KAportal SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Glasnogovornici | Karlovački informativni web portal

SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Glasnogovornici

Gradska knjižnica ga nema, Gradski muzej također, nema ga ni Zorin dom, a ni Aquatika. Nema ga ni najveće poduzeće u Karlovcu HS produkt, gotovo smo sigurni da ga u sistematizaciji nema nijedno privatno poduzeće u Karlovcu. Ali ga zato imaju gotovo sva gradska poduzeća. O glasnogovornicima je riječ.

S obzirom da kroz svakodnevnu uporabu kod nas dolazi do svojevrsne distorzije pojmova, nije zgorega početi s definicijom. Prema mrežnom izdanju Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ glasnogovornik je „osoba (nerijetko iz redova novinara) koja službeno za javnost zastupa gledišta neke organizacije, ustanove ili pojedinoga dužnosnika.“

Glasnogovornici niti su nova stvar niti su naša izmišljotina: u svijetu je normalno da se poslovne i političke strategije rukovodstva razvijaju uz pomoć stručnjaka za odnose s javnošću kako bi se izgradio poslovni ili politički ugled. Reklo bi se, imidž je danas presudan za uspjeh u svemu što ovisi o javnom mnijenju. No, pretpostavlja se da glasnogovornike na stalnu plaću ili povremeno PR agencije za posebne prilike kao što su izbori, uzimaju veći sustavi koji funkcioniraju u okruženju razvijene novinsko-medijske scene i oni koji u tržišnim uvjetima moraju uvjeriti potencijalne korisnike da je njihov proizvod ili ideja bolja od drugih.

Karlovačka gradska poduzeća su objektivno mala, funkcioniraju u objektivno malom gradu sa slabom medijskom scenom, posebno onom kritički nastrojenom. Zadnje i najvažnije, oni su monopolisti u svom poslu i građani su zapravo prisiljeni na pravila igre (i cijene) gradskih poduzeća. Gradska poduzeća se ne moraju boriti za našu naklonost u strahu da ćemo njihove usluge potražiti negdje drugdje. Uostalom, nema tog PR-a koji će recimo, u boljem svjetlu prikazati činjenicu da je grijanje na Gradsku toplanu najskuplji način grijanja u Karlovcu i da je isključivanje iz tog sustava skoro pa nemoguće.

Zanimljivo, u pismenom odgovoru gradskih poduzeća na pitanje s Gradskog vijeća o glasnogovornicima, uz Hrvatski radio Karlovac d.o.o. i Hostel Karlovac d.o.o. saznajemo da baš Gradska toplana nema glasnogovornika i iz nje je stigao odgovor u skladu s predodžbom o racionalnom i odgovornom trošenju u javnom sektoru: „Gradska toplana u organizacijskoj strukturi ne sadrži mjesto glasnogovornika. Postoji radno mjesto poslovni tajnik i viši stručni suradnik za odnose s javnošću. Navedeno radno mjesto prioritetno uključuje obavljanje svih uredskih poslova za potrebe direktora Društva, prijem stranaka, zaprimanje ulazne dokumentacije, otpremanje izlazne dokumentacije, urudžbiranje te distribucija unutar društva. Također osim tajničkih poslova ISTA osoba obavlja i sve poslove vezane uz odnose s javnošću, organizira konferencije za medije, priprema materijale za medije, odgovora na medijske upite, upravlja društvenim mrežama, uređuje i revidira stranice Društva…“

  • Zar to nije neobično, kako neka gradska poduzeća u istom gradu mogu bez glasnogovornika, u drugima poslovni tajnik može obavljati i posao glasnogovornika, a u većini ostalih ne može? Nadalje, po kojoj je to logici glasnogovornik potrebniji Vodovodu i kanalizaciji, Inkasatoru, Čistoći i Zelenilu negoli gradskim ustanovama spomenutim u prvoj rečenici? Iako proračunski financirani, njihov uspjeh više ovisi o percepciji u javnosti od gradskih poduzeća. Odvoz smeća i voda se mora platiti, računi Inkasatora bez iznimke također, karta za Gradski muzej, Aquatiku, Zorin dom, članske iskaznice za knjižnicu, sobe u Hostelu Karlovac u Selcu ne moraju. Na tome treba raditi. I radi se. Bez stručnih suradnika za odnose s javnošću.

    Nije teško zaključiti nakon svega da su glasnogovornici u gradskim poduzećima daleko od nužnosti. Njihovo postojanje je posljedica političkog kadroviranja i čudnih odluka gradskih vlasti. Jedna od tih čudnih odluka je svakako da se nauštrb interesa javne lokalne medijske kuće Radio Karlovca d.o.o. neki od novinara „prekomandiraju“ u gradska poduzeća kao stručni suradnici za odnose s javnošću – glasnogovornici. Iz nekog razloga gradski radio i novine postali su nevažni, svojevrsno 13. prase koje se čekalo da propadne. Od kad su spojeni u jedno poduzeće, planski su kadrovski osiromašivani, a gradske dotacije za tu djelatnost su smanjene u posljednje četiri godine tri puta. Preostali novinari postavljeni pred gotovo nemoguć zadatak da nastave održavati posao kao da se nije ništa dogodilo. I uspjeli su: sveukupno 9 zaposlenih proizvodi cjelodnevni radijski program, održava web portal i na tjednoj bazi izdaje novine. Drugim riječima, za razliku od gradskih poduzeća gdje se otvaraju radna mjesta sumnjive svrsishodnosti, djelatnici tog gradskog poduzeća ubijaju se od posla i za divno čudo čak i ostvaruju pozitivne financijske rezultate.

    Naravno da u takvoj situaciji mora patiti kvaliteta i nad tom pretpostavkom gradske se vlasti moraju zamisliti. Gradski radio i novine na neki su način ogledalo grada. To što su prije radila i danas rade gradska poduzeća s glasnogovornicima ili bez njih nitko se ne sjeća, niti će se dugo sjećati. Ono što je napisano na stranicama Karlovačkog tjednika ostaje zauvijek. I vrlo je važno kako je napisano.

  • Odgovori