KAportal Profesionalni ansambl sve veći - Vanja Gvozdić i Nino Pavleković novi glumci Zorin doma pod ugovorom | Karlovački informativni web portal

Profesionalni ansambl sve veći – Vanja Gvozdić i Nino Pavleković novi glumci Zorin doma pod ugovorom

15681941_10208681021009212_1247795933_oGradsko kazalište Zorin dom već je nekoliko godina pravi hit na hrvatskoj kazališnoj sceni (jedan od vodećih kazališnih kritičara u Hrvatskoj, Tomislav Čadež, proglašava ga nedavno kazalištem godine u konkurenciji daleko većih profesionalnih kazališta), a o uspješnom radu svjedoči i sve veći profesionalni ansambl. Od danas je tako karlovačko kazalište bogatije za još dva stalna člana glumačkog ansambla. Ugovore sa Zorin domom potpisali su Karlovčanin Vanja Gvozdić i Nino Pavleković iz Ivanić Grada, čime je brojka profesionalnih glumaca u karlovačkom kazalištu narasla na šest.

A, pred jedva tri godine, vrlo je hrabrim ocijenjen potez zapošljavanja Peđe Gvozdića i Giulia Settima, koji su bili prvi profesionalni glumci u Karlovcu nakon punih pola stoljeća. No, sa sve većim uspjesima pokazalo se da i prostora i mogućnosti za pravi profesionalni ansambl itekako ima. Uskoro je ugovor s kazalištem potpisala i Osječanka Petra Cicvarić, a pred oko godinu dana, baš negdje u ovo vrijeme, i Zagrepčanka Katarina Strahinić.

S Vanjom Gvozdićem i Ninom Pavleković brojka zaposlenih tako je narasla već na šest, a nije nemoguće da će i dalje rasti.

  • Nove glumce (nove pod ugovorom, ali stare i dobro poznate po ulogama) možete pozdraviti, podsjetimo, 30.12. na tradicionalnom dočeku Stare godine u Zorin domu, uz možda i najveći hit karlovačkog profesionalnog ansambla – Karlstadt Kunst Cabaret.

    KAportal.hr

  • 4 komentara

    1. Čestitke novim članovima ove mlade i vesele ekipe. Karlovac je dugo čekao svoj profesionalni ansambl i kad se sve posloži, ravnatelj koji zna svoj posao i nema ambicije cenzurirati svoje kreativce i odlična mlada i angažirana ekipa, rezultati nisu izostali.
      Ali………
      U tom tekstu tomislava čadeža autor je sav rad u Zorin Domu do formiranja profesionalnog ansambla nazvao autističnim amaterizmom!!!
      Tužno, jer je tim činom pljunuo na sve velikane našeg glumišta i na sve kazališne djelatnike koji su svoju karijeru utkali u Dramski studio, instituciju hrvatskog glumišta za djecu i mlade. Dramski studio je, po mom osobnom mišljenju, najbolje kazalište za djecu i mlade u Hrvatskoj. Ono je to ne samo zato što svake godine postavlja nove fantastično producirane, režirane i odglumljene predstave, nego i zbog toga što te predstave glume djeca i mladi. Dramski studio odgaja mlade glumce, a istovremeno odgaja i publiku.
      Dramski studio je nosivi stup ovog kazališta i on naprosto mora to i ostati radi budućnosti….radi djece.

      Još tužnije u vezi tog članka je što se nitko od profesionalnih kolega nije javno očitovao o toj sramotnoj diskvalifikaciji. Prvo, jer se radi o kolegama s kojima dijele isti krov nad glavom, a drugo iz poštovanja prema Sanji Hrnjak. Da ne idem daleko u prošlost, od dvije ponajbolje predstave profesionalnog ansambla ( Na tri kralja i Kaos iza kulisa ) jednu je režirala ona, a drugu Peđa Gvozdić koji je ( da parafraziram Dostojevskog i Gogolja ) izišao ispod njene kabanice!

      • Ne slažem se s tobom. Prvo, ne znam zašto bi itko reagirao na lošu kritiku, to se u kazališnom svijetu općenito ne radi, a onda još više zašto bi itko reagirao na lošu kritiku nekog drugog. Drugo, meni je vrlo tužno da su na FB-u na taj tekst još ružnije i jadnije i negirajući fenomenalne uspjehe Zorin doma reagirali razni amateri. Jedini potpuno normalan komentar tamo je bio od izvjesnog M.L., a jedini komentar koji nije od potpunih kazališnih anonimusa (koji su možda u karijeri vrhunac imali u ulozi drveta u scenografiji) je od S.P. Treće, a vezano uz dio te rasprave, koliko znam FB stranicu Zorin doma ne ažurira nitko iz Zorin doma.

        Što se tiče Čadežovog teksta, tu se slažem s tobom. Dio je njegov uobičajen način izražavanja i pljuvanja, a dio vjerojatno vezan uz to što se time čime se bavi počeo ozbiljnije baviti u najgoroj fazi Zorin doma – nakon Berislavove smrti a prije Sanjinog sazrijevanja u ovo što je danas, baš u onih par godina kada je Zorin dom zaista bio prilično loš. Svakako, to ga ne opravdava, nema opravdanja za to da bude neupoznat s Berislavovim radom, iako mislim da je kritika bila više upućena samoj činjenici da se pola stoljeća nije ništa pomicalo s mrtve točke amaterizma. Sumnjam da je kritika bila uperena prema Berislavu (a pogotovo prema Sanji, uostalom Sanja je također dio ovog Zorin doma), već prema općem tretmanu kazališta u gradu u to vrijeme. Koliko god Berislav bio velik čovjek, da je vrhunac kazališta u gradu amaterski studio iz kojeg 99% glumaca ode kad napune 18 godina – jest “autistični amaterizam”. To da je možda ili sigurno to trebao malo bolje pojasniti u tekstu je druga stvar.

    2. Eto složit ćemo se da se ne slažemo. ….
      Prvo, to nije kazališna kritika nego razložno hvaljenje i bezrazložna zlonamjerna diskvalifikacija. Meni je normalno stati u obranu svojih bivših i sadašnjih kolega. Ja ne bih dvojio ni časa.
      Drugo, ne mislim da je ništa autistično ( ma kako to pojasnio ) u odgajanju stotina djece ljubavi prema teatru pa makar otišli i nakon 18 ste. Puno njih je, naravno, dalo jako puno u domaćim i međunarodnim kazalištima.I to zahvaljujući upravo pedagoškom radu Berislava i Sanje. Ali ti to naravno znaš, da ne nabrajam imena.
      Treće, možda su neke riječi u komentarima preoštre i vruće glave, ali da si pogledao makar zadnje dvije predstave Dramskog studija znao bi da su usporedbe sa drvećem u scenografiji potpuno promašene.

      • Možda se nismo shvatili u jednom dijelu. Ne mislim ni ja da je išta autistično u Berislavovom radu, naprotiv! Mislim da je nešto pomalo “autistično” bilo u odnosu grada prema kazalištu kroz tih pola stoljeća. Odnosu za koji Berislav nije nimalo bio kriv i koji ga je onemogućavao da napravi vjerojatno i još više. Šestan je formirao sjajan profesionalni ansambl u prilično teškoj ekonomskoj situaciji i to ne uzimajući drugima pare, nego ih zarađujući. Da odnos grada nije bio “malo autističan” mogao je vjerojatno to i Frkić (odnosno neki tadašnji ravnatelj) napraviti u sedamdesetima ili osamdesetima kada je grad gospodarski bio puno jači i razvijeniji.

        No, ne tvrdim da je i Čadež to mislio, a i ako je mislio (nadam se da ipak jest i da nije toliko neupućen) užasno se nespretno i netočno izrazio. Uopće ne sporim da je ta opaska (koliko god bila praktički usputna) zaista potpuno promašila cilj i uvrijedila mnoge vrijedne i kvalitetne ljude.

    Odgovori