KAportal Očajna majka mladića koji je sletio u Dobru i poginuo: "Moga Igora više nema, ali molim vas, vratite mi samo jednu njegovu stvar" | Karlovački informativni web portal

Očajna majka mladića koji je sletio u Dobru i poginuo: “Moga Igora više nema, ali molim vas, vratite mi samo jednu njegovu stvar”

Izvlačenje Golfa iz Dobre

Prije dva mjeseca Antun Matusak(23) i Igor Bošnjak(27) s ozaljskog područja u Tomašnici su sletjeli u Dobru i na mjestu poginuli. Njihova je smrt potresla čitavi kraj, dakako, najviše je tuge donijela u njihove obitelji. Majka Igora Bošnjaka, Blaženka, morala se pomiriti s gubitkom sina, no postoji jedna stvar s kojome se nikako ne miri. Ona tvrdi da su iz Igorova Golfa III nestale role, njegov najdraži predmet, i to kada je vozilo bilo smješteno u policijskim prostorijama radi vještačenja. S druge strane, karlovačka policija tvrdi da su role prilikom izvlačenja vozila pale u Dobru, te da nisu mogle niti dospjeti do policijske garaže. Ovu tužnu priču kroz njezinu tragediju ispričao je Jutarnji.hr.

U izmučenom tijelu gorio mali plam

Pokojni Igor Bošnjak

Svi koji su upoznali Igora kažu da je bio poseban dečko.
– Završio je za vodoinstalatera, ali se prekvalificirao za električara, jer je znao sa strujom. Odmah se zaposlio i bio je odličan radnik. Kada mu se pružila prilika da ode u Njemačku, iskoristio ju je. Od prve kune pa do posljednjeg eura koji je zaradio davao je majci, koja je morala brinuti i o dvije mlađe sestre i 13-godišnjem bratu. Bez njega ih majka ne bi mogla podići i školovati. Bdio je nad njome kada se oporavljala od dva tumora i moždanog udara i branio je od oca alkoholičara u trenucima kada mu je piće uzimalo razum. U Njemačkoj je uzeo godišnji kako bi svojima pripremio drva za zimu, poplaćao račune i ostavio im dovoljno novca za život do sljedećeg godišnjeg, piše Jutarnji.hr

  • Blaženka je imala težak život, rođena je u siromaštvu, nije bilo novca za više od petoga razreda osnovne škole, ali je zato počela raditi sa 15 u susjednoj Sloveniji. Nije je bilo sramota u selu tražiti komad kruha u dane kada djeci nije imala što staviti za stol. U tom mršavom, ispijenom, izmučenom i ranjenom tijelu gorio je još samo jedan mali plam, ali njega je onoga dana ugasila nabujala Dobra.

    Nakon nekoliko pokušaja dozvolili su joj da vidi sinov auto koji je bio parkiran u prostorijama interventne policije u Malom Erjavcu, no nju zanima samo jedna stvar.
    – Ma ne zanima me auto, ne želim ga u svojem dvorištu, ni njegov alat iz gepeka ni gedore ni mašinice, ništa me ne zanima. Došla sam tamo zbog rola. Da, to je nešto što je moj sin Igor obožavao, nešto od čega se nije odvajao, ni kada je radio u Njemačkoj, ni kada je bio u Ozlju, pa ni posljednjeg dana svojega života. Evo, tu su slike na kartici njegova mobitela, vozio ih je i dan prije smrti. Samo sam to htjela, uzeti ih i staviti pored njegova groba – priča Blaženka dodajući da ih je vidjela baš tamo i baš onako kako ih je i on uvijek držao, u crvenoj najlonskoj vrećici svezanoj u čvor.

    Prazna vrećica

    – Pamtim sve. Kad sam ušla, desno od auta je bio čamac, lijevo željezna ograda. Na haubi auta zaboden komad drva. Prednje staklo na vozačevoj strani cijelo, na suvozačkoj napuknuto, volan cijeli, staklo s njegove strane razbijeno, s Tončekove strane napuhnut jastuk, a pojas kojim je bio vezan prerezan. Moj Igor nije bio vezan, pa je pojas bio cijeli, a jastuk se tek malo otvorio. Stražnja sjedala prebačena su bila naprijed i sve stvari nabacane preko njega. Samo vrećica s rolama je ostala iza – ponavlja žena.

    Uslijedio je traumatičan period u kojem si je čak pokušala oduzeti život, te je završila u psihijatriji. Iz bolnice je otišla direktno u policiju, jer su je zvali da može preizeti Igorove stvari.

    – Tražila sam samo role. A onda je sin (13-godišnjak koji je išao s njom) podigao praznu vrećicu: “Mama, nema ih”. I opet je zaplakao. Pitala sam policajca gdje su, a on je rekao da je sve tu kako je i bilo. Ali nije, ja znam da nije, jer sam ih vidjela, a sada ih nema. Kamo su nestale, tko ih je uzeo? To su role moga sina – priča Blaženka Jutarnjem pogledavajući sinovljevu sliku na hladnjaku čiji je gornji dio postao pravi mali oltar uspomena na pokojnog Igora

    – Moga Igora više nema i svjesna sam toga, ne tražim krivca za njegovu smrt. Ne krivim policiju, ne optužujem nikoga za krađu. Siromašna sam, neškolovana i slaba. Ali, poštena sam. Zahvalna sam svima koji su nam godinama pomagali, i Crvenom križu i gradonačelnici i onoj baki koja je od svojih 20 kuna dala 10 da moj sin ima dostojanstven sprovod. I reći ću vam to, makar nisam nikome. Iz auta je nestalo još nešto, ali to ne spominjem, jer mi nije važno. Znamo za to samo ja i onaj tko je to uzeo. I ne tražim to, i ništa ne tražim. Ali, za role molim. Preklinjem. Spremna sam kleknuti i poljubiti mu ruke, ne želim zlo, opraštam unaprijed, samo neka ih vrati. Neka ih u noći, kada svi spavamo, ostavi pred mojim vratima i ode. Nitko neće znati. Molim te, vrati mi role, to su role moga sina – vapi Blaženka skrušeno sklapajući ruke.

    Role nisu stigle u policiju

    Gdje su role njezina sina Igora? Iz karlovačke policije stižu potpuno oprečne informacije od onih koje nam je ispričala majka. Potvrđuju da su zaprimili prijavu 48-godišnjakinje po kojoj su postupali, no navode da su utvrdili “da se u vozilu nakon izvlačenja vozila iz vode i tijekom vršenja očevida nisu nalazile role, već su iste prilikom izvlačenja vozila iz vode ispale u vodu”.

    O tome su, navode, upoznali 48-godišnjakinju te obavijestili Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu. Prema tome, role se u vrećici u policijskim prostorijama nisu mogle naći jer do tamo nisu ni stigle, te se ne nalaze na popisu predmeta koji je sastavljen na očevidu, dan nakon nesreće.

    U izvješću policije po prijavi Blaženke Bošnjak tužiteljstvu navode se i svjedoci koji su vidjeli kako role padaju u vodu, no Blaženki to nije dovoljno. Ona neće stati tražiti sve dok se netko ne smiluje. Čovjek ili rijeka?, piše Jutarnji.

    KAportal.hr

  • Odgovori