KAportal SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Kad se vlast zabavlja sama sobom, napretka nema | Karlovački informativni web portal

SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Kad se vlast zabavlja sama sobom, napretka nema

Psi laju, karavane prolaze. Tako bi se, starom izrekom, najbolje mogla okarakterizirati slika s „aktualca“ ovotjedne sjednice karlovačkog Gradskog vijeća. Zapravo sa svakog vijeća. Slabašna i razjedinjena oporba opravdano rogobori, ukazuje na devijacije i neracionalnosti u vođenju grada. Bez ikakvih rezultata. Vlast ih čuje, ali ih ne sluša što je razumljivo, no problem je što se jednako ponaša i nezainteresirana javnost, pa se s izborima ništa ne mijenja. Gomila „pametnih“ među biračima smatra kako je svejedno tko je na vlasti pa ni ne izlaze na izbore i tako posredno redovito donose pobjedu za pobjedom HDZ-u s armijom birača iza sebe koja izlazi na birališta i da sjekire padaju jer od toga posredno ili neposredno ima koristi. U konačnici, karlovačkoj oporbi bi bilo svrsishodnije da bojkotira sjednice Gradskog vijeća nego da pruža legitimitet nečem što se samo na papiru zove demokracija, a zapravo je obična stranačka samovolja, da ne kažemo hajdučija.

Ovaj put oporba je udarila po gradonačelniku jer je nakon samo trećine mandata većina gradskih firmi promijenila ili će skoro promijeniti direktora. Naizgled opravdano, ali čini se da je pogriješila adresu.

Na ovom smo mjestu, na početku mandata gradonačelnika Mandića, ustvrdili da u većini slučajeva kod izbora direktora gradskih tvrtki natječaji nisu bili uobičajena potpuna farsa, ako su fotelje i zauzeli ljudi iz HDZ-a ili bliski HDZ-u, barem su imali osnovne stručne reference da se više ne događa da direktor gradske tvrtke bude netko s diplomom višeg poslovnog tajnika provincijskog veleučilišta. Nije nešto, ali je bio korak prema naprijed. Zašto je sad učinjen korak unazad smjenama i oktroiranjem podobnih kadrova, stvar je za analizu. Sudeći prema izvještajima s današnjeg Gradskog vijeća, oporba smatra da je gradonačelnik Mandić iznevjerio svoje predizborno obećanje o forsiranju stručnosti i vrti ukrug notornu činjenicu da su natječaji za direktore gradskih tvrtki unaprijed odlučeni.

  • Čini se da im je promakla važna izgledna mogućnost, da je u ovom procesu vraćanja na stare komitetske, pardon HDZ-ovske navade, gradonačelnik Mandić de facto razvlašten. Već po imenima novopostavljenih ljudi na direktorska mjesta jasno je da je bivši gradonačelnik Jelić – koji se mudro nakon decenije jalovog vladanja gradom i neispunjenih predizbornih obećanja povukao u županijsku bonacu – ponovno preuzeo punu kontrolu nad Gradom Karlovcem. I prekinuo glupi eksperiment gdje bi direktori gradskih tvrtki mogli početi misliti svojom glavom i biti direktori u punom smislu te riječi, a ne puki izvršitelji zaključaka partijskog komiteta. Posljedice? Već je dovoljno iritantno to što smijenjeni direktori ostaju u sustavu koji kronično pati od prekomjernog zapošljavanja suvišnog rukovodećeg kadra na račun poreznih obveznika. Nadalje, iskustvo nam govori da kad se vlast bavi sama sobom, ostaje malo prostora za posvećivanje općem interesu. U karlovačkom slučaju stvar je dodatno komplicirana jer je evidentno da se gradonačelniku uzimaju konci iz ruku, a time i mogućnost kakve takve kreacije u gradu koji već dugo apatično stagnira.

    Prvo je Marija Jelkovac preuzela gradski HDZ nakon „ostavke“ Mandića, sad se u direktorskim rošadama pojavljuju imena Polića, Uđbinca, Rogoza, Andreje Barberić, čiji se uzleti u karijeri vežu upravo uz Damira Jelića. Očito je redom riječ o svestranim, pravim renesansnim ljudima sposobnim da ovladaju svakim izazovom koji se pred njih stavi; mogu raditi na carini, u sportu, pa u gospodarenju otpadom, biti mupovci, šefovi ureda pa direktori, glasnogovornici pa direktori, direktori pa opet direktori u djelatnosti koja nema veze s onom prethodnom. Naravno, sarkastični smo. Nema tu sadržaja, ili ga nažalost ima vrlo malo. U cijelom ovom procesu najmanje se gleda na interes tvrtki, to jest interes Karlovca i njegovih građana. Sve je to unutarstranačka igra moći u čemu je Damir Jelić kao političar jedino zaista dobar.

  • 3 komentara

    1. sto bi trebalo znaciti da je Mandic razvlasten? moze se postaviti pitanje zasto je to dozvolio ili jos bolje zasto Mandic nije dao ostavku u tom slucaju. kako se isti vrlo cesto hvata morala i eticnosti trebao je partiji zahvaliti, dati ostavku i ljudima objasniti zasto je to napravio. je li to ucinio? nije. hoce li to uciniti? gotovo sigurno nece.
      iz svega se moze vrlo jasno zakljuciti da je on isti kao i njegova bratija, nemoralan, ne etican i nis koristi.

    2. Ma vide ti Ivke al se nadovezo. Oporba? Koja jadna oporba, Ivka moj. Ona koju je Vlast kupila davanjem sitnih poslova? Recimo elaborat prisilnog izvlaštenja zemljišta za pristupni put do RCGO. Na izbore u Karlovcu izlazi manje od 50 % biračkog tijela. Iz čega proizlazi da je za vladajuće glasalo 25% od ukupnog biračkog tijela. To je suština demokracije gdje manjina vlada većinom koja je u biti i njihov servis. Direktore je i prije kao i sad postavljao Komitet i što je tu novoga? Jedina razlika je u tome što danas neistomišljenici nisu neprijatelji Partije nego služe da vlasti daju legalitet. Imaš pravo glasa a to što ne želiš od dva zla birati manje zlo tvoj je izbor. A zašto bi Vlast bila bolja? Tko i što će je na to prisiliti? Oporba? Meni osobno je ovo sasvim OK. Nije ih nam nije nametnuo. Mi smo ih birali.
      Daj ti gospon Ivka vidi gdje ima kaki polovan tenak da se gospodin Oporbeni provoza po tenkovskom mostu pa onda napiši članak pod naslovom; https://www.youtube.com/watch?v=WULizOmChjk
      “U modusu imanja možemo prepoznati karakteristike stila života našeg vremena. Mislimo da nam stjecanje stvari, društvenog položaja, pomodnih stavova i mnogobrojnih površnih odnosa pružaju sigurnost, a zapravo nam samo stvaraju iluziju da vrijedimo onoliko koliko imamo. Stav da ono što imamo određuje ono što jesmo neminovno se rasplinjuje u nekom životnom periodu. Tada dolazimo pred zid u koji možemo lupati glavom ili se ipak okrenuti onom humanijem u nama i oko nas.
      Pod imanjem ili bivanjem ne mislim na neke odvojene osobine subjekta, ilustrirane takvim iskazima kao što su “Imam auto” (…) ili “Ja sam sretan”. Mislim na dva temeljna načina postojanja, na dvije različite vrste orijentacije prema sebi i prema svijetu, na dvije različite vrste karakterne strukture, prevlast koje određuje cjelokupnost nečijeg mišljenja, osjećanja i djelovanja. Dok se osobe modusa imanja vežu za ono što imaju, osobe bivanja vežu se za činjenicu da jesu, da su žive i da će nastati nešto novo samo ako budu imale hrabrosti opustiti se i reagirati. One živo stupaju u razgovor, jer se ne guše pod opterećenjem onoga što imaju. Njihova živost je prijelazna i često pomaže drugoj osobi da prevlada svoju egocentričnost. Na taj način razgovor prestaje biti razmjena roba (obavijesti, znanja, statusa) i postaje dijalog u kojem prestaje biti važno tko je u pravu. Suparnici počinju zajedno plesati i rastaju se puni radosti, a ne osjećaja trijumfa ili žalosti, koji su jednako sterilni. Budući da je društvo u kojem živimo posvećeno stjecanju imovine i ostvarivanju profita, rijetko nailazimo na neku potvrdu bivajućeg načina postojanja, pa većina ljudi način postojanja temeljen na imanju vidi kao najprirodniji, čak kao jedini prihvatljiv način života.
      Općenitije govoreći, osnovni elementi u odnosima pojedinaca u modusu imanja su takmičarstvo, antagonizam i strah. U odnosu zasnovanom na imanju antagonistički element potječe iz same prirode tog odnosa. Ako je imanje osnova za moj osjećaj identiteta, jer “jesam ono što imam”, želja za imanjem mora voditi želji da se ima mnogo, da se ima više, da se ima najviše. Drugim riječima, pohlepa je prirodna posljedica orijentacije na imanje. Prema mojoj procjeni, mladih je (kao i starijih) koji ozbiljno nastoje promijeniti modus imanja za modus bivanja više od šačice usamljenih pojedinaca. Vjerujem da se velik broj grupa i pojedinaca kreće u pravcu bivanja, da oni predstavljaju novi trend transcendiranja modusa imanja većine te da im pripada povijesna važnost. To nije prvi slučaj u povijesti da manjina označava put kojim će poći povijesni razvitak. Postojanje te manjine pruža nadu u opću promjenu od imanja na bivanje.”
      Quidquid latine dictum sit, altum viditur

    3. Da, istina jeste da su smijenjeni direktori imali „prave“ diplome, i što se toga tiče, zadovoljavali su uvjete natječaja, barem što se tiče stručne spreme.
      Podnijeli su i godišnje izvještaje, koje smo analizirali, kritizirali, tražili odgovore.
      Uglavnom, direktori koji su smijenjeni, nisu smijenjeni zbog naših kritika, to je sigurno.
      Izvještaji su ionako svi usvojeni od strane većine vijećnika, tj. vijećnika HDZ-a, jer smo svi oporbenjaci bili suzdržani ili protiv.
      Začudile su nas smjene.
      To smo protumačili unutarstranačkim prepucavanjima .
      Ono što bih ja napomenuo kao vrlo važno i bitno u cijeloj priči , na što je malo tko obratio pažnju, je jedna točka dnevnog reda sa sjednice održane kasnije, 28.8. 2018. gdje se predlagalo mijenjanje statuta i poslovnika.
      Radilo se o tome da je valjalo izglasati da će se radno mjesto „Pročelnika upravnog odjela za opće poslove“ zamijeniti radnim mjestom koje se zove:
      „Službenik gradske uprave u čijem su opisu poslovi tajnika gradskog vijeća“.
      Službeno tumačenje je bilo slijedeće:
      „Sukladno Odluci o izmjeni i dopuni Odluke o ustrojstvu i djelokrugu Upravnih tijela Grada Karlovca (Glasnik Grada Karlovca 13/17,17/17 i 10/18) dosadašnji Upravni odjel za opće poslove je ukinut. Predlaže se umjesto naziva upravnog tijela uvesti formulaciju koja se odnosi na upravno tijelo nadležno za poslove predstavničkog i izvršnog tijela, bez obzira na konkretni naziv upravnog tijela. Predlaže se izmjena u svim člancima Poslovnika u kojima se dosadašnji naziv „Upravnog odjela za opće poslove „ pojavljuje.“
      Na sjednici sam rekao da je ovakvo tumačenje preinake klasifikacije radnih mjesta odlično sredstvo za mobing i zastrašivanje.
      Zašto?
      U Gradskoj upravi prema postojećoj klasifikaciji (gdje svakako ima previše prespecificiranih radnih mjesta) već postoji opisano radno mjesto na koje valja staviti službenika kojeg očigledno treba zbog nečega smijeniti, a po kriteriju stručne spreme i sposobnosti.
      Kako se ne radi o povredi radne discipline, očigledno je da to traži komitet, te da on u jednom paralelnom sustavu igra bitnu ulogu u našem gradu.
      Naravno da na moje traženje nitko nije rekao koji koeficijent će imati to radno mjesto, prisutni odgovorni su se osjetili zatečeni.
      Sve me podsjetilo na sličan , ustvari isti događaj iz moje bivše firme, iz 1991. kad je došla zapovijed iz općine da se moramo pod hitno riješiti jednog od direktora.
      Čovjek je bio diplomirani ekonomist, uzoran u poslu, ali politički nezgodan.
      Pitali smo kako – pa nađite mu nešto, disciplinski , na takvom poslu je sigurno moguće pogriješiti.
      Rekli smo – nema ništa, a općinari kažu – izmijenite Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta, pa ga rasporedite na radno mjesto zbog kojeg će sam otići.
      I tako je i bilo.
      U sistematizaciju dodasmo radno mjesto evidentičara ulaska i izlaska robe u firmu, potrebna stručna sprema VSS ekonomskog smjera, koeficijent portirski.
      Čovjek je tužio, sud tražio da mu pokažemo sistematizaciju, u sistematizaciji je stajalo kako treba i spor je izgubio.
      Znači, nije dobio otkaz, već sam otišao.
      A sad?
      Kad se ovako može s pročelnikom, možete misliti što se može s drugima.

    Odgovori