KOLUMNE / LIJEVI APERKAT

LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Svi smo jednaki a neki su jednakiji

LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Svi smo jednaki a neki su
jednakiji

nikola-vuljanic-PRAVA FOTKASvi smo mi pred zakonom jednaki. To nam je osigurala još tamo Francuska revolucija, to su nam osigurale sve socijalističke, kapitalističke, građansko-liberalne, pa i neke revolucije s drugog kraka pravde. Čak je i ona tamo Životinjska fama (Pernar ju spominje, a proporučio bih mu da temeljito pročita ne samo Životinjsku farmu, gdje će sličnosti pronaći i u svom klubu, nego i druga Orwellova djela, isplatit će mu se, a Petrov će ga u svakom slučaju potjerati s govornice, demokracije radi) govori da su sve životinje jednake. S tim da su neke jednakije, a, jasna stvar, radi se o svinjama. Uvijek se radi o svinjama i uvijek na tim mjestima sjede svinje. Mjesta se mijenjaju, sustavi se mijenjaju, ideali se mijenjaju, propadaju carstva, kraljevstva i republike, a čovjek je, izgleda, osuđen da mu na čelu stola sjede svinje. Sada, neka se svinje prepoznaju, neka se jave i neka me tuže. U daljnjem tekstu navest ću argumente moje obrane, odnosno dokaze da se radi o superprivilegiranim svinjama.

Svi smo mi pred zakonom jednaki, da ponovim i da se upamti. Sudjelovao sam popriličan broj godina u raznim zakonodavnim tijelima i to je bila jedna od temeljnih pretpostavaka, zapravo prva. Zakoni se pišu za sve i od njih nisu izuzeti ni oni koji ih pišu. To je točno i tako sudovi presuđuju.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

No, pored sudova postoje i tijela s javnim ovlastima (što se najčešće naziva držanom birokracijom) i ta tijela uglavnom tumače propise koje donose zakonodavci. Pa tako zakonodavac (Sabor, u ovom slučaju) donese propis po kojem se za svaki posao koji se čovjeku plati (osim za autorsko djelo) plaćaju ne samo porezi već i doprinosi. Što će značiti da možete biti zaposleni na jednom mjestu, tu vam poslodavac plaća poreze i doprinose (iz plaće i na plaću, kako već ide), plaća obvezna osiguranja – 20% mirovinskog i 13% zdravstvenog, prireze i sve ostale daće koje državi pripadaju. Nakon toga honorarno (ugovor o djelu ili neki drugih način) zaposlite se i kod drugog poslodavca, da si malo poboljšate budžet i, ako niste skloni varanju države, i tamo plaćate ta obvezna osiguranja (mirovinsko i zdravstveno), makar ste se već jednom osigurali za puno radno vrijeme kod svog prvog poslodavca. Porezna uprava tumači zakon i kaže da se obvezna osiguranja plaćaju za SVA primanja iz radnog odnosa i da ste na taj način osigurani i na drugom radnom mjestu (kao da već niste osigurani i doma i na cesti i u kafiću). Dobro, recimo da je tako pravedno, a pravedno može biti i da zdravstveno osiguranje plaćaju penzići s malo većim penzijama, mada su prethodno čitav život plaćali (i, recimo, otplatili) osiguranje s idejom da će im se nastaviti do smrti. Recimo da je pravedno jer dosta dobivaju, pa neka malo vrate. OK.

No, sad dolazimo do onih koji su jednakiji. Ako ste zaposleni kod jednog poslodavca, recimo kod neke državne firme, i u toj vam firmi država uredno uplaćuje obvezna osiguranja (zdravstveno i penzijsko) i onda vas uputi da istovremeno budete direktor ili član uprave neke firme, ili se na takvom mjestu nađete na neki drugi način, dakle, jednostavno, ako radite u jednoj firmi i direktor ste ili član uprave druge, onda se na tu vašu plaću (a ona i nije najčešće nezamjetna) ne mora plaćati ni zdravstveno ni mirovinsko. Svinjsko obrazloženje svinjske porezne uprave (molim tužbu), baš kao kod Orwella, kaže da su obezna osiguranja za puno radno vrijeme već plaćena pa nije pravedno da se još jednom plaćaju. Ako ste tokar, računovođa ili profesor, onda to što je već plaćeno nema veza, jer država mora dobiti svoje, a ako ste član uprave ili direktor (dakle potencijalna svinja po Orwellovom modelu) onda to nema veze i vi lijepo možete dobiti bruto za neto.

Može Pernar pičati što hoće, može i Petrov plašiti svojim psihijatarskim pogledom i Plenković odlučno-poštenim nastupom, može se čak i Milijan Brkić (kojeg samo neki smiju zvati Vaso) zgražati nad nepincipijelnim Hrvaticama i Hrvatima, može Damir Jelić postati ministar, sve može. Ali, ljudi moji, mi živimo u životinjskoj farmi i samo neki su jednakiji od drugih. Za popiličnu cifru. Ne morate biti nobelovac da to skužite. Samo utipkajte „doprinosi za dopunski rad“ i „doprinosi za direktore i članove upravnih vijeća“ ili neku sličnu kombinaciju pojmova. Razajasni će vam se.

Izdvojeno


Reci što misliš!