KAportal Prošlo je 27 godina od jedne od najkrvavijih tragedija Domovinskog rata - raketiranja Draganićkih Mrzljaka | Karlovački informativni web portal

Prošlo je 27 godina od jedne od najkrvavijih tragedija Domovinskog rata – raketiranja Draganićkih Mrzljaka

Jedan od najcrnjih dana Domovinskog rata na karlovačkom području bio je 8. studeni 1991. godine. Gotovo u trenutku, u raketnom napadu dvaju zrakoplova agresorske JNA, ubijeno je 17 ljudi, mahom mladića, u Draganićkim Mrzljacima. Bila je riječ o odmazdi nakon predaje vojarne Jamadol s golemim skladištem naoružanja koje je dotad bilo veliki adut u ucjenjivanju hrvatske strane, jer bi miniranje istog od kojeg je strahovao cijeli Karlovac, nanijelo goleme štete gradu, kao i zbog neuspjelog izvlačenja tenkova iz vojarne Logorište.

Redakciji KAportala obratio se čitatelj koji je uz ovu tragediju dijelom i osobno vezan. Želi, ističe, da se i šira javnost podsjeti na ovu strašnu tragediju, ali i rasvjetle okolnosti koje su dovele do nje.

Vojarne “Robert Domani” u Luščiću, zapovjedništvo JNA u centru Karlovca i vojarna u Logorištu bile su blokirane od strane ZNG i Narodne zaštite još od listopada. Grad je brutalno granatiran iz dana u dan, hrvatske postrojbe uglavnom su naoružane samo pješačkim oružjem, a u luščićkoj vojarni nalaze se dva tenka T-55, topovi 100 mm, izviđačko-diverzantska satnija, prometni vod i Vojna policija, ukupno oko 120 ljudi s jakim naoružanjem. U borbama za Luščić poginula su dva branitelja i 20-ak je ranjeno, dok je sa strane JNA prema podacima naše strane bilo 8 ranjenih. Prevagu donosi dolazak dva tenka iz Varaždina i uključivanje specijalne policije, no raznoraznim političkim dogovorima JNA s kompletnim naoružanjem odlazi iz Karlovca, uključujući i osobno oružje, a dobar dio se odmah po prelasku na okupirano područje uključuje u napade na Karlovac – među njima su i dvojica zapovjednika tadašnje vojarne “Robert Domani” hrvatske nacionalnosti, koji danas žive u Sarajevu, a kao ni drugi nikada nisu odgovarali za uništavanje Karlovca.

  • 129. brigada u to vrijeme uvježbavala se u okolici grada, a većina je smještena u Draganiću. Pri pokušaju proboja neprijateljske vojske u Logorištu, 110. brigada napušta Turanj, ali 129. brigada ostaje u Draganiću, a tri dana prije raketiranja Radio Petrova gora objavljuje da je 129. uništena uz goleme gubitke. Nije to nažalost shvaćeno kao znak za uzbunu, a nažalost na tom području nije iskorištena ni protuzračna obrana iz Jamadola.

    Tragični 8. studeni osvanuo je vedar, a neprijatelj je poletio u vrijeme ručka, očekujući kako je to pravo vrijeme za udar. Zrakoplovi se nisu vidjeli sve do Karlovca, jer je postojala “radarska rupa” na području Korduna koju su agresori često koristili. U strašnom napadu poginulo je 17 pripadnika 129. brigade, za što također nitko nije odgovarao – dijelom i zato što je službeno bila riječ o vojnom cilju, iako na tom području vojnih djelovanja nije bilo.

    Prema podacima našeg sugovornika koji ih je prikupljao godinama, neprijateljskim zrakoplovima upravljali su piloti tadašnje JNA Emir Šišić i Josip Barunović, pripadnici 125. eskadrile 117. Lovačko avijacijskog puka kojim je zapovijedao pukovnik Borislav Pejić, a iste je koordinirao general Ljubomir Bajić, načelnik Ratnog zrakoplovstva u 5. Armijskoj oblasti. Pripremu zapovijedi te informacije s terena pripremila je kontraobavještajna grupa ratnog zrakoplovstva s referentom u ratnom zrakoplovstvu, kapetanom I klase Čedomirom Kneževićem, koji je koordiniran od strane zamjenika Uprave za bezbednost JNA, generala Aleksandra Dimitrijevića koji je izravno dostavljao stanje na terenu.

    Emir Šišić kasnije je postao poznat po tome što je srušio helikopter europskih promatrača pri čemu je poginulo pet časnika EU. Uhićen je u Mađarskoj i osuđen u Italiji na 20 godina zatvora, ali je iz zatvora pušten zbog bolesti (raka grla) i danas živi u Novom Sadu.

    Barunović je 1992. po izbijanju rata u BiH prešao u 101. pukovniju HVO u Bihaću, koju napušta nakon nikad razjašnjenog ubojstva zapovjednika Vlade Šantića, nakon čega prelazi u Armiju BiH. Nakon rata odlazi u Nizozemsku, gdje i danas živi.

    KAportal.hr

     

  • Odgovori