KAportal LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Pas mater finoj i civiliziranoj vlasti | Karlovački informativni web portal

LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Pas mater finoj i civiliziranoj vlasti

Civiliziranost i zaštita pristojnosti ubrzano se probijaju na hrvatskim prostorima. Vlast nam je civilizirana i fina da civiliziranija i finija ne može biti. Predsjednica u blistavoj ljubičastoj (roza, ne znam točno) haljini ljubi se sa četničkim vojvodom (kojem nije prijatelj, ali će biti kad protekne dovoljno vode Dunavom i Savom). Predsjednik Vlade jedna je od najciviliziranijih i najfinijih figura u Briselu. Tolerantan do neba, osim kad se njega vrijeđa. Onda policija hapsi. S tim on, naravno nema veze, jer ne vodi on policiju. To radi njegov najbolji prijatelj, samostalno i po zakonu. Isti taj prijatelj, ministar ovih naših unutarnjih poslova, bio je u nekoj prethodnoj vladi ministrom obrane. Fin i civiliziran čovjek, upoznao sam ga i dugo ga nakon toga hvalio, zapanjen jedino činjenicom da je tako fin čovjek ušao u HDZ kad je HDZ propadao. Danas mi je jasnije, mada ne sasvim. I ne bih imao ništa protiv jednog informativnog razgovora, pa da mi se u detalje objasni. Stojim na raspolaganju, ako je nekom do toga.

Fini su nam i civilizirani i naš gradonačelnik i naš župan. Nema prigovora. Finiji su i civiliziraniji od svih dosadašnjih, i sa ljevice i sa desnice. Fini su i civilizirani i svi ministri, državni tajnici, pročelnici, dočelnici i načelnici, državni službenici, policajci, komunalni redari i ostali. Svi su oni fini i civilizirani ljudi i ne smije ih se vrijeđati, još manje im prijetiti. U suprotnom slijede kaznene prijave, kao što je civilizacijski u redu.

Ova sam dva odlomka napisao kako mi se ne bi dogodila nezgodacija kao onom mom vršnjaku na odmoru u Šibeniku. Da odem u dućan i na povratku me dočekaju jake policijske snage, specijalci i plavci, lisice i antiteroristička oprema. To sam par puta probao pred nekih četrdesetak godina i nije mi se dopalo. Istina bio sam kriv kao i ovi danas, tračao sam vlast i prijetio joj da će odletiti prvom prilikom. Što se, tako se barem činilo, i dogodilo. Stvari su se bitno promijenile. U onom ste mračnom i glupom sustavu mogli govoriti protiv svega živog, osim protiv dečki iz komiteta. Samo na to je reagirala milicija (i Udba, naravno, ali nju bolje ne spominjati). Danas to nije tako. Danas možete protiv komiteta koliko hoćete, ali ne možete protiv HDZ-a. A još manje protiv, recimo, biskupa. Protiv policije možete ako ste gradonačelnica. Inače nije poželjno.

Arogancija i sila kod nas uvijek ruše vlast. Nije problem ako vlast krade, uvijek je krala, ova krade, vjerojatno će i buduća krasti. Nije problem ni ako ništa ne radi. Sve su dosadašnje znale kako upropastiti ono što su zatekle i kako ne napraviti ništa novo i bolje. To nije problem. Ali ne može vlast narodu reći: „Da tako je, takvi smo, to radimo, pa što nam možete?“ Možemo, možemo, i ne samo da možemo nego i hoćemo. Prošli puta su kod prevrata zakurili rat i udbaši su bili neophodni da se osnuje nova država. Bez njih to, kažu, nije išlo. Taj štos je jednom upalio, male su šanse da će upaliti i drugi puta.

Dakle, naše civilizirane i fine vođe ne može se i ne smije se vrijeđati, za takve poteze policija hapsi. Jer naše vođe nisu službenici kojima dajemo plaću veću nego sebi. Naše vođe su bogom odabrani (glas naroda je glas božji, kaže poslovica) i na božje odabranike ne smije se dignuti ružna riječ, a nekmoli ruka. I sasvim je logično da se hapse penzioneri i klinci koji im prijete i koji ih vrijeđaju, sve dok njih nema tko uhapsiti kad naprave svinjariju. Rezultat je da se Mamići i Sanaderi slobodno šeću, da su Čobankovići odgulili svoje krumpire i sad primaju poticaje, da su falsifikatori uvaženi pročelnici, a da klinci koji Janici pjevaju proste pjesmice završe u zatvoru. Zajedno s penzionerima koji prijete biskupima.

Biskupi, nadbiskupi i ostali mučenici koji se brinu o našim griješnim dušama, posebna su priča. Njih je zaista postavio Bog, odnosno njegov namjesnih Papa, pa oko toga nemamo što reći. Nisu oni narodni biskupi ni nadbiskupi. Oni pripadaju carstvu nebeskom i na ovom bi se svijetu trebali baviti dušama. Ne predsjednicima vlade i ne političkim strankama. Kad se jedan od njih počeo baviti aktivno politikom (don Grubišić) crkva ga je isključila ih dušebrižničkih poslova. Bio je pošten čovjek i posvećen dobru, što je dobar razlog da se bavi politikom, ali nedovoljan da se bavi dušama griješnika. Pa je isključen. Biskup Košić bavi se politikom s mržnjom u srcu i riječima. Mrzi sve koji ne misle kao on. Njega nitko neće procesuirati (mada bi se lako našlo kazneno djelo za njega), ali prijetnju njemu se odmah procesuira. Tako to ide u demokratskoj Hrvatskoj.

Sve u svemu, pas mater takvoj finoj i civiliziranoj vlasti, pas mater onom tko ju je osmislio i još jedan pas mater onom tko ju provodi. A uhapsiti možete i mene i psa.

  • Jedan komentar

    1. Nebi kometiro bijim se da ne uapse meni i mog ćenu.

    Odgovori