sasvim normalno potreban i gradskim firmama, Gradu i Županiji. Da li je 300 000 kn za službeni automobil puno ili malo, možemo diskutirati. Alu-felge i grijana sjedala su već neki standard i u puno jeftinijim automobilima i auto ovog ranga ne možeš kupiti bez njih. Nisam ničiji odvjetnik, ali Mandića vrlo često vidim da na posao ide vlastitim autom. Primjer Kolakovićke je pak negativna suprotnost. Službeni automobili su danas nužnost i potreba, ne za odlazak na posao, nego na razna službena putovanja i slično. Diskusija o cijeni i modelu je uvijek relativna, jer da su kupili recimo Daciju Sandero od 75000 kn, već bi se našao netko sa komentarom da nas vladajući sramote vozeći se sa takvom prnjom po zemlji. Sve je stvar pozitivnog ili negativnog populizma.

      • Oko Nizozemske se slažem, uz to nisam baš siguran da nemaju ujedno i službene automobile, ali generalno nije problem u tome da župan ili gradonačelnik, odnosno ta pozicija a ne osoba, imaju automobil, ali u tekstu se navode i brojni drugi primjeri. Odlično pitanje je kaj će Mladosti službeni auto? Njihov spektar dužnosti su objekti koji se nalaze u krugu 500 metara oko sportske plus udaljeno i egzotično strelište na Jamadolu za koje će se valjda nekako snaći.
        A drugo, i primjer Nizozemske je bitan kao primjer odgovornog odnosa prema društvu. Jel treba Županiji dobar auto? Treba. Jasno da su FB komentari o tome uglavnom glupavi. Ali treba za službena putovanja. Ne da Jelić ide doma s njim od Korza do Rakovca.
        A problem je da je puno više primjera kao Kolakovićka, nego ovakvih kao Mandić, kojeg i Ivka spominje u pozitivnom kontekstu.

    3. Pješice, pješice je najzdravije po prekasnom našem Gradu….

    4. Javna nabava službenih automobila s grijanim sjedalima, automatskim mjenjačima, zatamljenim staklima i ostalim pizdarijama nije ništa drugo nego liječenje kompleksa i to bolesnih kompleksa župana,gradonačelnika, načelnika i inih. Ni županu ni gradonačelniku ni njihovim službama ne trebaju službeni automobili, jer u RH postoji legalna upotreba privatnog automobila u službene svrhe. Vozikanje s posla i na posal prema zakonima RH ne priznaje se kao službeno putovanje. Ako baš hoće liječiti svoje bolesne komplekse neka si kupe svoj privatni auto sa svim bolesnim specifikacijama i opremom, a u slučaju da trebaju otići na službeno putovanje koristiti će isti i dobiti naknadu od 2 Kn po prijeđenom kilometru. U naknadu su uključeni troškovi goriva, održavanja votila, registracije i sl, a ne da građani bolesnicima plaćaju nabavku vozila,gorivo,održavanje,registraciju i dr.

    5. Čak i nije toliki problem u nabavi novog vozila za župana, već u specifikaciji uvjeta koji moraju biti zadovoljeni, a koji su navedeni prije koji mjesec na kaportalu:
      http://kaportal.rtl.hr/jelic-kupuje-novi-auto-mora-biti-automatik-s-grijanim-koznim-sjedalima-led-svjetlima-koja-prate-zavoje-i-tamnim-staklima/
      Tu ne krivim toliko ekipu iz Županije, koliko ove iz Sabora i Vlade, koji su donijeli nejasan akt koji omogućuje muljanja i koruptivne sumnje.
      Ja npr. o nekim stvarima navedenim pod uvjetima nemam pojma da postoje, a vjerujem da i onaj tko je diktirao natječaj ne zna.
      Ali je pitao.
      Koga?
      Pa onoga tko je na kraju isporučio auto, upućenog i odgovornog šefa auto kuće. (Daj mi reci što da napišem, da se ne javi još netko…)
      U prvobitnim uvjetima, a ima ih 22, ja npr. pojma nemam da postoje njih 9.
      A vjerujem da ni župan nije toliki poznavatelj automobilizma.
      To je naravno, učinjeno kako bi se eliminirale druge auto kuće.
      Međutim, saznalo se da da i pored strogo specificiranih postavki, još neke autokuće imaju dostupnu čak i tako navedenu ponudu, pa su tri dana kasnije dodane i izmjene kako bi se eliminirala svaka mogućnost konkurencije.
      Nisu bez vraga nova vozila županije renaulti.

    6. Pozaboravili ste jedan pozitivan primjer, da je jedan direktor gradske tvrtke kad je preuzeo dužnost, vratio gradu drugi dan ” mrcinedesa”.

    Odgovori