KOLUMNE / LIJEVI APERKAT

LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: U vučjem čoporu vučji zakoni

LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: U vučjem čoporu vučji
zakoni

Dobro je poznato kako vučji čopor funkcionira u redovitim situacijama, a kako u kriznim. Sluša se alfa mužjaka u mirnim situacijama i pazi kad će zahramati. Kad mu noga popusti, gotov je, netko od pretendenata na prijestolje mu je za vratom. U kriznim situacijama glavni vuk još lakše pada, pa su one uglavnom prilika za promjenu vođe čopora. Nisu ni političke stranke kod ovakvih primata kakvi jesmo mnogo drugačije. Uostalom, kažu poneki znanstvenici da je naše socijalno ponašanje najsličnije pavijanima, primatima koji jedu meso. Ne valjda zbog mesa, prije će biti zbog one stražnjice u boji.

Dakle, u političkim strankama, posebno onima na vlasti, a još posebnije u ovoj na vlasti u Hrvatskoj, vrijede zakoni klanja. No, kako smo se ipak mao civilizirali u zadnjih par tisuća godina, klanje se provodi na simboličnoj, a (najčešće) ne na fizičkoj razini. Tko je otjerao Sanadera, tko je otjerao Kosoricu, tko je otjerao Karamarka? Tko je otjerao Plenkovića? Pardonček, još nitko, ali bit će, bit će, samo da posrne.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Da se ti zakoni čopora ne bi zaboravili provode se i međuklanja. Pa ministar da uvrijeđenu (gotovo histeričnu) ostavku koja ispadne samo blef kako bi se zubi približili nekom drugom vratu. I čitavo vrijeme zbori „ja i premijer“, što govori i o njegovom kućnom odgoju i o njegovim abicijama. A uzgredna korist je da se pozornost makne s nekog aktualnog i suštinskog problema (ovog trenutka požari u Dalmaciji) i da se narod zabavlja provođenjem zakona vučjeg čopora i pitanjem tko će koga u sljedećem koraku. U svemu tome interesi i patnja birača najmanje su važni. Važnije je što je predsjednica pomalo debilno uvrijeđena jer je morala čekati avion da bi se pojavila u Splitu kad je sve bilo gotovo, važnije je da li je prigovor bio upućen Lozančiću ili Krstuloviću (danas još ne Plenkoviću, prejak je) nego to što je netko ostao bez kuće i maslinika jer se nije na vrijeme reagiralo, jer sustava nema (kao što nema stotina drugih sustava u ovoj komediji od države) i jer se kupuju Fantomi, a vatrogasci se voze u trideset godina starim kamionima.

Istovremeno, prekapa se po povijesti, povijest se (Orwellovskim metodama) prepisuje svako toliko i dokazuje da je sve počelo s nama. Pa se otvaraju grobovi i narodni heroji proglašavaju zločincima, spomenici se ruše i novi postavljaju, a ulice i trgovi dobivaju nova imena. Karlovac ne bi bio to što jest i ne bi imao vlast kakvu ima (a upravo takvu vlast i zaslužuje i upravo je takvu vlast i izabrao) kad ne bi poveo tu igru prekrajanja prošlosti. Vlast koja je ugušila budućnost i treba prekrajati prošlost. Drugo joj ne preostaje.

Kaže naš gradonačelnik da ni na koji način ne dovodi u pitanje antifašizam u Hrvatskoj, a zdušno odmah prihvaća i provodi kroz glasovanje micanje imena čovjeka koji je, zajedno s hrvatskim partizanima, pobijedio fašizam u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Takvi dobronamjerni odgajatelji spaljivali su u Karlovačkoj knjižnici sedamdesetih godina knjige Vlade Gotovca, da se mladi ne odgajaju na krivim stihovima. Danas spaljuju table i imena, jučer su rušili spomenike. No, povijest je čudna zvijerka, bez obzira kako ju prepisivali, ona pamti. Zapamtit će i ovo.

Zgodno je što se i tzv. umjerena opozicija pridružila vlasti u prepisivanju povijesti u Karlovcu. Ne znam zbog čega, možda su im na pameti ugovori s Gradom ili neki drugi razlog, ali to zaista nije bitno. Ima tako trenutaka kad čovjek treba stati uz istinu, pa što košta da košta. Imao sam sedamdesetih godina prijatelja koji su me upozoravali da nije pametno biti na strani na kojoj sam bio jer si time ugrožavam budućnost i karijeru. Istina, većina njih i prije i nakon devedesete ostvarilo je bolju karijeru od moje, uspješniju i profitabilniju. A ja sam stao uz istinu. I tako sam ostario, pa sam na to i ponosan. Moram priznati da su isti bili dobri prijatelji i devedesetih i opet me upozoravali na nezgodacije stavova koji nemaju prednosti osim da su istiniti. Neka im.

Gadi mi se logika vučjeg čopora, gadi mi se pavijanski mentalitet i mesožderski, ljudožderski, postupci naših lokalnih i visokih političara. Jer, znate, vukovi su zaštićene životinje, ali izumiru. Očito im taktika preživljavanja nije bog zna kakva. A ipak, kad se sve zbroji i oduzme, istina će nas osloboditi i krotki će naslijediti svijet. To negdje piše, zar ne?

Izdvojeno


Reci što misliš!