Kao svojevrsnu uvertiru lokalnih izbora Jutarnji list je na osnovu 40 različitih kriterija - od zaposlenosti i zarade, preko dostupnosti zdravstvene zaštite, uvjeta u obrazovanju, mogućnosti studiranja, kulturne ponude i turizma, do sigurnosti od kriminala, održivosti gradskih proračuna i poduzetničke klime - objavio početkom svibnja listu hrvatskih gradova najboljih za život. Od njih 128, Karovac se jedva ugurao među prvih 50. Jedva među 50!? Ovakav način istraživanja po neznanstvenoj metodi se može prozvati proiizvoljnim i rastezljivim za tumačenje, ali 40 kriterija od kojih se može složiti prilično precizni mozaik kvalitete života u jednom gradu, sugeriraju da ovdje nije riječ samo o dojmu.

Prije 30 godina ne bi bilo niti jedne liste po bilo kojem aršinu među kojima Karlovac ne bi bio među prvih deset gradova u Hrvatskoj, ako ne i šire. Što nam se u međuvremenu dogodilo? Da, rat, ali 25 godina poslije onog jednako devastirajućeg drugog svjetskog rata Karlovac je postao visokoindustrijalizirano središte u kojem su vođe uspjele paralelno izgraditi novi grad preko pruge Rijeka-Zagreb. Grad u kojem se gospodarski raslo po „japanskim“ stopama rasta BDP-a. Grad u kojem su iz Šanca pognutih glava izlazili europski košarkaši velikani poput Partizana, Zadra i Zvezde. Grad u kojem su se gradile nove knjižnice,neboderi, sportske dvorane, bolnice, škole, galerije...Gdje smo mi poslije 25 godina našeg rata?

Sadržaj se nastavlja...

S druge strane, koliko se god nakon propasti karlovačke industrije zbog rata, nesnalaženja ili suvišnosti u tržišnoj ekonomiji i privatizacijskog kriminala, trubilo da je karlovačka budućnost u malom poduzetništvu, karlovačko „blagostanje“ i relativno visoka zaposlenost je ponovno teško ovisno o uspješnosti velikih poduzeća u Karlovcu, pogotovo tvornice pištolja i pušaka, HS produkta. I da, zbog velikih poduzeća Karlovac je već godinama zaredom u nečemu u samom vrhu Hrvatske. Po profitu poduzetnika. Obično treći iza vječno prvog Zagreba i trećeg Rovinja. E sad, na listi najboljih gradova za život Jutarnjeg lista prvospomenuti Zagreb je drugi, drugospomenuti Rovinj je peti. Karlovac je – precizirajmo njegov plasman među 50 – četrdeset i sedmi. Uspoređujući ta dva fakta može se izvući više zaključaka, ali svi se svode na to da je ovdje nešto generalno trulo. U nijednom gradu politika nije apsolutno zaslužna za uspjeh ili neuspjeh neke sredine, postoji niz okolnosti mimo politike zašto je nešto ovako ili onako. Karlovac nije izuzetak. Ali, bez sumnje, politka određuje pravac kuda neka sredina ide i tempo razvojnih procesa, stvara okvir i preduvjete za uspjeh, prosječnost ili neuspjeh.

Drugim riječima, prema gore razloženoj komparaciji, karlovačke političke vlasti su ispodprosječno uspješno u odnosu na ostatak Hrvatske ravnale ovim gradom. Ali, Karlovac i Karlovčani su i prošle nedjelje zaključili da je u Karlovcu dobro ovako kako je. Posebno oni koji nisu našli motiva izaći na izbore i koji zapravo drže ljestve karlovačkom 47. mjestu na ljestvici gradova u kojima se najbolje živi. Podsjetimo se, pretprošlu je nedjelju 8200 glasova od 48200 upisanih birača donijelo apsolutnu većinu HDZ-u u Gradskom vijeću. Kad se zna koliko članova ima HDZ, koliko je u dva desetljeća svoje vladavine ljudi i posredno njihovih obitelji interesno vezao uz sebe, to i nije impresivan rezultat. Impresivno je da masa od preko 26 tisuća birača ne vidi razloga da svojim glasom ne proba promijeniti situaciju u kojoj netko slavni Karlovac grad smješta na nekakvo 47. mjesto u Hrvatskoj. Nije problem u onima što su dali glas HDZ-u uglavnom zbog vlastitog dupeta, problem je u onima što na izbore ne izlaze i zbog kojih ne znamo što je zapravo volja građana. Ovo čemu svjedočimo gdje jedna motivirana interesna skupina održava stanje na osnovu apatije većine je fingiranje i blijeda imitacija demokracije. Naravno, neizlazak većine na izbore je i poruka oporbi čiji je motivacijski potencijal mali jer joj nedostaje sredstava, karizme, a bogme i pameti, no na kraju dana, koliko god ta poruka bila glasna, njen rezultat je nova pobjeda HDZ-a.

Rješenje? Potpisnik ovih redova je u pravilu protiv represije, no ovdje bi trebalo napraviti izuzetak. Ako je penaliziranje novčanom kaznom građana koji ne izlaze na izbore cijena koju treba platiti, ta cijena nije previsoka u usporedbi s mogućnošću da nam Sabor, gradska vijeća, gradonačelnici budu odraz volje većine birača. Država ionako guli svoje građane uzduž i poprijeko, ovdje bi to imalo smisla jer dotiče samu srž problema ovog političkog sustava.

U Karlovcu još ima šanse da se nešto promijeni ovu nedjelju. Imena zapravo nisu važna, važno je što ona predstavljaju. Jedno ime predstavlja promjenu, drugo nastavak politike HDZ-a. Jedno ime jamči nastavak politike koje nas drži na paradoksu jednog od najviših profita poduzetnika i 47. mjesta liste gradova u kojima se u Hrvatskoj najbolje živi. Drugo ime ne jamči ništa osim novih mogućnosti za Karlovac i Karlovčane. Nove mogućnosti su velika stvar.