KAportal SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Nenormalno je novo normalno | Karlovački informativni web portal

SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Nenormalno je novo normalno

Kad netko zaprijeti jednom gradonačelniku, pismeno i eksplicitno s porukom da ima „dva prekrasna sina“ i da bi „mogao ostati bez njih“, kao u slučaju s ogulinskim prvim čovjekom Domitrovićem ovih dana, to je vijest koja se probija i na istaknute stranice nacionalnih medija i u vijesti nacionalnih televizija. Ali ne nalazi prostora na službenom gradskom mediju, gradskoj tvrtki Hrvatski radio Karlovac d.o.o. koja stoji iz Karlovačkog tjednika, radija i web portala. U toj osebujnoj uređivačkoj politici zanimljivija je tvrdnja s ogulinskog gradskog vijeća objavljena pod naslovom „Ogulinski gradonačelnik Dalibor Domitrović zaposlio rođakinju u Vodovodu?“. Nećemo griješiti dušu, možda nije primjereno prenositi neprovjerene priče u vrijeme kad se prijeti nečijoj djeci, ali je legitimno. Možda ne bi bilo ni ništa neobično da gradski medij ima iste ili barem u tragovima slične kriterije za sve. Ali, ne sjećamo se da su gradske novine i gradski radio ikad pisnuli o klijentelizmu, političkoj korupciji, zapošljavanju po partijskom ključu, po babi i stričevima, rodbinskim i prijateljskim vezama u Karlovcu. A dala bi se tome napisati debela knjiga. Da se razumijemo, ne bi o tome pisali ni u slučaju Ogulina da je gradonačelnik HDZ-ovac. Ali, nije.

I gle čuda, događaj koji nije postoji za gradski medij, dobiva naknadno prostor tek kad su događaj osudili prvi ogulinski i županijski HDZ-ovac. Ne preostaje nam ništa drugo doli se složiti sa sloganom „portal koji pomiče granice“ koji gradska medijska tvrtka ističe na svojem portalu. I nije ogulinska priča jedini slučaj, u pomicanje granica temeljnih profesionalnih granica spada i objavljivanje fotografije s nedavnog posjeta Karlovcu Miroslava Škore s koje je u Photoshopu izbrisan logo konkurentske Radio Mrežnice što valjda nikad nitko u povijesti novinarstva nije napravio. Manje komični, više morbidni gaf desio se tih dana u slučaju nesretnog mladića što je nedavno nastradao na pruzi kad su objavljene eksplicitne fotografije raskomadanog tijela. Vijest je nakon reakcija opravdano ogorčenih građana brzo skinuta, no nakon toga nije stigla ni isprika, iako je za tu profesionalnu niskost netko trebao dobiti otkaz. Granice se očito pomiču, pitanje je samo u kojem smjeru. Kao i u mnogim drugim stvarima u ovom društvu, nenormalno je novo normalno, pa se valjda više ne treba ničemu čuditi.

Baš nas zanima u kojem je smjeru krenula i policijska istraga u slučaju prijetnji ogulinskom gradonačelniku s obzirom da tamo već imaju iskustva s prijetnjama na političkoj osnovi. Naime, prije 15-ak godina maloljetnom sinu tadašnjeg ogulinskog čelnika SDSS-a Nenadu Vukadinoviću uručeno je pismo u kojem je bila slika hrvatskog branitelja Zlatka Petrušića koji je 1991. poginuo u napadu snaga tzv. SAO Krajine na odašiljač Mirkovica na Bjelolasici. Uz sliku stajala je i poruka „pitaj oca tko je ovaj čovjek“. Vukadinović je tada u Ogulinu slovio kao čovjek gradonačelnika i kasnije župana Vučića u interesno-političkoj koaliciji HDZ-a i SDSS-a. Kad je Vukadinović predložen za člana poglavarstva Karlovačke županije, počele su u javnost izlaziti mrlje iz prošlosti, između ostalog sudjelovanje u ratu. U ruke potpisnika ovih redova kao novinara Karlovačkog lista došla je dokumentacija prijavi nadležnim organima od strane Hrvatskih šuma za malverzacije u Šumariji Jasenak gdje je Vukadinović radio. Materijal je objavljen, navodi nikad demantirani, ali to nije smetalo HDZ-ovoj većini da Vukadinovića promovira u člana Poglavarstva, pa i u suca porotnika. Mjesto u Hrvatskim šumama mu se tada, doduše, zaklimalo zbog niza prijava, ali samo jedno vrijeme. Vukadinović je „kažnjen“ tako da je danas – ni manje, ni više – upravitelj Šumarije Jasenak na Bjelolasici. Kao što je gore utvrđeno, nenormalno je novo normalno.

Uglavnom, policija se bacila na posao i nekom uvrnutom logikom ispitivanju kao sumnjivce prvo podvrgnula ogulinske novinare i jednog karlovačkog. Moju malenkost ispitao je inspektor u civilu, uz uljudno traženje DNK testiranja sline kako bi me se isključilo (ili potvrdilo) kao počinioca. Inspektor je isto tako uljudno odbijen dok ne pribavi odgovarajući nalog. Rezultati istrage nikad nisu objavljeni, priča je zaboravljena iako i danas ostaje pitanje kojom logičkom metodom su u policiji zaključili da novinari imaju i zrno motiva da nekom tamo političaru pišu prijeteća pisma. Iskreno se nadamo da tom logikom neće krenuti i ovog puta pa ispitati novinare gradskog medija koji je sumnjivo jedini „zaboravio“ izvijestiti javnost o prijetnjama ogulinskom gradonačelniku. Svjedočimo ovdje u njihovu korist, kao ni neki od nas prije 15 godina, ni oni nemaju baš nikakav motiv prijetiti ogulinskom gradonačelniku. U ovom slučaju, u pitanju su samo sumnjivi profesionalni standardi.

No, netko očito ima motiv. Možda je u pitanju tek psihopat i kukavica, takvih uvijek ima. Ali, kao što je prije 15 godina imalo logike da je Vukadinoviću prijeteće pismo slao netko s krajnje ogulinske desnice koja se kasnije prodala za fotelje, tako ima logike da danas netko želi uplašiti Domitrovića jer je preuzimajući Ogulin, taj dugogodišnji bastion HDZ-a, mnogima stao na žulj, počeo kidati dugogodišnje klijentelističke veze i uhodane poslove vezane uz gradski proračun.

  • 3 komentara

    1. O prijenosu objektivnih vijesti od strane npr. Karlovačkog tjednika, bilo je riječi na predzadnjoj sjednici gradskog vijeća (prvi na aktualcu – ja) ali niti jedan od lokalnih medija nije to smatrao vrijednim spomena.

    2. Ma čekaj malo hoćeš reći da je pošiljaoc pisma Gradonačelniku poliza kuferticu? A što se čudiš štovani kolumnista pa prijava protivu Centarhalfa još uvijek se kiseli u ladici a Bob staza se pretvorila u skakaonicu al ne skijašku nego uhljebničku, hebote al đikaju s nje u direkturske futelje, osim naravno gospona Polovića njega su kaznili. On je prestručan kadar pa poravnava sranja iza bivših direktora.
      I na kraju pod razno kak i onaj iz Grčije;
      Ivikus, ceterumium censteo Civitas ese mese delajus, sorikus zaposlenikus. U prevodu; Ivka, koliko konačno u Gradu ima onih koji rade, sori zaposlenih.

    3. Ha. pa bila je i na ovom portalu čuvena vijest da su na ulici komadi mozga žene koja je pregažena kod Zavoda za zapošljavanje.

    Odgovori