KOLUMNE / SIGNALI NAD GRADOM

SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Fascinantna upornost vlasti u provođenju antidemografskih mjera

SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Fascinantna upornost
vlasti u provođenju antidemografskih mjera

Dobra dva desetljeća najviše razine vlasti uporno su, organizirano i dosljedno provodile mjere antidemografske politike. Provele pljačkašku privatizaciju, rasprodavale nacionalne resurse, umjesto stručnosti, obrazovanosti i liberalnog pogleda na svijet, promovirale stranačko mediokritetstvo, političku podobnost i nazadnjaštvo kao vrhunaravne ljudske kvalitete. Uzimali svima da bi dali sebi i svojima u iritantnom kolopletu jalove politike, ortačkog kapitalizma i klijentelizma...E pa, kad su se otvorile granice, a ljudi kojima strančarenje i hrvatstvo nisu zanimanje, odlučili da više neće trpjeti antidemografske mjere hrvatskih političkih elita, počeli su prazniti Hrvatsku i sijati laganu paniku. Sad su odjednom svim razinama vlasti demografskih mjera puna usta, sad se natječu tko će smisliti bolje zvučeću mjeru kako bi zaustavili egzodus mladih i pametnih i potaknuli one koje ostaju na zasnivanje obitelji sa što više djece. To nije lak zadatak nakon četvrt stoljeća upornog provođenja gore spomenutih „mjera“, posebno ako znamo da „krema“ hrvatske nove dijaspore ne odlazi samo zbog novca, već ponajprije zbog tmurne atmosfere u ovoj državi.

„U Irskoj je hrana grozna, vrijeme je za naše pojmove katastrofa, stanarine su skupe, radi se puno, ali ja sam sretan što sam otišao iz Hrvatske...“, kaže otprilike ovako jedan Dalmatinac u jednom od članaka iz dnevnih novina koji se serijski objavljuju u prikazima fenomena nove dijaspore. Treba se ozbiljno zamisliti nad činjenicom da je netko u stanju otići iz zemlje gdje je zapravo toliko nama samorazumljivih stvari lošije samo da bi mogli živjeti u uređenoj, pristojnoj zemlji daleko od ovog našeg ortačkog kapitalizma u privatnom sektoru i socijalizma za stranačke podobnike u javnom. Da je situacija ozbiljna (na stranu sumnja na ranu predizbornu kampanju), dokaz su i demografske mjere koje iz debele hladovine malih ovlasti predlaže predsjednica Grabar – Kitarović. Od samih demografskih mjera koje su zapravo zakašnjeli popis lijepih, ali skupih želja, zanimljivije je obrazloženje, neobično oporbenog tona za jednu predsjednicu države koja je i sama „proizvod“ političkog sustava kojeg sad odjednom prezire.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

“Našu društvenu klima očitava apatija, nedostatak perspektive, ideološke podjele, rastuće nepovjerenje u institucije države. Sveprisutni klijentelizam, zapošljavanje podobnih, pripadnost nekoj stranci i, ukratko rečeno, osjećaj da je država nekima majka, a nekima maćeha”, sve je uredno pobrojala predsjednica i objasnila zašto je onaj mladi Dalmatinac iz ove sunčane zemlje pobjegao u zemlju gdje je stalno oblačno, gdje se loše jede, puno radi i skupo stanuje.

Stare navike se teško mijenjaju, pa ne treba očekivati da će se u nas dokinuti čak i ako državni vrh zajedno s predsjednicom poduzme ispravne i radikalne korake u smjeru – prije svega – promjene društvene klime zatrovane upravo vlastitim nečinjenjem ili krivim potezima.

Ljudima zapravo ne treba puno; pošteno plaćen posao, krov nad glavom, pristojna vlast na usluzi građanima, fer porezi, društvo u kojem stranačka knjižica nije glavni kriterij za napredovanje u životu..., i dojam da vlasti predano rješavaju sitnice koji život znače. Velike i skupe ideje u jednom krivo nasađenom i petrificiranom političkom sustavu – dosadašnje iskustvo nam to govori – samo su dobra isprika da se ništa bitno ne promijeni, do sljedećih velikih i skupih ideja. Zato politika konkretnih, pa makar naizgled sitnih koraka, nema alternative. Posebno ne na nižim razinama vlasti.

Spustimo to na ovu našu, na Karlovac koji također nije pošteđen egzodusa mladih i ne tako mladih u zemlje Zapadne Europe. Slušamo gradske čelnike kako se hvale nikad višim gradskim proračunom s probijenom magičnom brojkom od 300 milijuna kuna. Sjajno! Ali ushićenje splašnjava iste sekunde kad se uključi mozak - što običan čovjek ili obitelj u Karlovcu ima od toga? I koliko bolje i kvalitetnije živi negoli prije 15-ak godina kad je gradski proračun bio skoro dvostruko manji? Nova je vlast povukla neke pohvalne poteze, ali oni su prije sfera kozmetike i političkog marketinga negoli stvarnog života građana. Recimo, smanjen je jedan od najvećih prireza u Hrvatskoj, s 14% na 12%, ali kad se to stavi na papir, ispada da je ta „mjera“ podebljala novčanike građana „čak“ 5 kuna mjesečno ako računamo po prosjeku plaće od 4500 kn neto. Pod kozmetičke mjere može se svrstati i smanjenje cijene vrtića za treće dijete sa 680 na 460 kuna. Pa, proračunski jadna Duga Resa u usporedbi s Karlovcem je oslobodila roditelje plaćanje vrtića za treće dijete.

U isto vrijeme, vlast godinama ne uspijeva, ne želi ili ne zna riješiti neke od bazičnih problema iz svoje domene odlučivanja, a direktno su vezane uz demografsku sliku grada.

Ne moramo dalje ići od spomenutih vrtića. Nije na čast gradu kalibra Karlovca da nema dovoljan kapacitet vrtića i da se djeca u njih i dalje upisuju preko veza. Zar je moguće da jedan grad s tako krupnim proračunom ne može riješiti jednu takvu „sitnicu“ koja obiteljima s djecom život znači? I tu se vraćamo na početak, one antidemografske mjere koje se uporno provode sa svih razina vlasti i koje prazne ovu zemlju od mladih i obrazovanih. Naime, da ostanemo na slikovitoj ilustraciji demografskih problema kroz nedostatak vrtićkog prostora u Karlovcu, sjetimo se vremena kad je sagrađen vrtić na Turnju, prvi „društveni“ takav prostor nakon 22 godine samostalnosti Hrvatske, što je samo po sebi sramota. Što je učinjeno prvo? Grad je registrirao novu predškolsku ustanovu Dječji vrtić „Četiri rijeke“ pored stare koja se i dalje zove Dječji vrtić „Karlovac“. Dakle, još jedna ravnateljica (dakako, s ispravnom stranačkom knjižicom), još jedno tajništvo i još jedno računovodstvo. Djeca su važna, ali podjednako je važno uhljebiti što više „svojih“ na proračunskoj košti, zar ne? Uglavnom, i 2018. roditelji će hvatati vezu da dobiju mjesto u vrtiću u Karlovcu (koji, da ne zaboravimo, košta mnogo više od mizernog rasterećenja po osnovi prireza), ili će, kad im dozlogrdi, zajedno s djecom baš kao i onaj spomenuti Dalmatinac zaključiti da je bolje živjeti u zemlji u kojoj je gotovo sve lošije nego u Hrvatskoj. Tamo gdje neće imati osjećaj, kako reče predsjednica, da je država jednima majka, a drugima maćeha.

Izdvojeno


Reci što misliš!