KAportal SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Grafiti govora mržnje više govore o vlastima, negoli o autorima | Karlovački informativni web portal

SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Grafiti govora mržnje više govore o vlastima, negoli o autorima

Tanka je linija između procjene jesu li grafiti umjetnost ili tek vandalizam. Moglo bi se reći da je svako neovlašteno šaranje po zidovima (vlakovima, autobusima…) čin vandalizma, ali prilično oštre nijanse postoje. Ima grafita, čak i u Karlovcu koji daju određeni štih gradu, obogaćuju inače sive dijelove. U nekim slučajevima, u nekim gradovima, grafiti su podignuti na razinu kulturne ponude, nešto što određuje grad i podiže razinu njegove vizualne atraktivnosti. U Karlovcu postoji par velih grafita-murala koji su na tragu te priče. Onaj s ogromnim Krležom u Krležinoj ulici je bio svojevrsni putokaz kako bi to trebalo izgledati u budućnosti, ali je zbog energetske obnove fasade prebrisan, a gradska vlast nije pokazala neku inicijativu da dalje potiče ovu vrstu osvježavanja sivih fasada socijalističke šablonske novogradnje.

Nažalost, kao i u mnogim drugim stvarima, i kod nas se zidovi zloupotrebljavaju za izražavanje najnižih strasti i daju upravo suprotnu sliku od željene pred slučajnim namjernicima i ciljanim posjetiocima jednog grada. Postaju anti-reklama za grad. No, zato postoje komunalne službe, lokalne vlasti koje će ružnoću i ono što graniči s govorom mržnje ukloniti sa svojih pročelja. To nije neka visoka matematika, „kreč“ za prebojavanje barem nije skup. I u sredinama kojima je stalo do imidža to se tako i radi. Kao na primjer ovih dana u Rijeci nakon vandalskog pohoda dijela maturanata koji su odlučili svoj loš odgoj i insuficijentnost obrazovanja pretočiti, između ostalog, i u grafite koji su i zakonski upitni. Konkretno, „ušato“ U – s križem u sredini – da ne bi bilo sumnje da je riječ o pozivanju na najmračnije doba moderne hrvatske povijesti. Incident je osuđen, a grafiti s nedužnih spomenika i zidova promptno uklonjeni.

Jer, to nema veze ni s sa slobodom izražavanja ni s estetikom, to je jednostavno grubo skrnavljenje imidža svakog grada. Zašto onda karlovačka lokalna vlast žmiri na slične pojave u Karlovcu? Zvuči pomalo nevjerojatno, ali spomenuto „ušato“ U koči se već neko vrijeme na zidu same gradske uprave, a još jedno od dva metra veličine na kolnom ulazu u državnu tvrtku Hrvatske pošte. Stvarno je teško komunalnim redarima naći malo boje i gradonačelniku malo volje da se ta anti reklama za Karlovac makne sa zidova? Zamislite da je netko na zid gradske uprave samo napisao „Jugoslavija“ ili „Živio Tito“. Koliko bi takav grafit preživio prije reakcije nadležnih službi?

  • Da se odmaknemo od protuzakonitog isticanja ustaških simbola na zidu gradske uprave, ima tu i drugih primjera neobične indolentnosti nadležnih službi po ovom pitanju. Mjeseci su trebali da se uklone napisi sa karlovačkih zidova koji pozivaju na linč riječima „smrt novinarima!“. Zamislite sad da je netko na deset mjesta u Karlovcu napisao „smrt Andreju Plenkoviću!“ ili „smrt Damiru Mandiću“. Došlo bi do brze policijske istrage i brisanja iste sekunde kao još jednog dokaza da država i vlasti brinu prije svega za sebe, a tek onda za sve druge.

    Nadalje, neki ne baš duhoviti bolesnik ispisao je već poodavno cijeli grad porukama „jehovci kradu djecu i siluju žene“. Školska djeca to gledaju svaki dan, upijaju i urezuju u pamćenje, i nitko od nadležnih ne vidi da nije zdravo da tako nešto stoji na gradskim zidovima. Zamislite da je netko cijeli grad ispisao porukama „katolici kradu djecu i siluju žene“, ili da parafraziramo konkretnu poruku, „katolički svećenici siluju djecu“. Digla bi se gadna uzbuna, sasvim opravdano, ali zašto nema uzbune ili barem prebojavanja u tišini ovog govora mržnje? Jehovini svjedoci su manje vrijedni?

    Još bi se moglo nadležnima na potezu od lokalne vlasti do lokalne policije progledati kroz prste i prozvati ih tek za ravnodušnost, ali sjećamo se primjera kad su grafiti ipak brisani kad je na zidu zapisana istina o nekim političarima ili strankama. Dapače, bilo je slučajeva da policija ispituje stanare zgrade u nadi da će pronaći grafitera koji je na zid napisao za vladajuću stranku uvredljiv grafit. Drugim riječima, lokalna vlast po pitanju grafita postupa selektivno i licemjerno, reagira samo na ono što njima smeta. Ili da karikiramo – žalosno, ali bojimo se istinito – lokalne vlasti imaju na zidovima samo ono što se njima sviđa. To što ružno i zakonski kažnjivo piše na zidu malo govori o autorima; frustriranih neznalica, ekstrema i „hejtera“ će uvijek u manjini biti. To što njihove poruke ostaju na zidovima, puno više govori o onima koji ovaj grad vode.

  • 3 komentara

    1. Tema dobra za polemiku u sferi imidža grada, kao i o nekim drugim stvarima koji su dio naše svakodnevice. Još uvijek mislim da u konačnici je odgovornost svakog pojedinca individualna, i neću sada osobito ulaziti u razloge ili nivo svijesti i kulture takvih osoba, niti posebno dali su djeca ili ne. Kažem to zato jer smatram po mojim viđenjima odgovornosti kako svaki pojedinac treba odgovarati za svoje prijestupe, a ne da netko drugi smatra kako to malo govori o njima ili da su manje krivi…o njima govori dosta. Grafita svih vrsta ima u gradu, i nisu svi ideološki, zapravo većina su neke bezvezne poruke ili neke ljubavne ispovijesti. Neki pak obijesni ljudi jedva čekaju da išaraju friško obojene zgrade, pa mislim da bi se neki puta moglo pričati o možda ne dovoljnoj aktivnosti službi da to saniraju, a iskreno ne vjerujem u nikakav patronat vlasti nad tim grafitima, a mislim da to mišljenje dijele i mnogi karlovčani. Što to sve spada u grubo skrnavljenje grada? jeli to izvrtanje kanti za otpad gotovo na dnevnoj bazi? dali je to razbijanje klupa koje je vrlo česti prizor u našem gradu, ili oštećivanje javne rasvjete i razbijanje žarulji, destrukcija nekih drugih objekata? Ovo se događa stalno u našem gradu, pa nekako mislim da nije ideološki uvjetovano, a još manje utjecaj neke vlasti nad pojedincom, već je to samo ” artistička eskpresija” spomenute….školske djece koja je ispunjena bijesom, agresijom, lišena odgoja i kulture, a prije svega empatije prema svojim vršnjacima i drugom djecom, kao i prema odraslima, i svojoj lokalnoj zajednici u konačnici, bezobzirna, bahata…a gradska vlast redovito troši novce na sanaciju takvih uništenih objekata i to vrlo brzo nakon nastanka štete.

      • U dosta toga se slažem, ali zapravo se ne bih složio da je vandalizam neki poseban problem ovdje. Izuzevši prevrtanje kontejnera koje jest relativno često, ostalo su više iznimke nego pravilo. I kad god se radi nešto novo uvijek se nađe netko da počne “strahovat” (odnosno dizat paniku bezveze) oko vandala, kad ono nikad ništa – još od igrališta na Vunskom pa preko kišobrana u Radićevoj do ljubavnih klupa. Uz to, vandalizam je djelo zanemarive manjine i postoji vjerojatno u svakom kutku na planeti, ono što je u Hrvatskoj (ili u ovom primjeru uže gledano Karlovcu) veći problem je neučinkovitost službi.
        Grafiti isto tako sami po sebi nisu problematični. Niti ih ima tako puno, niti je svako ušato U napisao drugi tip. Dovoljan je jedan idiot da pošara pola grada. Ono što je problem je opet to da nadležni ne reagiraju. I ne mislim da to znači da su ustaše i da im je to super, nego da su aljkavi, inertni i nezainteresirani.

    2. Sve počlnje od odgoja, bilo kućnog bilo školskog.
      Sjećam se prije kojih 15 godina, s ekipom sam bio na utrci Virovitica -Barcs. U samom Barcsu je bio cilj i proglašenje pobjednika. Kako je bila nedjelja, sama ceremonija proglašenja i poslije ručak održano je u nekoj osnovnoj školi, u njihovom restoranu. Pogledali smo i učionice, hodnike, cijelu zgradu.
      Jedna stvar nas je začudila – Nigdje niti jednog oštećenja, fleke, nikakvih crteža, tzv. grafita, sve čisto i uredno.
      Upravo kao kod nas, kad sagrade i potpuno opreme cijelu školu, prije nego na jesen krenu đaci….
      Pitali smo – škola je sagrađena krajem šesdesetih.
      Svi smo isto pomislili – A u nas bi to…..itd.
      Normalno da naše misli nismo iznijeli domaćinima, jer nas je bilo sram.
      Ne znam zašto je tomu tako, zbog veće kulture ili represije, može biti oboje, ali- ne radi se o Švicarskoj već Mađarskoj!
      Zemlji koju baš ne uzimamo često za primjer.

    Odgovori