KAportal LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Naše i njihovo | Karlovački informativni web portal

LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Naše i njihovo

nikola-vuljanic-PRAVA FOTKARodio sam se u ono crno vrijeme kad je sve bilo „naše“. Nije bilo bogato, nije bilo mnogo, ali kako je bilo „naše“ i „narodno“, bilo je sve. Svega smo mi to, kolektivno i bratski, bili vlasnici i nismo Bog zna što imali. Sjećam se vremena kad su u izlozima bili samo drveni modeli čokolada, a čokolada nije bilo ni na televiziji. Jer nije bilo televizije. Onda su, polako i gotovo nevidljivo, oni koji su upravljali tim „našim“ počeli imati više od nas ostalih. Nije to bilo, ako danas brojimo i ocjenjujemo, mnogo, ali bilo je nezamislivo više od onog što smo svi ostali imali. Nakon tog vremena takozvane socijalne diferencijacije, i oni manje privilegirani počeli su skupljati „svoje“ i odjeljivati se od „našeg“. Pa su se počele graditi kuće u predgrađima, vikendice po planinama i odabranim mjestima na Jadranu, jugići i stojadini pojavili su se na cestama, a i poneki autić zapadne klase, pored službenih vozila prve skupine. Stanovi su se i dalje dobivali, ali i kupovali, odlazilo se popuniti zalihe na zapad (Leibnitz, Trst ili Graz, a poneki u London). Posebno povlašteni dobivali su pozicije u Moskvi i Dederoniji i tamo stvarali pogodni teren za buduće pretvorbe i privatizacije.

Kako god, sve ono veliko, tvornice, ceste, željeznice, PIK-ovi i ostalo bilo je i dalje „naše“, što god to u kojem trenutku značilo. Zamlja je bila naša, od Vardara pa do Triglava. Tako je izgledalo, tako je pisalo u Ustavu, a bilo je ipak samo približno tako. Kako reče jedan četnički pjesnik „Od Vardara pa do Triglava, veliko se sranje odigrava“. Kad je to napisao, nismo baš sasvim shvatili, ali za par godina sve je postalo u potpunosti jasno.

Zakurilo se po nacionalnim, vjerskim i svim drugim osnovama, krv je potekla na sve strane, od Vardara pa do Triglava, a nitko nam u toj gunguli, u velikosrpskoj agresiji, u ratu za pravdu i domovinu, kako god nazvali vrijeme klanja, nije rekao da više nema i neće biti „našega“, da će i „mojeg“ biti sve manje i manje, svakom poreznom i drugom reformom, a da će „njihovo“ rasti. Država je postala svetom kravom, jedinim ciljem sama po sebi, pa je logikom stvari sve naše postalo državno. Nitko patriotski raspoložen, a svi su bili, ili gotovo svi, patrioti u to vrijeme, nije se mogao ni htio pobuniti na činjenicu da nam država, naš tisućljetni san, postaje bogatom, da dobiva u vlasništvo sve ono što je nakaradnom logikom bilo proglašavano društvenim i našim u crnom sustavu nenarodnog vladanja. Država je dobila tvornice, ceste, žljeznice, PIK-ove, nekretnine i sve čega ima, sve što se vidi i ono što se ne vidi tako lako. Toga je bilo toliko da ni do dana današnjeg gospođa država, naša jedina i neprocjenjiva, nije uspjela napraviti inventuru i popisati što sve ima. Sad osniva ministarstvo i možda Marić uspije dobiti popis onog što je danas državno. I što više nije naše.

Nakon što je imovina postala državna, država je odlučila, voljom vlasti, naravno, da ona, zapravo, ne želi i ne smije biti vlasnik tvornica, zemlje, poduzeća i sličnog. Jer je to socijalizam, a socijalizam ne želimo (mada se ne sjećam točno kad su to Hrvatice i Hrvati rekli da žele promjenu u ovaj kapitalizam kojeg danas imamo). Pa je, komad po komad, država imovinu dijelila. Ponekad je i prodavala, ali to je ipak bila iznimka. Odjednom su se pojavili Todorići, Kutle, Gucići, Hanželi i ostali, bogati do nezamislivih razina, a da nitko nije mogo objasniti otkuda. Drugi su postali, preko noći, zaposlenici kod istih, zahvalni što ih gazda hrani, a ostali su ustanovili da „njihovih“ tvornica i njihovih radnih mjesta više jednostavno nema, isparili su na neke tamo otoke, a oni su postali nezaposleni. Trajno i zauvijek.

  • 10 komentara

    1. Nema toga što volim više od ovakvog intelektualnog sarkazma i nadmenosti, osobito kvaziljevičarskog.
      Koliko sam shvatio, i u bivšoj državi ste radili za državu, a i u novoj. U novoj ste čini mi se mnogo profitabilniji.
      Pa što se gospon Vuljanić niste s gađenjem odrekli primanja plaće na osnovu te nove države ( a i bivše ), radili “pro bono”, i rekli im kaj ih ide, ako ste tako nezadovoljni ?
      Ili mi se čini da niste zadovoljni s bilancom, niti u staroj, niti u novoj državi?

    2. Mene muči ova naša Kravica. Koliko god je mi hranili i zobili oni koji je muzu. muzu je svaki dan sve više. Lipsala jadna, otroboljila se do zemlje a ovi muzu li muzu. Skoro neki dan naheba, došli budže iz nekog ministarstva trebaju “mlekeca” za nove aute počeli musti a ona jadana presušila skoro mene pomuzli al sam na vrijeme uteka. Todorići, Guciči i in drugi imaju svoje ( naše ) kravice pa paze kad muzu da ih ne premuzu. Ako popušimo kredite za dopunioti proračun ( oćel Tump dat il neće pitanje je sad ) Kravica bu ziher krepala. Marsupi zaš ko dela ” pro bono ” blefolozi i zato ne mogu ništa napraviti. Probaj ti nešto raditi pro i bono paš vidt kako to ide. Budeš brzo brljo po kontejneru.

    3. To i velim. Ali gospon muze a glumi vertikalu. Mada oni koji muzu mogu raditi i “pro bono”. A ne rade. Glume da rade. Pa glume vertikalu. Na tuđi račun.

    4. Niti je ono bilo dobro, a pogotovo ovo sada ništa ne valja. A narod? Narod je i onda glumio da valja, glumi i danas. Takav smo mi narod.

    5. Hebeš narod, narod je stoka sitnog zuba. Marisuupilami ne kužim aku muzeš onda nije pro i bono nego za lovu, rade, odnosno ne rade, glume da rade, ovo je za mene duboko umno ne mogu povatiti misao. Reci ti javno što je ovaj gore muno, Mljekaru, Kraš, Kordun, Ivo Marinković pa da ga prijavimo POSKOKu. OK ako glumiš vertikalu glumiš je za svoj račun a ne za tuđi to sam uspio pohvatati dok ti tvrdiš upravo suprotno da se vertikala glumi za tuđi račun iz toga proizlazi da je ipak pro i bono ono prema čemu težiš i sam.

    6. Kužiš ti sve Jure.

    7. G. Vuljanić je rekao ono što svi mi znamo, samo je on to lijepo posložio. Da mi zlatna ribica želi ispunit jednu želju, to sigurno ne bi bilo da budem mlada i da moram ispočetka raditi, biti majka,žena i biti normalna.

    8. Pobrojano školski ali nisam siguran da shvaćam poantu ovog teksta sad u 2016…..

    9. marsu sori, malo sam se šalio
      “Propozicije u eksperimentalnoj filozofiji koje su sakupljene
      općom indukcijom iz fenomena, moramo smatrati točnim ili
      približno točnim, usprkos bilo kojim suprotnim hipotezama koje
      se mogu zamisliti, sve dok se ne pojavi neki drugi fenomen
      pomoću kojeg bi one bile ili preciznije ili isključene”.
      Čovijek koji čini iste greške uzastopno je bedak i treba ga prchati. Hrvatska je prekrasna zemlja, bogata, naseljena vrednim pučanima a vode nas ulizice i poltroni kojima je jedina svetnja novac i moć. Čast izuzecima a ima ih dosta.
      . http://citajme.com/8-knjiga-koje-bi-svaki-intelektualac-trebao-procitati/?print=pdf
      Ako sam je ovo mogao pročitati kao seoski inteletualac i primjeniti u životnoj praksi zašto ne preporučiti i drugim isto štivo.

      • Sa aspekta morfijalne epitetike zvuči vrlo fluidno, što nije u domeni naših momentalnih impresija.
        I opet je za sve kriv Drug Tito. On je, navodno sve shebao onom svojom SNAĐI SE DRUŽE.
        Tako se je bivši drug Franjo snašao devedesetih, u stvari malo ranije, i sebe preko noći proglasio nedrugom i tatom cijele nacije i jednim od dvanaest najbogatijih u ostacima bivše države, a danas mi se čini i šire. Znate teško je priznati samom sebi da nema toga koji je inferioran u odnosu na atavizme kao što je nagon za preživljavanjem. Stoga mislim da je bivši drug Franjo bio samo jedan od najuspješnijih i stoga mu nitko nema pravo zamjeriti na tome. Dapače moramo se diviti tome i težiti da i sami budemo donekle uspješni kao i on, svatko u svojem statusu i naravno prilici.
        Recimo da je i bivši drug Sanader bio jedan od uspješnijih. On je uspio svoju stranku, koju je naslijedio od bivšeg druga Franje, učiniti najuspješnijom od svih stranaka nove nam države, i to toliko uspješnom da su je neki, manje uspješni i ljubomorni na njen uspjeh, pokušali diskreditirati i proglasiti zločinačkom organizacijom. A zašto bi stranka bila nešto drugo od običnog građanina, s izraženim nagonom za preživljavanjem? Recite kaj hoćete no njihova uspješnost je došla do takvog nivoa da su i tatu shebali zajedno sa onih dvanaest i to na prvom zavoju.
        Nismo pravedni ako ljude proglašavamo lošima i kriminalcima samo zato što imaju više hormona od nas ostalih. Znanost je ustvrdila, naravno nepobitno, da nam hormoni reguliraju nagone. Cijeli svijet se je digao do haja kada je Klinton hopalio sobaricu. Aj jaj jaj. Moram priznati poradi objektivnosti, i ja bi je hkresnuo, da sam kojim slučajem bio u njegovom statusu i naravno prilici i po tome bih eto bio malko uspješniji od vas jer se toga ne libim priznati i imam dobru volju, a i hormoni još očito funkcioniraju.
        Ameri ne žele više predsjednika koji je u kampanji dokazao da i on barata sa dobrim arsenalom hormona, a kako vidimo sami su ga izabrali. Hebe se njima za njegovu ljubav prema Putinu. Ljubomorni su jer nemaju njegove hormone i nisu u statusu ni u prilici.
        Dakle, zašto se zamarate glupostima. Čudni su putevi Božji. Samo on zna zašto se Juga uopće raspala, a ja si nekak mislim da je to samo zbog tih ludih hormona, a mi Balkanci smo poznati po tome da ih imamo malko previše u odnosu na ostatak planeta.
        Stoga mislim, da se vratim na kolumnu, nešto mi tu fali oko formuliranja termina država. Nije mi jasno što gdin. Vuljanić, tim terminom proziva? Jeli su to pojedinci, stranka, koalicija, sve stranke, udruge pa i inicijative, ili morti samo institucije. Neka mi to malko pojasni.

    Odgovori