KAportal LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Zašto je Marina ogorčena, a Hrvati konzervativni? | Karlovački informativni web portal

LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Zašto je Marina ogorčena, a Hrvati konzervativni?

I tako je završio prvi krug ovih smiješnih i veselih izbora. Smiješnih i veselih zato jer su svi pobijedili. S izuzetkom Marine Novaković, nitko rezultatima nije bio razočaran. Jedni su pregazili protivnike, drugi su sačuvali ono što su imali, treći su postali druga snaga, četvrti su se afirmirali jer su još mali i mladi, a peti su u pozno životno doba uspjeli prijeći prag i opstati na pozornici (zašto, nitko ne zna).

Ove posljednje je novi župan u izbornoj noći već ubrojio pod svoje. Valjda čovjek zna što priča (zna sigurno, ne valjda). Tako, svi su dobili, svi su profitirali i izbori su poslužili, očito, da se manje od pola građana razveseli i da birački odbori zarade koju paru u ovu sunčanu nedjelju.

Više od pola građana u toj veselici nije sudjelovalo. S jedne strane je jasno da su ogorčeni, da su razočarani, da ne vide za koga bi glasali i tome slično. Ako je tome tako, lijepo bih molio dotične da mi se sa svojim problemima ne obraćaju i ne ometaju me u ispijanju kavice sljedeće četiri godine (nakon toga – tko živ, tko mrtav). Ako nisu spremni izići na izbore i odabrati izmđu onih koji se nude, ako su još manje spremni ponuditi svoje sposobnosti za opće dobro, neka ne dave svoje daljnje i bližnje svojim problemima. Na to nemaju pravo. Očito da je polovici Karlovčana (ali i građana Hrvatske općenito) savršeno dobro u ovom i ovakvom Karlovcu, u ovoj i ovakvoj Hrvatskoj i da ništa ne bi mijenjali. Lažni alibi da se tu ionako ne može ništa napraviti samo je to što jest – lažni alibi. Ako na listama nema nikog pametnog kome vjerujete, pokušajte vi sami. Nema druge. Moj jedini odgovor na sve prigovore je „Prav vam budi“. Svima koji ste ostali doma.

  • Gore spomenuta gospođa Novaković jedina je jasno rekla da je izgubila. Bila je, doduše, izrazito ogorčena na sve oko sebe, a posebno na Karlovčanke i Karlovčane kojima uopće nije bitno da li netko nešto radi za ovaj grad i kako se ponašao u proteklom mandatu. Ogorčenje je razumljivo, ali nije racionalno. Kako bi itko glasao za stranku kojoj je na čelo liste došla osoba prebjegla iz druge strane pred koji mjesec? Što ta stranka nudi? Baz obzira koliko je prebjeg uporan, vrijedan i radišan, za takvu se stranku ne glasa. Za osobu možda, ako je nezavisna. Ovako – rezultat se vidi i ne treba biti ogorčen.

    No, činjenica da pola Karlovčana (i hrvatskih državljana) nije sudjelovalo u izborima karakterizira tu polovicu (kao i polovicu ovih koji su izišli i glasali za vlast) kao konzervativce, dakle one koji ne bi ništa mijenjali ili misle da se ništa i ne može promijeniti, pa im je žao truda i radije će otići s psom u šetnju nego na izbore. Dakle, Hrvatice i Hrvati su u dobrom broju konzervativni, bez obzira što liberalni i slični intelektualci (neskromno i sebe uključujem u to društvo) voljeli, željeli ili u načelu mislili. Hrvati (a i Srbi u Hrvatskoj, jer i njih uključujem u ovaj pojam) ne žele da se talasa, ne žele promjene jer im je iskustvo pokazalo da se uvijek mijenja samo i isključivo na gore.

    Kad Anka Mrak Taritaš u Zagrebu zaziva referendum o promjenama, bojim se da radi dvije odlučujuće pogreške. Riječ „promjena“ možda je čarobna riječ ponegdje u svijetu, u Hrvatskoj bojim se da nije. To je prva pogreška. Druga je pogreška što promjena znači razvlašćivanje čvrsto ukorjenjene mreže koja obuhvaća veći dio onih koji su na izbore izišli i glasali za staro stanje, ali i onih koji nisu glasovali jer misle da se i bez njih sve može riješiti njima na zadovoljstvo.

    Naime, što! Ljudi požele promjene kad više nemaju u njima što izgubiti. Dok se može izgubiti neka penzijica koju korisnik nije baš zaradio (ili je i zaradio, jer i takve uzimaju), dok se može izgubiti stan koji je čovjek dobio na pravdi boga i za njega platio neku crkavicu, dok se može izgubiti ugodan posao (s kakvom-takvom plaćom) u državnoj službi ili firmi, posao s državom u kojem se ne može izgubiti, imovina za koju nitko ne pita od kuda je došla, sitni nadzorni odbor koji kućni budžet čini podnošljivim, dok je sve to ili nešto od toga u opasnosti, dotle su nam promjene mrska riječ.

    Neka ostane kako jest, samo da nije gore. Pobuniti se mogu, kako reče Marx, samo „proleteri koji nemaju što izgubiti osim svojih lanaca“. Najavljeni porez na nekretnine pripomoći će pretvaranju Hrvatica i Hrvata u proletere, pa kad ostanu bez onog u što su oni i njihovi roditelji ulagali život, možda porazmisle o izborima i koječemu drugom.
    Za sada, čekamo drugi krug. A rezultate ćemo znati već u 19,00 sati na dan izbora. Ako pola ljudi apstinira, rezultat se zna. Pobjeđuje stranačka vojska. Danas ju ima samo jedna stranka.

  • Jedan komentar

    1. Sori gospon Vuljanić al hebeš vaku kolumnu kad nemreš ni komentirat i niš dodat. Sve je rečeno.

    Odgovori