KAportal Kritizirao Jelića pa dobio otkaz u županijskoj Razvojnoj agenciji - Mile Sokolić: Ovdje je još uvijek problem verbalni delikt | Karlovački informativni web portal

Kritizirao Jelića pa dobio otkaz u županijskoj Razvojnoj agenciji – Mile Sokolić: Ovdje je još uvijek problem verbalni delikt

Djelatnik Razvojne agencije Karla Mile Sokolić po svemu sudeći to uskoro neće biti, a nakon što mu je danas priopćeno da je tehnološki višak i da mu se sprema otkaz.

Mile Sokolić se, podsjetimo, prije par mjeseci požalio da ga je direktor Karle Viktor Šegrt izignorirao kod posjeta župana Damira Jelića, pa je u više navrata kritizirao HDZ-ovu županijsku i gradsku vlast pisajući za portal Aktiviraj Karlovac ali i direktno sudjelovanjem na prosvjedu inicijative Za radnički Karlovac, gdje je čak traktorom došao na mjesto prosvjeda pred nekadašnje Kino Edison.

Već duže vrijeme “na ledu”

– Jutros je obavljen razgovor s djelatnicima Karle sukladno Pravilniku o radu, te su djelatnici obaviješteni o promjenama u organizacijskom poslovanju i sistematizaciji radnih mjesta u skladu sa zakonskim odredbama i proceduri, rekao nam je službeno direktor Karle Viktor Šegrt.

No Sokolić smatra da je ovo samo kulisa za njegovo “pedaliranje” jer još od 2015. godine ukazuje na probleme u organizaciji Razvojne agencije o čemu je obaviještavao i prethodnog i ovog župana.

– Već duže vrijeme sam na ledu, ne daju mi se poslovi, radni zadaci, ne pozivaju me na radne sastanke. Našli su i rekli da će u skladu s Pravilnikom i reorganizacijom tvrtke moje radno mjesto biti ukinuto. Šegrt je samo odradio što su ga zadužili, priča nam Sokolić. Kako dodaje, i prije je imao problema jer je “bio glasan”. Zanimljivo, najavu otkaza je dobio na isti kad mu je priopćeno da je odobren projekt vrijedan 1,8 milijuna kuna kojeg je vodio, te u tom procesu obučio i educirao zaposlenike Karle.

Tužbe za mobbing

– Šegrt je samo odradio ono za što su zadužili. Imao sam problema kad sam reagirao na otpuštanje novinara iz Karlovačkog tjednika, rekli mi da ne mogu davati izjave ni kao član udruge, jer kad radim u javnoj firmi moram šutit kao zaliven. Kad sam sudjelovao na izborima isto su mi govorili, to je jedna dimenzija, a druga organizacijska. Nisam štedio ni sebe i ukazivao sam na probleme. Smetao sam previše i sad mi je ovo očekivano. Ne razmišljam o sebi kao problemu nego da živimo u nesretnom vremenu i nesretnom društvu. Ovdje je još uvijek problem verbalni delikt, politička i stranačka lojalnost, dodaje Sokolić.

Kako nam kaže, dvije su kolegice direktora Šegrta tužile za mobbing da ih je tražio da potpišu izjavu da to neće učiniti.

Šegrt i sam teroriziran?

– On je jadan čovjek kojeg su stisnuli i mora obavljati to što radi i to tako ispadne, malo agresivno, ali to je izraz nemoći, a ne snage. Ne doživljavam ga kao nekoga tko terorizira već tko je i sam isteroriziran. Oni gore se zabavljaju dok se mi konfrontiramo, mislim na Jelića, priča Sokolić. Zaključio je da možda i sam spada u ropotarnicu i to zbog “njegovog talenta za stvaranje neprilika”. Pokazao ga je, kaže, i onaj dan na traktoru.

KAportal.hr

  • 42 komentara

    1. Puno je “greha “u zelenog aktiviste Sokolića. Počevši od onda kad je u Gradskom Poglavarstvu navukao masku i pita sa govornice: Kako naručujete SUNO od članova gradskog Poglavarstva i to ne jednu nego koliko treba ( kopi pase) pomenu onomad i drage Bavarske prijatelje koji za 16 milja kunića htjedoše uvaliti svoje smeće preko ondašnjeg gradonačelnika poznatog graditelja mostova. Ima toga još puno. Mora se reći, bilo mu je ponuđeno da uradi rukoljub i priđe Partiji ali Mile je rekao povijesno NE. Stigla ga je “zaslužena” kazna koja je cijena iskazivanja svog mišljenja i stava. Nisi jedini gosp. Sokoliću. Na Njemačku bauštelu otišlo je zadnjih godina na desetine tisuća tvojih istomišljenika. Pitanje je, živjeti časno i pošteno bez kruha ili se pokloniti (naguziti) i dobivati otpatke sa trpeze.

    2. jbg. Mile, koliko god se ne slagao sa politikom HDZ-a, malo je suludo piliti granu na kojoj sjediš i koja te hrani, i očekivati da ćeš za to biti nagrađen. I ti osobno, da si direktor, i da imaš takvog “revolucionara i bundžiju” u firmi, riješio bi ga se po kratkom postupku.
      Jurice, slažem se da je izbor svakoga od nas da li će biti poštena sirotinja koja će robijati ko gastarbajter u Njemačkoj i Irskoj, ili će biti malo “mudriji”, pojesti malo govana, do neke mjere; i omogućiti bolji život sebi i obitelji. Osobno sam uvijek za drugu opciju, od ideala se ne živi. Da ne budemo lažni moralisti, ljudi iz Hr odlaze uglavnom zato jer nemaju posla, a ne zbog moralnih razloga. Da im ponudiš kakav pristojan posao i plaću, svi će se vratiti i neće im tada nimalo smetati ni HDZ, ni korupcija, ni uhljebi, ni loše pravosuđe. Ne poznam nikoga tko je dao otkaz i otišao iz Hrvatske zbog “moralnih” razloga. Jedini razlog su financije. I teško im je, muče se, crnče na lošim poslovima i sve više shvaćaju da nije u Hr baš tako loše. Nevjerojatna mi je činjenica da se danas ljudi tako lako predaju, i da će prije odseliti iz države nego, recimo, izaći na izbore ili izraziti svoje neslaganje sa nečim na ulici (bez obzira na političku pripadnost). Da su se tako ponašali naši očevi i djedovi 91, tko zna gdje bi svi danas bili.

      • Spirit, ne bih se složio. Ljudima je omogućena veća mobilnost unutar (EU) tržišta rada pa odlaze u druge zemlje i zbog drugih razloga, odnosno sada je to puno lakše nego što je bilo prije cca 10 godina. Nije triger da se odlučiš na odluku više samo “biti gladan” (iako za veći dio iseljenika nažolost još jest, ali je sve više i ovih drugih). Danas mladi razmišljaju o budućnosti svoje djece, pravnoj i socijalnoj stabilnosti zemlje, razini korumpiranosti, izglednosti provođenja reforma… Mlađi ljudi (prvenstveno mislim na Millenialse) se rastaju od koncepta domovine jer vide da taj koncept kod nas (a zapravo niti drugdje) nema dugoročno budućnost. Danas su bitne druge stvari.. da imaš državu koja funkcionira u skladu s najvišim stečevinama ljudskih prava, sa stabilnom ekonomijom, kojoj je stalo do zaštite okoliša i koja se razvija u skladu s galopirajućim novim tehnologijama koje će potresti tržišta rada.

        • Ventolin, 90% naših ljudi koji su otišli van ima lošiju kvalitetu života nego u Hrvatskoj. Financije su samo jedan od parametara kvalitete života, a i one su vani relativne. Plaća od 2000 eura vani izgleda primamljivo, ali ako živiš u Hr, 2000 eura u Minchenu ti otprilike vrijedi kao 5000 kn u Zagrebu, malo. Dalje, u HR je većina imala svoju nekretninu, u Njemačkoj, a pogotovo u Irskoj, nitko od gastarbajtera si nikad neće moći priuštiti svoju nekretninu. Prirodna raznolikost i klima ugodna za život u Hr je nemjerljivo bolja od Njemačke i Irske. Sigurnosni aspekt, nešto što mi u HR uzimamo zdravo za gotovo, a u ovim ludim vremenima je sve bitnija, je opet puno bolja kod nas. Hrana koju jedemo u Hr je puno kvalitetnija od europske. Vani nemaš ni društvenog života, nema prijatelja, rodbine, nema odlazaka u kino, kazalište, nema izlazaka, druženja poslije posla, roštilja, to se u trulom kapitalizmu ne radi, a čovijek je ipak društveno biće. U Hrvatskoj se puno humanije živi, nema stalnog presinga i trke za profitom, Hrvatska je puno ugodnije i sigurnije mjesto za podizanje djece. Nemam ništa protiv da klinci nakon faksa probaju život vani, ali neka odlaze kao cijenjeni stručnjaci, a ne kao robovi koji rade najlošije poslove, kao danas. Pričao sam sa puno ljudi koji su vani i svi će ti ovo potvrditi. Grozno im je vani, život im se sastoji od rada i spavanja u iznajmljenom stančiću sa pet nepoznatih ljudi i svi sanjaju povratak, jer sada kada su probali i život negdje drugdje, vide da u HR i nije tako loše. Ljudi nasjedaju na propagandne članke na internetskim portalima, koji izgledaju kao da ih pišu njemački ili irski poslodavci, dođite robovi, trebamo vas. Generalno, većina vani živi lošijim životom nego u Hr, nemaju nikakvu perspektivu, vani si dotepenac iz Istočne Europe, odnosno rob za najniže poslove i tako ze i tretiraju. I sve više se ljudi vraća.
          Nije situacija u Hr idealna, ali treba se trgnuti i buniti protiv onoga što ti smeta. U zemlji u kojoj 50% ljudi ne izlazi na izbore, i u kojoj se na vlast (bilo lokalnu ili državnu) dolazi sa 15-ak% osvojenih glasova, govoriti da se ništa nemože promijeniti je suludo. Sve se može, samo treba dignuti dupe iz fotelje i aktivirati se. Bijeg iz države je linija manjeg otpora i potez očajnika- za mene. Živjeli

          • Mislim da si ti otišao u drugi ekstrem, iako se dijelom slažem s nekim stvarima. Prvenstveno s onim iz prvog komentara da smo se još davno mogli za bolje stvari u svojoj zemlji izborit na izborima, ako već ne na ulici. Ne slažem se da je posao glavni razlog odlaska, jer ja sad (40+ sam) po prvi puta u životu razmišljam o odlasku iz Hrvatske, ali ne zbog posla i love nego zato jer više ne mogu podnijet niti nesposobnost vlasti i paralelno rastući klerofašizam, a još više cviljenje i apatiju ljudi koji samo po svemu seru i cvile kao da živimo u Somaliji. I jedno i drugo mi se doslovno gadi.
            Što se tiče situacije vani dijelom pretjeruješ i kao što rekoh otišao si u drugi ekstrem, ali se dijelom i slažem. Imam i osobno prijatelje koje cijenim i koji su mi dragi, ali po mom mišljenju mentalno kompenziraju činjenicu da su bili prisiljeni (više-manje) otići s pričanjem bajki o zemljama u koje su otišli. Iz Irske svake godine odlazi veći broj ljudi nego iz Hrvatske, ali po nama je Irska san snova. Ili dobar i pametan frend iz Njemačke koji priča bajke, a radi kao noćni vozač kombija iako ima fakultet.
            No, ja osobno ne mogu više podnijet atmosferu u Hrvatskoj. Kako onu koju nam serviraju vladajući, tako (možda čak i više) onu koju nam servira kompletan truli, bijedni i apatični narod koji ne zna ništa osim kukanja i pljuvanja.
            E to JEST drugačije vani. I koliko god znam da svugdje ima debila i koliko god znam da trava uvijek izgleda zelenija s druge strane ograde, u tom dijelu sam uvjeren da smo najdebilniji narod na svijetu. I u bogatijim i u siromašnim zemljama ljudi su normalniji po tom pitanju. Mi smo najisfrustriraniji narod na planeti.

            • Pa Lukson, generalno si potvrdio sve ono što sam i ja napisao. Ljudi generalno vjeruju u bajke o životu vani i trče van zbog plaće od 1200 eura, sa kojom su tamo sirotinja više nego ovdje sa minimalcem. Korumpiranih političara i đubradi od poslodavaca koji iskorištavaju radnike ima i u Irskoj i Njemačkoj, ipak su oni u kapitalisti malo duže od nas. Spomenutog frenda iz Njemačke mislim da znam i ja, sa faksom raznosi novine po noći i super mu je. Moš mislit.
              A da smo najfrustriraniji i najiskompleksiraniji narod na svijetu, apsolutno se slažem. Samo da je srat po svemu i biti zavidan svakome i time pokrivati svoju nesposobnost, lijenost i nerad, tu smo svijetski prvaci. Tome doprinose i internetski portali sa svojim zločesti i tendencioznim člancima, kojima mi stvarno nije jasno čemu služe i tko ih naručuje. Kad sve to čuješ i čitaš, dobiješ dojam da je bolje živjeti trenutno u Siriji, nego u Hr. Realno, Hrvatska uz malo truda, rada i pameti stvarno može biti raj na zemlji, jer imamo sve preduvijete za to. Možda nama ipak treba netko upravljati, jer očito sami za to nismo sposobni.
              Lukson, nadam se da ipak nećeš van. I mene frustriraju ta apatija i cviljenje, ali sam našao recept protiv toga- ne gledam dnevnike, ne čitam gluposti na internetu i uživam u obitelji i malim stvarima svaki dan. I družim se samo sa pozitivnim, normalnim ljudima, debile sam eliminirao. Pozdrav

            • Razlozi zbog kojih ljudi odlaze su razni, samo što se sada svi ti ljudi trpaju u isti koš “predali se”, “odlaze trbuhom za kruhom” i slično..Uglavnom zbog ispiranja mozgova od strane političara i medija. Npr. ja ne podliježem toj jeftinoj demagogiji Kolindine predsjedničke kampanje. Vjerojatno će opet početi govoriti da smo mala Švicarska kad osvoji novi mandat. Pa čak i da smo mala Švicarska, opet bi ljudi odlazili. Ima razloga i za ostati i otići – i uvijek će ih biti, samo što je sada mobilnost građana veća, a desne političke struje su sve jače (kao i utjecaj crkve), pa su ti trendovi postali dodatni legitimni razlozi za odlazak svih koji ne pristaju da im se govori kako treba razmišljati. Nije ništa crno-bijelo.

            • Slažem se, dijelom je to i do tog nekog slavenskog lokalpatriotizma, to vjerojatno ne postoji nigdje drugdje ni u Europi, a kamoli u Americi gdje si lud ako ostaneš cijeli život u jednom gradu. Odlazak je nešto normalno, samo što smo sad u situaciji da ipak poprima malo dramatične razmjere.
              Samo, kažem, mene frustriraju i Markićke, Ilčići, postrojavanja crnokošuljaša po Splitu, opća atmosfera…ali i to kukanje drugih. Posve banalan primjer koji nije stvar koja govori o nečem važnom za normalan život i egzistenciju, ali pred 2-3 ljeta upoznam ekipu iz Graza (šest puta većeg od Karlovca), koji su doslovno fascinirani s time koliko se stvari događa u Karlovcu. Je, ljeto je, subota, ali ništa spektakularno – svirka i party u Papasu, svirka u tadašnjem Mačku, svirka u Buksi, puna promenada… ali ljudi iz jednog Graza su oduševljeni. A ovdje svi vječno cvile da nemaju kuda i niš nema. I ne samo u Karlovcu, u cijeloj Hrvatskoj, čak i u Zagrebu. Kažem, banalnost, ali pokazatelj tog jadnog mentaliteta. Uz sve stvarne probleme koji postoje, Hrvati imaju potpuno poremećene ideje o tome kako je drugdje i kako bi trebalo bit. Htio sam dat primjer njemačkog grada veličine Karlovca, ali ne ide, gradovi su tamo samo veći od 100 tisuća, a zadnji na toj listi je sa 101.000 stanovnika Salzgitter. Npr. nemaju kazalište, imaju jedan i pol festival u godini i to je otprilike to. Dvostruko veći grad od Karlovca. S druge strane znao sam djevojku iz grada manjeg od Karlovca ali od nekih 30-ak tisuća stanovnika. Pa sam pitao gdje mladi izlaze. Veli, imaju JEDAN KIOSK. I onda se okupljaju oko tog kioska.
              Jasno, sigurno ima i svojih velikih prednosti u odnosu na Hrvatsku (plaće, egzistencijalna sigurnost, komunalna uređenost…), ali spomenuo sam to u okviru toga da Hrvati po svemu pljuju i oko svega kukaju. I to mi je sve iritantnije. I neizdržljivije.
              E, ali kada Karlovčanin (ili Osječanin, Puljanin, Splićanin, nema veze) ode u Salzgitter, onda je to nešto jebeno fantastično. Život kakvog nigdje nema. Divota nad divotama. Nema veze što postoji jedan pub u koji se ide samo subotom do 22. To je fenomenalno druženje. Da ne ulazim u to da je npr. jedan od kulturno i povijesno najbogatijih naroda (nije sarkazam!) od fešte opijanja, žderanja, narodne muzike i riganja napravio najveću manifestaciju na svijetu kojom se ponose i na njoj beru ogromne ogromne pare, a Hrvati, vječno veći katolici od Pape, glumataju gospodu u bijelim rukavicama i frakovima i šokirani su da na Danima piva (ili Rujanfestu, opet ista stvar) ne svira Bečka filharmonija dok oni pijuckaju pivo iz čaša za šampanjac.
              Tak da ak pobjegnem odavde pobjeći ću od tog cvileža i suludosti. Al bome neću se ni javljat na fejsu, niti pisat statuse, a Hrvate ću zaobilazit u širokom luku.

    3. Mislio sam da je ” verbalni deliht naročito politički ” prošlo svršeno vrijeme, ali sam se izgleda prevario, jer on opet kuca na mala vrata. Sada i nije bitno o kome se radi, ali što je, je, sramota je velika. Što drugo reći nego ” oprosti im Bože jer neznaju što rade. ” Tolika bahatost kad tada će doći na naplatu.

    4. Tja, cijeli Karlovac zna da Mile Solokić u životu je bio sve i svašta samo ne radnik.
      Ako Mile misli da sam u krivu neka se zaposli kod privatnika a ja ću mu se javno ispričat nasred Korza pred novinarima i svekolikom javnošću !

      • #picknik,jesi sad i sefa i stanicu uhebo,al ajd dobro si me nasmijao,,kaj ti to znaci biti radnik ili ne biti radnik,,,radnik je valjda po tebi samo onaj koji uzme lopatu i kopa jamu put kine,jasno bez satnice i dnevnice ili sto,,po cemu ti to raspoznajes radnika,,sto uopce znaci da je netko radnik,,ajde malo to objasni pa da se svi smijemo….

        • Vidi se da si učio marksizam i socijalističko samoupravljanje…
          Radnik je svatko onaj tko radi i svojim radom zarađuje za život. Radom a ne neradom, i to bez obzira dali mu je sredstvo za rad lopata, kamion, skalper ili katedra…
          Svi koji znamo Mileta znamo da je on oduvijek bio samo običan fantazer, što bi radio da nebi radio !!
          Ako želi, ako hoće radit može kod mene… Namještaj, za početak će biti nosač ako se pokaže kao vrijedan i odgovoran radnil može postati monter. Sljedeća stepenica je planer i poslovođa…

          • #picnic,sorry,ali lupetas bez veze,samo si potvrdio ono sto sam ti gore napisao,a nije ti na cast ni takvo izrazavanje pogotovo sa aspekta kako se pretstavljas da si neki vlasnik necega,samo si ti ispao u ovom slucaju fantazer…..

      • Trebalo bi biti oprezan u neutemeljenim izjavama, posebno kad se ne poznaje nekoga dobro. Čovjek bi se mogao iznenaditi.

    5. Karlovac nažlost takvih filozofa ima preko svake mjere previše, što autohtonih što doseljenih. Cugat pivu na šanku ili ispred dućana i trabunjat o teškom i bezperspektivnom životu…

    6. Ukoliko je sve to istina, te da Šegrt radi po nečijem diktatu nešto što nije pošteno i pravo, mogu samo reći da je žalosno da se jedan dr. sc boji usprotiviti.

    7. Lako je komentirati kad se to ne dešava tebi. Bojim se samo ružnih naknadnih scenarija, nedaj bože kanenih. Ali je sigurno da poslije sudskih epiloga ćemo to svi platiti a ne veliki gazda.

    8. Ah, evo opet spirita sa floskulama koje ne bi ni hadezeovac s maslom pojeo…..
      Od mase nebuloza posebno mi se svidjela ona o ugodnoj klimi za život…
      Halo čovječe!! Pa živiš u gradu gdje je godišnji raspon temperature od -25 do + 40, gdje se ponekad u danu temperatura promijeni za petnaestak stupnjeva, gdje su 3, 4 poplave godišnje normalna stvar, gdje su takve magle da doktori svima sa bilo kakvim respiratorskim problemom savjetuju selidbu…..
      Koja jebena ugodna klima….

      • Pa mogu ti reć da sam prilično siguran da nije HDZ-ovac 🙂
        Slažem se da pretjeruje, rekoh i sam da je otišao u drugi ekstrem, ali s jedne strane razumijem odakle to dolazi. Dogodi se i meni, jer mi je već muka od vječitog sranja po svemu i hrvatske apatije i isfrustriranosti i veličanja svega tuđeg. Evo ti si npr. imao par komentara koji su mi se svidjeli jer djeluju uravnoteženo i realno (nemam isto iskustvo kao ti pa ne znam jesu li točni, ali svakako djeluju kao pokušaj poštenog osvrta na situaciju). Ali naš zajednički frend koji mi je (moram to naglasiti jer je zaista istina) drag i smatram ga dobrim dečkom i super likom, Njemačku pretvara u futurističku utopiju iz najluđih maštarija čovječanstva. A s druge strane pomalo i on, a još više neki drugi Karlovac/Hrvatsku pretvaraju u, evo da guglam trenutno najsiromašniju zemlju na svijetu… evo, kažu da je DR Kongo trenutno najgori.
        Apsolutno je istina da Hrvatska nije ni blizu onog što treba i može biti, apsolutno je istina da se treba ugledati na bolje i jedino njih gledati, kažem i sam da po prvi puta u životu iz više razloga razmišljam o tome da odem iz Hrvatske, ali jebote kako je više naporno to dramatiziranje. Evo stavljam svoj stan u okladu da u jebenom Kongu ne cvile ni blizu toliko kao Hrvati. Realno (što ne znači da je ovdje krasno) Hrvati žive bolje od jedno 90% stanovnika planete, i to od većine puno puno bolje. Ali prvi su po cviljenju.

      • Raspon temperature je normalan za ovaj klimatski pojas, ali ti je od 1.4. do 1.10. prosječno 20 C. Frend je bio 2 mjeseca u Irskoj, od toga je 55 dana padala kiša. Slično je u Njemačkoj, a o “obećanim” Švedskama i Norveškama da ne govorim. Nemaju slučajno najveći postotak samoubojstava na svijetu.
        Kaktus, živiš u gradu u kojem ti je cijeli centar veliki park, i praktički u centru imaš čistu rijeku u kojoj se kupaš cijelo ljeto. Neznam jel može šta bolje od toga.
        Ni moje druge tvrdnje nisu floskule, živio sam neko vrijeme na više lokacija u inozemstvu i konačno počeo cijeniti ovo što imam ovdje. Ugodna klima, dobra hrana, sigurnosna situacija, humani tempo života, normalni međuljudski odnosi su meni osobno puno važniji od novaca. Kome je čaša u životu uvijek polupuna, a takav si očito Kaktus ti, da živi sa milionima na Havajima, opet će biti nezadovoljan, i u stalnoj trci za nečim “boljim”.
        U konačnici, tko nije zadovoljan životom u HR, neka već ode odavde u te “obećane zemlje” i pusti nas “luzere” da živimo na miru.

        • Treba reagirati na ovakva sra*ja (vezano za Sokolića). Najlakše je zažmiriti na jedno oko. Spirit, ti zapravo uspoređuješ klimatsko-geografske blagodati raznih prostora i pokušavaš ih dovesti u vezu s kvalitetom života? Iskreno, nisam primjetio da je problem kanađaninu, dancu ili ircu otići u tople krajeve po zimi (kad mu fali serotonina), ili se jednako kvalitetno zabaviti kao bilo koji Hrvat/ica po ljeti. Ili da nešto više boluju od nas… Btw. jesi znao da smo po razini oboljelosti od karcinoma pluća pri vrhu u Europi? Kužim da neki ljudi žele živjeti s prirodom, u planinama, na mediteranu… u miru.. ali, ako se već rekreiraš i zdravo jedeš, ne vidim kakve to ima veze s jel živiš u Hr. ili Luksemburgu? Daj izbaci neke podatke i reference, jer me fakat zanima zašto smo mi tako povoljni za život u odnosu na druge zemlje (sem viška serotonina u odnosu na brit. otočje)? Da je to istina, zašto nama ne hrle svi ti ljudi iz sivih krajeva i ne naseljavaju ova područja? Pogađam…Zato jer se svi vole vratiti u svoju zemlju – gdje vlakovi stižu u minutu, porezi se mijenjaju jednom u desetljeću, i službe im organiziraju organiziraju boravak djece u vrtićima – u skladu s njihovim radnim vremenom? Nebo je svugdje plavo.

          • Kad već cjepidlačiš, da ti odgovorim.
            Klimatsko-geografske blagodati su sve bitnija stvar vezana za kvalitetu života (čist zrak, čista voda, prosječna godišnja temperatura zraka, broj sunčanih dana, i sl).
            Nije isto biti u toplijim krajevima tjedan ili dva na godišnjem, ili uživati u takvim uvijetima pola godine, kao mi. Btw, 90% kanađana živi uz južnu granicu sa SAD-om, središnji i sjeverni dio države su pusti, baš zbog klime.
            Jesmo u vrhu oboljelosti od karcinoma pluća, ali ne zbog zagađenog zraka, nego što imamo najveći broj pušača u Europi. To je stvar zatucanog mentaliteta.
            Što se tiče zdrave hrane, puno lakše i jeftinije je do nje doći u Hr nego u Luxemburgu, igrom slučaja sam živio tamo par mjeseci, pa znam.
            Vjerovao ili ne, i doseljavaju nam se stranci, uglavnom penzioneri, u velikom broju, posebno u Istru i otoke Samo što je danas moderno hejtat Hrvatsku i pisat što gore članke o Hr, pa takve stvari nisu vijest. Kao što nitko ne piše koliko se ljudi i vraća razočarano iz tog “divnog” svijeta, jel takvi članci valjda nekome nisu u interesu.
            I da, nebo je svugdje plavo, samo ga u Irskoj vrlo rijetko vidiš.

    9. Eheh. Ne znaš jesu bolji ovi klimatolozi ili ovi koji odmah vade pištolj i pucaju marksizmom. Inače me raduje da se Mile vratio u naš tabor nakon dugogodišnjeg liberalističkog koketiranja s desnicom. Mile, sjeti se 1990 i ratnih dana kako si prošao kad si imao debela muda.

    10. ONB – opće narodno bljezgarenje !

    11. Vrijeme je komešanja razni psihologija i treniranja ispravnosti stavova, usudio bih se reći da prevladava pesimizam. Ne mogu sebi objasniti zašto ljudi ne rade kada radnih mjesta ima. Naravno da nisu svi prvi poslovi bajni i sjajno plaćeni, ali ako se pokaže inicijativa i angažiranost, plaća i radni položaj rastu…
      U isto vrijeme ti ljudi (ne svi naravno) rade u stranim zemljama poslove koje ovdje nikako ne bi i nadaju se boljem.
      Kad se zbroji veća plaća, veći troškovi i nekvalitetniji živit, dođe na slično.
      Mali smo narod sa debilnom i nesposobnom politikom (opet ne svi) i naravno da imamo komplekse manje vrijednosti.
      Sve to treba okrenuti sa drugim ljudima ali i ti je teško jer smo veličine feuda a interesi pojedinaca veći od cijelog društva.
      Iako smo u Karlovcu ništa nas ne sprječava da budemo kreativni, proizvodimo, prodajemo i dajemo usluge cijelom svijetu jer svijet je sve manji.
      Ovo tužno iseljavanje treba nam biti poticaj da se svi barem rubno politički angažiramo i svi zajedno odlučimo koliko i kako želimo napredovati.
      Da li je to moguće sada ili tek kad drmnemo glavom o pod? … ili ćemo dići ruke od svega i samo njorgati

    12. Luxon…..previše imam godina i iskustva da bih išta više idealizirao. Kad sam dolazio u Njemačku znao sam da su neke stvari kod nas bolje rješene. Pogotovo iz faha kojim se ti fantastično baviš. Iznenadile su me neke druge stvari za koje sam mislio da su ovdje puno bolje posložene. Npr. kanti za smeće po cestama je neusporedivo manje nego u Klc, bauštele po gradu se rastežu duže nego u Klc, ima manje biciklističkih staza, ali Država je totalno uređena. Sve se zna. I ne bih se vratio čak da imam i istu plaću najviše zbog školovanja i budućnosti djeteta jer činjenica da će joj budućnost ovisiti uglavnom o njoj samoj potpuno nevezano sa ikakvim partijskim knjižicama je neprocjenjiva.

      Naš zajednički prijatelj i ovaj spirit su antipodi…
      Ipak s razlikom da se naš prika oduševljava sa normalnim, ali ipak realnim stvarima, a za ovaj citat treba imat ipak čudan mozak ili sjećanja iz socijalističkih udžbenika. Još samo fali Slavonija koja hrani cijelu Europu i nepresušna rudna bogastva…

      “Vani nemaš ni društvenog života, nema prijatelja, rodbine, nema odlazaka u kino, kazalište, nema izlazaka, druženja poslije posla, roštilja, to se u trulom kapitalizmu ne radi, a čovijek je ipak društveno biće”

      • Naravno, ne sumnjam nimalo u njemačke prednosti. Pogotovo, nažalost, to što se tiče iskaznica. Činjenica je da se i dosta ljudi koji odu baš u Njemačku snađu malo konkretnije. Spirit je malo pojednostavio i izgeneralizirao, ali ja isto znam više primjera ljudi koji u Irskoj žive doslovno ko Kurdi i Afganistanci, po 5-6 u jednoj sobici. Ali wow, Irska, zakon, kak je super, glupa Hrvatska. Strga si kičmu na nekoj teškoj fizikaliji pa dođe u sobicu di živi s još pet ljudi i to je, kao, bolje od Hrvatske. Nije mi to baš normalno, moram priznat. Zato velim da smo najcmizdraviji i najiskompleksiraniji narod.
        Ventolin je zapravo najbolje rekao – uvijek postoje dobri razlozi i za otić i za ostat, samo je pitanje kod koga će što pretegnuti. I nema nikakve sumnje da kad je u pitanju želja da se živi u uređenoj državi i, još više, da nečije dijete živi u uređenoj državi gdje neće morat bit uhljeb da nađe normalan posao – nema tog sunca, prijatelja, slapa i turbine, itd. koji su iznad toga. I to potpuno shvaćam.
        Ali te spike po kojima je ubit se od teškog fizičkog posla pa spavat u sobičku nakrcanom ljudima – Eldorado, a Karlovac i Hrvatska su kao Burkina Faso ili Čad, živimo u kolibama od blata i totalni smo bijednici, su smiješne i bizarne.
        Ali jasno da svi imamo i neki trigger. Ja se još imam volje nosit s hrpom lopova, nesposobnih, klerofašista, uhljebništva… ali se sve manje imam volje nosit s hrpom internet seronja, “ovdje se ništa ne događa” debila, “svi su isti” apatičara, itd. Ovi prvi me razljute, ovi drugi me jednostavno gurnu u duboku depresiju i/ili stres i ne znam zašto mi to uopće treba.

        • Ha, ne znam otkad je glavni kriterij kvalitetnog života količina kulturnih ili pseudokulturnih događanja? Primjerice, famozni Božićni sajam kojeg je pohodilo svake bečeri istih stotinjak pripadnika nekakve deformirane verzije srednje klase u karlovačkim okvirima, a novinari ovog portala slinili nad njim kao da je Woodstock 1969.? Probaj se malo odmaknuti od perifernih dojmova, kao : Svi su u kafićima ili SVI voze jebene automobile.
          Odeš lijepo na onaj sajam na prostoru Dana piva i vidiš socijalno-ekonomsko-psihološko-etnički presjek sastava stanovništva danas.
          Ta famozna “događanja” je Jelićeva gradska uprava pokrenula prije desetak godina, kako bi zamazala oči mladima, istovremeno im ispirući mozgove defofmiranim obrazovnim sustavom. U svjesnoim ili nesvjesnom suučesništvu s lokalnim udrugama, to je učinjeno samo kako bi se utemeljila nova generacija glasača, kojima je bitno da zadovolje sitne, individualne kulturne potrebe.

          No sada je maca stigla na vratanca, pa upravo ova generacija bježi glavom bez obzira: u zadnje vrijeme koliko sam upućen, ponajviše bježe oni koji čak imaju zaposlenje, ali im se ne da taptaki s jednakom plaćom u mjestu 15 godina i svakog dana na TVu gledati Jelića, Petrova, Njoju, Bernardića.

          • Nitko ne kaže da je to mjerilo! Naprotiv. Ja samo kažem da mi je cviljenje oko stvari koje jesu dobre dodatan razlog da razmišljam o odlasku iz Hrvatske. Što dijelom radiš i ti jer na Adventu je bilo daleko više ljudi svake večeri i bio je lijep. Što je krajnje nebitno u smislu ukupne kvalitete života, APSOLUTNO SE SLAŽEM.
            Samo mene Hrvati (“Hrvati” svih nacija, bitno je da žive ovdje i odmah postanu debili očito) živciraju s pljuvanjem po svemu i kao da živimo u Čadu. Treba težit boljem, ne postoji odgovor na pitanje zašto bi netko živio ovdje gdje ne može nać posao ako nema iskaznicu. Ali to svejedno ne čini manje iritantnim likove koji pričaju kao da živimo u siromašnijim dijelovima Sierra Leonea.
            Ono, nije luksuz niti životni uspjeh otić u kafić ili imat automobil, ali je (meni barem) već dozlaboga iritantno slušat ljude koji idu u kafiće i voze automobile kako pričaju kao da 10 dana nisu jeli osim onog što nađu u kontejneru. I paralelno im i baš ništa drugo ne valja. “Niš se ne događa”, “političari su svi isti”, “Blanka Vlašić kurvetina je samo srebrna na Olimpijadi”, itd.

    13. Gospon Petračić ja mislim da nam je samo nebo granica.
      Tko će povest ?

    14. Evo dok većina tu se natječe da ispadnu puno pametniji nego što jesu i da čini mi se popljuju Hrvatsku više od onog prethodnika ispred njega a valjda sve to kako bi se poznatog gradskog aktivistu negdje ponovno ugodno smjestilo, na 20 km od centra naše Županije događa se jedno zanimljivo događanje koje očito za KAPortal se i ne događa (jer nije zanimljivo za pljuckanje, njamranje i blezgarenje) :

      Radni dio konferencije 4.Branding Hrvatske počeo predavanjem dr. Davora Pavune
      Koji za žene kaže da su ljubav, duhovna snaga i nježnost duše u akciji

      U Ozlju je počela s radom Konferencija 4. Branding Hrvatske. Konferencija je to o “brendiranju nacije i javne, kulturne i znanstvene diplomacije”, a bavit će se prvenstveno pitanjem opstanka. U naredna tri dana u prostoru Starog grada Ozlja, eminentni stručnjaci iz domovine i iseljeništva raspravljat će o važnosti lobiranja, pozitivnog razmišljanja, funkcioniranja pravne države, edukacije te stvaranja poticajne i inspirativne klime u poduzetništvu.

      Uz organizatora Petra Ćurića, gradonačelnicu Ozlja Gordanu Lipšinić i zamjenicu župana Karlovačke županije Vesnu Hajsan Dolinar, prigodnim riječima prilikom otvorenja prisutnima se obratio i Mijo Marić ravnatelj Hrvatske matice iseljenika. Odmah potom počeo je i radni dio konferencije, na kojem je prvo predavanje održao Davor Pavuna fizičar i izumitelj svjetskog glasa. …

      • Gospon, ne trebaju nam konferencije, strategije i skupovi.
        Hoćete čuti tešku istinu? Trebate zadržati mlade i pametne ljude.
        Kako ćete ih zadržati?
        Zaposlite ih prema njihovim referencama/kompetecijama, dopustite im da napreduju na odgovorna mjesta brzo i po zaslugama i zadržite svoju političku volju za sebe, što dalje od struke.

    15. Luxon….prečesto se, olako i paušalno nabacuje teza kako je u Hrvatskoj život kvalitetniji. Evo i ovdje u komentarima. A potpuno je jasno da je to vrlo individualna kategorija. Izvrsne stvari koje se dešavaju na KAbini, Radićevoj, Promenadi rijetko će kome biti razlog za ostanak ( tu je zaplotnjak u pravu ) ako je svaki mjesec u dilemi kupiti hranu ili platiti režije. A takvih je, nažalost, jako velik, prevelik broj.
      Slijedeći na popisu triggera su svakako budućnost djece u državi u kojoj je budućnost nimalo svijetla, a zatim i umor od borbi sa partijskim i rodjačkim vjetrenjačama kojima se ne vidi kraj.
      Eto i jedan drugi naš zajednički prijatelj takodjer razmišlja o odlasku, a i on i supruga imaju odlične i dobro plaćene poslove, vlastiti stan, kuću na moru…
      Definicija kvalitete života nije univerzalna.
      I ja jako volim svoj Grad. I slap i turbinu koja je zapravo ružna i fasade koje izgledaju kao da je rat jučer završio i duša mi pati za Zorin domom, ali znam da je ta ljubav, kao i većina ljubavi, iracionalna. Volim ga jer je moj, jer sam se tu rodio, jer mi se sve bitno tu desilo, kao što netko drugi voli Sisak ili Pakrac ili Gospić. Ali kad vaga debelo pretegne na minuse, a ne na pluseve odluka nije preteška.
      Jedan od minusa je baš i ovakva rasprava o odlasku ili ostanku koje je ponovo iznjedrila dva tabora koji navijački nabacuju apsolutne istine. Baš sve je bolje ovdje….baš sve je bolje tamo…..Normalnog čovjeka to umori.

      • Potpuno se slažem. Više govorim iz kuta da svakom pretegnu (ili ne pretegnu) neki drugi minusi. Ne kažem da ću otić, ali ako odem ja ću prije otić zbog hrvatskog cviljenja i iskompleksiranosti, nego zbog stranačkog uhljebljivanja. Svi imamo svoje triggere.
        Kao što je ono što me ovdje još uvijek zadržava baš ta recimo “nostalgija” ili emotivna vezanost (koliko god je istina da je to iracionalno), jer ono što primjećujem je da se gotovo nitko toga ne riješi. A ja sam “bolećiv” po tom pitanju 😀 Ako ćemo o ljubavi, to je kao da imaš novu vezu, kvalitetnu curu/ženu pored sebe, a ne prestaješ vječito pričat o bivšoj. A vidim jako puno onih koji su otišli koji rade baš to. Jedni s nostalgijom, drugi sa žaljenjem što bivša nije bila bolja, treći s pretjeranim pljuvanjem i vrijeđanjem. To je glavna stvar koja mene još uvijek priječi u odlasku.

    16. Zato lijepo odi na Pavunino predavanje u Ozalj pa će ti sve bit jasno. Koliko vidim, ovo ispiranje mozga podržava vladajuća partija. Na čelu kao europejac, a u aktivnoj akciji i službi Pavuna, Bujanec, Grdina.

    17. Moželi mi netko, meni, bedastom, pojasniti kaj je to gospon Pavuna, izumitelj svjetskog glasa izumio ?

    Odgovori