KOLUMNE / LIJEVI APERKAT

LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Pametni i nepametni, hrabri i ne baš

LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Pametni i nepametni,
hrabri i ne baš

Hrvate, hrvatske državljane, građane Hrvatske (pa i naše sugrađane) nekako u zadnjih ponešto godina bije glas da nisu baš najpametniji na svijetu, a i hrabrost im nije baš neka. Naime, što! Ako te netko jednom prevari, to znači da je prevarant, nemoralna osoba, lopina i da si to trebaš zabilježiti u crnu knjigu sa zadnje strane i puhati i na jogurt, kad se opečeš na vruće mlijeko. Ako te prevari drugi puta, dvije su mogućnosti. Jedna je da si crnu knjigu negdje zagubio ili zaboravio pročitati kako je bilo prošli puta, a druga da jednostavno nisi pametan, pa nisi uočio sličnosti. Onaj koga treći puta prevare isti fakini ostao je bez kisika kod rođenja i dijelovi mozga za racionalno povezivanje nisu mu se razvili. Dakle, notorna budala ili nešto još gore.

A čime se to daju prevariti naši dragi građani. Prije svega nadom. Nadamo se da će ovog puta biti bolje, da to nije isto društvo, da su se spametili (a pametni su oni bili i prije), da su se opoštenili i da će svima nama doći svjetla budućnost. Zaboravilo se, a nije tako davno bilo, kako nam je i veliki vođa u socijalizmu obećavao svjetlu budućnost. Zaboravilo se, isto tako, da je svjetla budućnost uvijek u budućnosti (po definiciji ne može biti drugačije) i da se ni na koji način ne može ostvariti za sve nas koji ju čekamo danas. Jer, nitko nije obećao svjetlu sadašnjost, ni drug Tito, ni Franjo Tuđman, a još manje Andrej Plenković, ili, da budem ironičan, naša vrla predsjednica. Svi su oni obećavali „bolne rezove“, „znoj i suze“ ove generacije, a za buduća neka pokoljenja doći će i svjetla budućnost. Buduća pokoljenja još uvijek su u budućnosti, ergo, ostavimo se maštanja o svjetloj budućnosti.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

No, nadu nam nitko ne može uzeti. Doduše jedna od duhovitijih definicija gluposti jest očekivanje da se ponavljanjem istih postupaka (ponovnim biranjem istih stranaka i slično) može doći do drugačijih rezultata. Pa se kao pura d...u narod čudi kad ga isti opet oderu. Što bi rekao Thompson – „e, moj narode!“.

Kroz dvadesetk godina borbe s vjetrenjačama u politici čvrsto sam se držao načela da je nasilje besmisleno i da revolucijama na površinu uvijek ispliva smeće, kao što je povijest i pokazala bez iznimaka. Dakle, stvari treba rješavati na izborima, u parlamentu i na druge demokratske načine, ono kako Mićo Bandić kaže: „Neka institucije sistema rade svoj posao“. Zato sam se i zdušno zalagao za EU računajući da ćemo naučiti ponešto od starijih. I danas mislim tako, mada me je praksa, posebice u ovom sazivu Sabora, opovrgnula. Izgleda da napreduju oni koji mikrofone novinarima zabijaju sa stražnje strane i drugi pomalo zastrašujući likovi. Jer, kao, desnica je sklona nasilju po definiciji. A što ako ljevica podivlja pa i ona bude sklona nasilju? Što ako i njemu počnu turati mirkofon na nezgodno mjesto?

Ipak, ni ljevica ni većina Hrvatica i Hrvata nisu skloni nasilju i ne divljaju. Zamislite si da se ovo s Agrokorima, porezima na nekretnine, penzijama u Bosni i slične svinjarije dogode u nekoj drugoj, mirnoj i civiliziranoj, europskoj zemlji. Bilo bi belaja. Belaj bi izazvala i sama činjenica da neka škola skuplja dobrovoljne priloge za lakiranje parketa kako se djeca ne bi lomila trčečeći po razredima (zapravo, što oni imaju tamo trčati, mogu hodati polako), a istovremeno jedan polupismeni policajac i bivši vojnik svoj potpis procjenjuje na 1,5 milijardi kuna. I dobije ih. Kod nas belaja nema, a bije nas glas da baš i nismo posebno hrabri. Možda zato što još uvijek imamo što izgubiti pa izlazak na cestu nije opcija. Sjetite se Marxa. Stari reče proleterima: „Što još imati izgubiti osim svojih lanaca?“ Ovdje ipak ima još ponečeg što se može izgubiti, ostalo iz onih mračnih vremena. A i nema Matije Gupca.

Za par tjedana opet ćemo odlučivati tko će nas (ovog puta lokalno) voditi. Nisam detaljno pratio, ali ako vam netko obeća bazen, pljunite ga, laže. Ako osnuje poverentvo za oživljavanje Zvijezde, pljunite ga, laže. Ako obeća viseće vrtove u vojarni u Luščiću, pljunite ga, laže. I prije i iznad svega, pitajte tko će to platiti i tražite računicu za obećanja. Ne vjerujte lijepim i nasmijanim plakatima, oni samo znače da kandidat ima (vaših) novaca da ih tiska i lijepi. Ne vjeruje obećanjima ljudi koji kritiziraju vlast sve dok s njom ne sklope pogodbu za unosan posao. Povjerovati se može ljudima koje vidite svakodnevno u dućanu, na placu, u šetnji gradom, ljudima koji se ne srame svog obraza i ne boje pokazati ga u javnosti.

Treba se odlučiti za poštenje, bez obzira kako to patetično zvučalo. Sve drugo su isprazne fraze lažova i prevaranata. I kad kažu da je to pragmatična politika da treba sklapati kompromise – pljunite ih, lažu. Nema kompromisa s pljačkašima. za njih su druga sredstva. Osim toga, jednom pljačkaš, uvijek pljačkaš.

Izdvojeno


Reci što misliš!