KOLUMNE / LIJEVI APERKAT

LIJEVI APERKAT: Zmaj od Karlovca

LIJEVI APERKAT: Zmaj od Karlovca

Zmajevi su mitska bića, poveliki gušteri s krilima, rigaju vatru i uglavnom služe zastrašivanju male djece. Znanstvenici pretpostavljaju da su, na neki način, kolektivno sjećanje čovječanstva na dinosaure. Ne znam kako je to moguće, ali zvijeke postoje u svim mitologijama širom svijeta, a to nije bez vraga (koji je i sam neka vrsta zločestog zmaja). Zmajevi mogu biti i dobri, prijateljski raspoloženi pa i od koristi dobrim ljudima, a mogu biti i otimači djevica, ubojice, kradljivci i teroristi, ovisi o karakteru. Zmajevi, u svakom slučaju imaju karakter.

Zmajevi su živjeli u davna vremena, onda kad su bajke bile stvarne i nisu se pojavljivali (osim Nessi i sličnih nedokazanih pojava) u modernim vremenima. Valjda su osjetili da im tu nema mjesta. Karlovac je sagrađen u 16. stoljeću i zmajeva u njemu i oko njega nije bilo, ni u legendama. Ovaj naš grad je jedno racionalno mjesto (koliko god to danas ne izgledalo tako) i zmajevi bi se tu osjećali izgubljeno. A možda se i varamo, možda su zmajevi svo to vrijeme oko nas, samo ih ne prepoznajemo. Možda su se dobro zakamuflirali.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Čitam neki dan kako se je zadnji Habsburgovac, zaboravio sam mu ime, proglasio Zmajem od Karlovca. Primili ga među hrvatske zmajeve (to je društvo koje je odlučilo odbaciti krinku i priznati da su zmajevi), a on je odabrao da bude baš zmaj od Karlovca. Bandić je, primjerice, zmaj od Kamenitih vrata, što vjerojatno ni vratima ni zaštitnici vrata nije posebno drago, ali, što se može. On je odabrao, sjeo na Kamenita vrata i sad je taj i takav zmaj.

Nama pokupskim i brajskim kmetovima vjerojatno predstavlja izuzetnu čast što je naš zmaj tako plemenitog roda. Kmetovi se ushite kad im za vratom sjedi netko moćan i plemeniog roda. Bez toga smo nesretni i neutješni, kakvi već kmetovi jesu. Očekujem ovih dana da se i naša kmetovska gradska vlast zahvali Zmaju od Karlovca što je preuzeo tu počasnu dužnost. Pa da zmaj kaže koliko mu djevica treba godišnje. Ako u gradu dotičnih ima.

Ipak, čini mi se da je Habsburgovac malo zakasnio. Ovdje su se, s krinkom ili bez nje, naselili neki drugi, naši, domaći zmajevi. Nije li „zmaj“ najbolji opis za stvorenje, lik, osobu (ili što drugo) koje je od kamiončića od 2,5 tona došlo do vlasništva par velikih tvrtki u nekoliko godina, podizalo kredite u lokalnoj banci za koje „nije znao da ih mora vraćati“, koje je sagradilo dvorac (doduše, više od stakla i manje od kamena) iznad rijeke, na negdašnjem našem kupalištu i naselilo ga plastičnim životinjama. Možda i te životinje ožive jednog dana, nikad se ne zna. Ako to nije pravi Zmaj od Karlovca onda ja ne znam što su zmajevi. Bojim se da za Habsburgovca tu više nema mjesta. Mi smo se već vratili u rani srednji vijek i imamo svoje velikaše i zmajeve. Van sa strancima!

A imamo i male zmajčiće. Oni, primjerice, od vlakovođe postaju uglednici i funkcionari, s poklonjenim kućama na moru i kopnu, zmajski neuračunjivi i nedokazivi, ali moćni. Ili drugi kupuju (našim novcem, pobranim uz smrad i vatru) stanove u Zagrebu, apartmane na moru i brojne klavire (glazbeno nadareni zmajčić), treći pak samozatajno prelaze s jednog direktorskog mjesta u javnim tvrtkama na drugo i skupljaju blago valjda u podzemnim špiljama (ili bankama na nekim otocima) i tome slično.

Zmajevi su svuda oko nas. Neki se ne baš pametno otkrivaju i predstavljaju zmajevima, drugi ne. No, pazite, zmajevi! Jednom ste izumrli – opet ćete. A mi, kmetovi, sve smo to preživjeli. I opet ćemo.

Izdvojeno


Reci što misliš!