SIGNALI NAD GRADOM – KAportal http://kaportal.rtl.hr Karlovački informativni web portal Thu, 24 May 2018 19:24:09 +0000 hr hourly 1 https://wordpress.org/?v=4.9.6 SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Zaštitništvo sveca, kakve li besmislice http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-zastitnistvo-sveca-kakve-li-besmislice/ http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-zastitnistvo-sveca-kakve-li-besmislice/#comments Fri, 04 May 2018 06:44:36 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=320428 13. travnja kao Dan Karlovačke županije nije bio nešto originalan datum s obzirom da je bila riječ o danu kad je Karlovačka županija ustanovljena kao administrativna jedinica. Nije ni da se s takvim datumom treba nešto hvaliti imajući na umu činjenicu da je cijela Hrvatska velika kao veća europska metropola, a ima tri razine lokalne …

Objava SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Zaštitništvo sveca, kakve li besmislice pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
13. travnja kao Dan Karlovačke županije nije bio nešto originalan datum s obzirom da je bila riječ o danu kad je Karlovačka županija ustanovljena kao administrativna jedinica. Nije ni da se s takvim datumom treba nešto hvaliti imajući na umu činjenicu da je cijela Hrvatska velika kao veća europska metropola, a ima tri razine lokalne vlasti (županije, gradovi, općine) u broju otprilike identičnom u jednoj Velikoj Britaniji koja ima oko 13 puta više stanovnika. I zašto slaviti dan ustanovljenja kad ni danas nije jasno što to županije rade, a da ne bi mogli gradovi i općine? Naša administrativna shema takozvane lokalne uprave i samouprave u jednoj strogo centraliziranoj državi svoj puno smisao i funkciju nažalost ispunjava tek kao sjajan način za uhljebljivanje stranačkih podobnika i za kupovinu naklonosti uže biračke baze. Unatoč tom nizu sitnica, datum je bio logičan i što je najvažnije, ideološki indiferentan. A onda smo dobili župana koji svoje privatne fiksacije ima navadu nametati kao opći interes. To što je netko u kasnoj formaciji svoje osobnosti prigrlio vjeru njegova je privatna stvar. Dapače, slobodna smo zemlja, o tim stvarima možemo javno svjedočiti ako nam se baš hoće, možemo koliko god nas volja i naglas širiti svoja osobna uvjerenja dok ne vrijeđamo druge ili ne kršimo zakon. Ali, od javnog službenika, što i župan jest, očekuje se da osobne preferencije ipak zadrži za sebe. Neka ide svaki dan u Crkvu, neka slavi rođendane obitelji i prijatelja u pastoralnom centru, ali neka civilnu vlast drži onako kako i Ustav propisuje – odvojenu od Crkve.

Promijeniti datum dana Županije u dan kada se slavi katolički svetac Sv. Josip zasigurno nije nezakonito, ali je jednako besmisleno kao da neka buduća, na kontra ideološku stranu udarena županijska vlast, danom Županije proglasi datumom rođenja – da malo karikiramo – Karla Marxa.

Vjerovanje u zaštitništvo sv. Josipa je nešto kao kad mala i naivna djeca misle da im Djed Božićnjak na sv. Nikolu uđe po noći kroz dimnjak u kuću i ostavi u čizmi poklon. Ili šibu ako ste bili zločesti. Kad tako nešto promoviraju odrasli političari na vlasti koji bi trebali promovirati civilne vrijednosti, onda je to ništa drugo negoli politikantstvo i zamagljivanje stvarnosti. Sv. Josip neće pomoći da se otvori više radnih mjesta, da nam ljudi iz gradova, a još više iz manjih općina širom Županije prestanu bježati iz zemlje glavom bez obzira, da nam gradovi i općine budu razvijeniji, a standard građana veći. Nijedan pop i nijedan političar nije otišao u Dublin ili Njemačku iz Hrvatske trbuhom za kruhom, zato jer je njima u Hrvatskoj dobro, skoro bi rekli da je obrnuto recipročno; što je narod siromašniji, to su oni bogatiji. Ne čudi veza politike i Crkve, oni se po tom pitanju dobro razumiju. Naime, ni jedni ni drugi – čast iznimkama – ne žive ono što propovijedaju; skromnost i poniznost.

U objašnjenju prihvaćanja prijedloga rektora Nacionalnog svetišta u Karlovcu monsinjora Antuna Sentea da se Dan Karlovačke županije promijeni u 1. svibnja, ističe se i da se „dana 1. svibnja obilježava Međunarodni praznik rada kao dan sjećanja na borbu radnika za visoke socijalne standarde i za primjereno vrednovanje rada.“ Ovaj dio je valjda lijepo zazvučao i oporbenim vijećnicama, pa su te ovce također glasale za prijedlog. No, kad je došao dan proslave novog dana Županije, svečana sjednica nije održana na Grdunu među radnicima i običnim pukom nego je to civilno slavlje održano u sigurnosti Pastoralnog centra. Župan je jednim udarcem sredio dvije muhe; civilna proslava po njegovom ćefu je dobila snažnu aromu vjerske proslave, a u Pastoralnom centru na 1. maj izbjegnuta je porcija zvižduka koja bi im zasluženo bila poslužena uz grah na Grdunu.

Vjerojatno i dalje dvojite oko toga ima li išta strašno u tome što nam je Sv. Josip postao zaštitnikom Županije, što god to značilo, i što je svečana sjednica voljom jednog vjernika koji je ujedno i župan premještena u crkvu iz Zorin doma, hrama koji puno više definira Karlovac kao građansku i civiliziranu sredinu, negoli bilo koji vjerski hram, ali evo par stvarnih primjera koji kazuju da se može i mora drugačije…

Gradonačelnik Londona Sadiq Khan je musliman. U Londonu se oko polovice stanovnika izjašnjava kršćanima, 30 posto onih koji ne vjeruju i oko 13 posto muslimana. S obzirom da je za njega glasovalo 44 posto glasača, moglo bi se pretpostaviti da je u multikulturalnoj metropoli pobijedio s minimumom glasova kršćana. No, kad je prošle godine u požaru u Grenfell neboderu sa socijalnim stanovima poginulo 70 ljudi od kojih su mnogi bili upravo muslimani, Khan nije otišao za njih moliti u džamiju, već je stajao uz biskupa od Kensingtona na misi zadušnici. Veličina demokratskog vođe na položaju se ogleda u duhovnoj snazi da se izdigneš iznad „svoje“ većine, da razumiješ, suosjećaš i zauzimaš se za one koji nisu glasali za tebe, dapače, za one koji te ne vole.

Ili zamislite sljedeću situaciju, obrnutu od ove londonske, ali nama bližu. Aktualna premijerka Srbije je otvoreno gej osoba. Jest malo radikalna usporedba, ali zamislite da ona tu svoju privatnu referencu počne promovirati kao opću i povede svoj kabinet na „dobrovoljni“ team building na gej paradu u San Francisco kao što neki kod nas na team building vode svoje suradnike „dobrovoljno“ u hercegovački samostan. Ne bi išlo, zar ne?

Kad se raspravlja o važnim datumima, u svjetovnoj vlasti je sve podložno provjeri kroz argumente, očito osim kad je u svjetovnim institucijama kao što je Županijska skupština, riječ o vjerskim dogmama. Osim dimne zavjese u vidu spominjanja 1. svibnja kao Međunarodnog dana rada, obrazloženje prijedloga da Sv. Josip postane zaštitnikom Karlovačke županije sadrži i podatak da je „Hrvatski sabor 9. i 10. lipnja 1687. godine proglasio svetog Josipa zaštitnikom Hrvatske.“ Da se malo pošalimo, nitko u Skupštini, posebice sa strane metiljave tako zvane ljevice nije imao smisla za malo sarkazma i propitao koje je to uspjehe Sv. Josip ostvario kao zaštitnik Hrvatske u četiri stoljeća i nešto godina. Tek što smo se u to doba riješili Turaka, zajašili su na nas Habsburzi, germanizirali nas nasilno, pa se okrećemo Ugarima, pa nas gaze oni, pa Napoleon s Francuzima. Poslije toga, na kratke trenutke nebesa nam se smiluju tamo negdje u doba Jelačića bana, pa onda opet red germanskog, pa ugarskog ugnjetavanja. Kad smo se oslobodili tih okova, kao guske u magli zaletjeli smo se u potpisivanje vjernosti srpskoj kruni, ušli u nesretnu prvu, pa nesretnu drugu Jugoslaviju i proživjeli dva krvava rata u kojima nitko nije nikog nije mrzio tako jako kao kršćan kršćana. Kad smo napokon doživjeli stoljetni san o nezavisnosti, nismo se proslavili ni kao sami svoji gazde, kao da je nebo pomoglo samo uskom krugu politički privilegirane manjine. Uglavnom, 440 godina čemera, muke i jada za obični hrvatski puk. Moglo bi se reći da su rezultati Sv. Josipa kao zaštitnika Hrvatske posljednja četiri stoljeća u najmanju ruku vrlo upitni. Zašto nismo izabrali nekog efikasnijeg?

Objava SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Zaštitništvo sveca, kakve li besmislice pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-zastitnistvo-sveca-kakve-li-besmislice/feed/ 3
SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Bili bi turističko središte, a nemamo ni plan ni infrastrukturu http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-bili-turisticko-srediste-a-nemamo-ni-plan-ni-infrastrukturu/ http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-bili-turisticko-srediste-a-nemamo-ni-plan-ni-infrastrukturu/#comments Thu, 26 Apr 2018 15:44:51 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=319024 Karavana je prošla, a ovaj put nije čak nitko ni zalajao. Tjedan dana nakon što je Karlovac napokon postao dio sportske, a još više marketinške priče zvane Tour of Croatia, posebnog odjeka nema, pa bi se mogao steći dojam da je Karlovac domaćinstvom starta druge etape biciklističke utrke kroz Hrvatsku bacio par stotina tisuća proračunskog …

Objava SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Bili bi turističko središte, a nemamo ni plan ni infrastrukturu pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
Karavana je prošla, a ovaj put nije čak nitko ni zalajao. Tjedan dana nakon što je Karlovac napokon postao dio sportske, a još više marketinške priče zvane Tour of Croatia, posebnog odjeka nema, pa bi se mogao steći dojam da je Karlovac domaćinstvom starta druge etape biciklističke utrke kroz Hrvatsku bacio par stotina tisuća proračunskog novca u vjetar. Tek da se – onako post festum – zabilježi, dojam u ovom slučaju vara.

Karlovac u 21. stoljeću mora naći načina da se pozicionira kao jaka kontinentalna turistička destinacija i napokon opredmeti svoje komparativne prednosti u koje prije svega ubrajamo bogom danu poziciju prometnog čvorišta i činjenicom da smo blagoslovljeni s četiri rijeke što vijugaju kroz pitomu i (uglavnom) nedirnutu prirodu. Mi možda i ne znamo koji potencijal imamo jer čiste rijeke za kupanje smatramo samorazumljivim, ali vjerujte, prosječnom turistu iz „stare“ Europe takve su stvari egzotika i voljni su dobro platiti da uživaju u njima. No, da bi došli u većem broju, moraju za početak znati da nedaleko od njihovih domova u velikim gradovima postoji tako nešto. Dakle, promocija je jedan od imperativa svake iole ambiciozne turističke sredine. A ako postoji idealan „kanal“ za jednu vrstu nenametljivog, prikrivenog nativnog reklamiranja je upravo Tour of Croatia. Slika s utrke ove godine išla je u rekordnih 187 zemalja svijeta, prije svega zahvaljujući globalno prisutnom Eurosportu, koji je uz direktne prijenose, svaku večer vrtio i sažetke, ali i osam nacionalnih televizija europskih država iz kojih nam i tradicionalno dolazi najviše turista. Tour Of Croatia, ruku na srce, nije posebno bitna utrka u sportskom smislu, jedno zgodno zagrijavanje za Giro de Italia, moglo bi se reći da je sportski sadržaj i u Eurosportovim prijenosima tek paravan za reklamiranje ljepota zemlje kroz koju prolazi. I napokon, u toj reklami za stotine milijuna potencijalnih gledatelja širom svijeta, prizorima sa zemlje i iz zraka, i Karlovac i njegova okolica s rijekama, gradinama, znamenitostima, Zvijezdom…, našli su svoje mjesto. Sjajna reklama i rekli bismo, pametno dugoročno ulaganje.

Ono što ohrabruje je i činjenica da nakon tri godine bezuspješnih pokušaja organizatora da uključe Karlovac u priču, nova garnitura gradske vlasti očito pokazuje višu razinu ambicioznosti, odnosno počinje ciljati više od notornih Dana piva i ideja kako će s tako zvanim brendiranjem učiniti Karlovac primamljivijim i prepozantljivijim odredištem. Ali…koliko god slike iz zraka u prijenosu Tour of Croatia izgledale impozantno, one iz blizine, sa zemlje iz samog grada, podsjećaju koliko smo daleko od oku ugodnog turističkog odredišta. Nema opravdanja da nam grad u starom centru izgleda tako oronulo. Imamo sjajnih točaka, kao što je Aquatika, ali nismo u stanju srediti ono najbanalnije, fasade, pokrpati krovove i zamijeniti oluke u strogom središtu grada. Prepreke u vidu neimaštine i nedodirljivosti privatnog vlasništva samo su bijedni izgovori za jalovu politiku kakva se na lokalnoj razini vodi duže od desetljeća.

Drugo, Karlovac ne može biti turistički grad „opće prakse“, mora se specijalizirati i pronaći sebi naprimjereniju nišu. Jednom davno, prije pedesetak godina, kad se planiralo dugoročno i ozbiljno i unatoč neimaštini gradilo na veliko, Karlovac je to imao. Privlačio je ciljano (uz Zagrepčane na Koranu), strane lovce i ribolovce i to ne samo ribama i srnama, već i najstarijim zanatom na svijetu. Takva su vremena bila, sve se radilo za famozne devize. Karlovac je tada imao plan, ali je imao i odgovarajuću infrastrukturu, veliki hotel koji je omogućavao organiziranje raznih kongresa i participiranje u velikim sportskim natjecanjima. Imao je i auto kamp na rubu grada. Danas nema ni jedno ni drugo i samo djelomično razlog tome leži u slabom interesu privatnih investitora. Veći je problem ponovno u indolenciji i neambicioznosti podkapacitiranih stranačkih lokalnih prvaka koji možda znaju kako disciplinirati ovce u svojim partijama, ali njihova ambicija o boljem i jačem Karlovcu zaustavljala se uglavnom na predizbornim lažima. Dakle, mi prvo moramo imati ideju koju „nišu“ želimo specijalizirati, je li to oprobana lovno-ribolovna priča ili je cikloturizam naša dugoročna turistička šansa. Kad govorimo o tome, na umu treba imati podatak da u Europi ima 60 milijuna aktivnih biciklista i da cikloturisti, više od ostalih koriste lokalnu trgovačku i ugostiteljsku ponudu, a dnevna potrošnja im je do 30 posto veća.

Sudjelovanje u marketinškoj priči Utrke kroz Hrvatsku ambiciozan je korak i dobro ulaganje, ali nužni su daljnji koraci. Karlovcu treba ubrzano poljepšavanje, trebaju mu smione ideje po pitanju jačanja turističke infrastrukture i akcijski planovi za njihovo brzo izvođenje. Dakako, velike ideje u konačnici koštaju, ali ne možemo se oteti dojmu da je novac u cijeloj priči najmanji problem.

Objava SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Bili bi turističko središte, a nemamo ni plan ni infrastrukturu pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-bili-turisticko-srediste-a-nemamo-ni-plan-ni-infrastrukturu/feed/ 12
SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-ne-smrkne-drugom-ne-svane/ http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-ne-smrkne-drugom-ne-svane/#comments Sat, 07 Apr 2018 18:25:08 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=316615 Jednog lijepog travanjskog dana prije 11 godina tadašnji gradonačelnik Miro Škrgatić podnio je ostavku na mjesto prvog čovjeka Karlovca i održao je posljednji govor u Gradskom vijeću nakon manje od dvije godine obećavajućeg mandata. Nitko mu nije zapljeskao, ni iz njegove HDZ-ove većine skupljene bezočnom političkom korupcijom, ni iz redova oporbe. I jedni i drugi …

Objava SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
Jednog lijepog travanjskog dana prije 11 godina tadašnji gradonačelnik Miro Škrgatić podnio je ostavku na mjesto prvog čovjeka Karlovca i održao je posljednji govor u Gradskom vijeću nakon manje od dvije godine obećavajućeg mandata. Nitko mu nije zapljeskao, ni iz njegove HDZ-ove većine skupljene bezočnom političkom korupcijom, ni iz redova oporbe. I jedni i drugi imali su svoje razloge; vladajuća većina znala je da je riječ o farsi, da je Škrgatić zapravo smijenjen, a oporba je ipak likovala jer može sudjelovati u rušenju čovjeka koji ih je u predizbornoj kampanji vehementno napadao i blatio. „Ostavka“ Mire Škrgatića prihvaćena je s 24 glasa „za“, samo nezavisna Jasna Plevnik našla je opravdanja ne sudjelovati u toj HDZ-ovoj kuhinji. S vremenske distance, imala je pravo, Karlovac je nakon Škrgatića čekalo lošije rješenje na mjestu gradonačelnika, Damir Jelić, mladi lav koji je u narednim godinama puno više energije potrošio na unutarstranačke spletke negoli na napredak Karlovca. Škrgatić je s mjesta gradonačelnika u pola mandata morao otići jer je počeo misliti svojom glavom, sve manje je bio fokusiran na uske stranačke interese, a sve više na to kako učiniti Karlovac boljim, brže rastućim, otvorenijim, prosperitetnijim gradom. U tom konceptu uključivanja ljudi koji imaju znanje i iskustvo bez obzira na političku pripadnost, Škrgatić se namjerio za ravnateljicu Gradske knjižnice postaviti Draženku Polović, za tu poziciju stručno primjerenu osobu, ali politički nepodobnu po HDZ-ovim standardima. To je bila kap koja je prelila čašu, Škrgatić je unutar vlastite stranke postao heretik koji je morao biti sklonjen s pozicije, da na njegovo mjesto dođe netko tko će ponovno uvesti red; odnosno tko će ponovno umjesto svoje, koristiti HDZ-ovu glavu i suzbiti svaku pomisao na to da na vodeća mjesta u Karlovcu dolaze stručne individue, a ne mediokriteti čija je glavna kvaliteta stranačka podobnost.

Jedanaest godina kasnije, sve se preokrenulo, Damir Jelić koji je sapunao dasku tadašnjem HDZ-ovom heretiku Miri Škrgatiću i sam je postao heretik. Sasvim tipično za njega, ne zato jer se državnom vrhu suprostavio u nečem što je važno za Karlovac i njegove građane, recimo zbog činjenice da otkad je on u sedlu nije napravljen ni jedan novi centimetar gradskog prstena, zato jer nam država želi uvaliti još jedan kolosijek nizinske pruge kroz centar grada ili zato jer za državnu vlast Karlovac ne postoji u planovima za velike gospodarske investicije. Ne za nešto što je bitno za egzistenciju onih koji su ga (i koji ga nisu) birali, već zbog sebe i svojih intimnih uvjerenja. Našao se biti nepokolebljiv nasuprot mišljenja stranačkog šefa i većine u središnjici zbog Istanbulske konvencije, nečeg zapravo toliko imaginarnog da smo skloni tvrditi da će na život običnih ljudi u Hrvatskoj utjecati manje od dugoročne loše vremenske prognoze.

Županijski odbor HDZ-a na čijem je čelu podržao je Istanbulsku konvenciju i na taj način de facto izglasao nepovjerenje svom šefu. Baš kao što je svojevremeno Miri Škrgatiću kao gradonačelniku 13 HDZ-ovaca glasajući protiv njegovog prijedloga da ravnateljica knjižnice postane D. Polović, zapravo izglasalo nepovjerenje zbog kojeg je u konačnici morao otići. Nakon što je odlučio ustrajati na svojim stavovima, Škrgatić je radije je odabrao tihi uzmak u partiji kojoj je dugovao većinu svojih profesionalnih uspjeha, negoli posegnuo za patetikom i licemjerjem u javnosti kao Jelić. Znao je dobro pravila igre; da u strankama zapravo nema demokracije, ili si na liniji ili te nema, pa je za tihi odlazak nagrađen dobro plaćenom funkcijom u Zagrebu. Pravila igre Jelić ne samo da nije znao nego ih je i „unaprijedio“ u vrijeme svoje vladavine karlovačkim HDZ-om, ali sad je odjednom doživio demokratsko prosvjetljenje kad je o njegovoj koži riječ. „Postavlja se pitanje koji motivi pokreću ljude. Ako je motiv zbog neslaganja mišljenja momentalno rušiti nekog (njega u slučaju Istanbulske konvencije – op.a.), to su onda ljudi koji su dobrim dijelom, usudio bih se reći, zalutali u onaj prostor koji se zove demokracija.“ – kaže Jelić iz nenandane pozicije stranačkog heretika zaboravljajući da je upravo on na velika vrata lokalne politike ušao, odnosno zasjeo u fotelju gradonačelnika, zahvaljujući činjenici da je njegov prethodnik srušen zbog „neslaganja mišljenja“. Doduše, ne momentalno, nego za četiri mjeseca. Toliko otprilike prognoziramo da će politički poživjeti i Damir Jelić. Karikiramo, možda preživi i cijeli mandat u fotelji župana, ali političke budućnosti u Plenkovićevom HDZ-u nema, baš kao i većina onih koje je u političku orbitu ispalio nesretni Tomislav Karamarko. Tu podrazumijevamo marginalne ultra-konzervativce i radiklane desničare što misle da je Hrvatska izgubila 2. svjetski rat i da je Darwinova teorija evolucije manje uvjerljiva znastvena pretpostavka od dogme da je Bog stvario Zemlju u sedam dana, a ženu od muškarčeva rebra. Dakle, ljude koji zapravo ne pripadaju korpusu političkog desnog centra kojem HDZ nominalno pripada, a s njim i većina njihovog biračkog tijela.

Tako to u HDZ-u ide (a u drugim strankama je isto ili vrlo slično), nije to čak ni pitanje demokracije kako sad tvrdi Jelić kad njemu to odgovara, već pitanje hijerarhije. Nadređeni naređuju, podređeni slušaju. Sjetimo se samo relativno friškog, prošlogodišnjeg slučaja s tounjskim HDZ-ovcima kad ih je Jelić poslao na stranački sud časti jer su se usudili misliti drugačije od njega. To je čisto pitanje stranačke hijerarhije i na kraju konca unutarnja stranačka stvar. Pitanje demokratičnosti je sasvim nešto drugo i Damir Jelić je među zadnjima koji može o tome govoriti, a da ne ispadne zaboravni licemjer. Za početak, način na koji je HDZ 2005. osvojio vlast – kad je on postao zamjenikom gradonačelnika, je prije bilo drumsko razbojništvo nego demokratski izbori, a o njegovom osobnom poimanju demokracije dovoljno se prisjetiti slučaja kad je za karlovačkog novinarskog veterna Dražića tražio od predsjednika Nadzornog odbora Radio Karlovca da ga se disciplinski i financijski kazni jer se kao novinar – zamislite! – javno suprostavio njegovom mišljenju.

Istanbulska konvencija bi – na opće iznenađenje – mogla postati svojevrsno referendumsko unutarstranačko pitanje koje će dobro poslužiti da se po tko zna koji put oprobanom receptu, nova HDZ-ova garnitura riješi stare i učvrsti pozicije u stranci. Jelić i dalje izgleda prejak za micanje, ali… Bili su jaki i u svoje vrijeme izgledali nezamijenjivo Laić, Vučić, Jelkovac, Vukelić, Škrgatić, Gojšić…, pa su netragom nestali. Nema tu demokracije, niti je demokracije ikad bilo. Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane.

Objava SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-ne-smrkne-drugom-ne-svane/feed/ 5
SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Pošta u Karlovcu – zašto dirati ono što dobro funkcionira? http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-posta-karlovcu-zasto-dirati-sto-dobro-funkcionira/ http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-posta-karlovcu-zasto-dirati-sto-dobro-funkcionira/#comments Sat, 24 Mar 2018 10:39:06 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=315201 U Hrvatskoj pošti prilikom generalnog preuređenja svoje glavne zgrade u Karlovcu očito se nisu držali jednostavne izrečice smišljene u praktičnih Amerikanaca „if it ain’t broke, don’t fix it“. E, pa glavna zgrada pošte u Karlovcu možda je po interijeru izgledala malo pohabana i kao da je u njoj vrijeme stalo u vrijeme ocvalog socijalizma, ali …

Objava SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Pošta u Karlovcu – zašto dirati ono što dobro funkcionira? pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
U Hrvatskoj pošti prilikom generalnog preuređenja svoje glavne zgrade u Karlovcu očito se nisu držali jednostavne izrečice smišljene u praktičnih Amerikanaca „if it ain’t broke, don’t fix it“. E, pa glavna zgrada pošte u Karlovcu možda je po interijeru izgledala malo pohabana i kao da je u njoj vrijeme stalo u vrijeme ocvalog socijalizma, ali stvari su tamo funkcionirale logično. Ako idete po paket, odlazite u prostoriju na lijevoj strani gdje se izdaju paketi, ako trebate poslati pošiljku, platiti račun ili štogod drugo iz poslova koje pošta pokriva idete desno i stanete u najkraći red.

No netko pomodan i možda malo previše opterećen tehnologijom u upravljačkoj strukturi Pošte odlučio je u u tu dobru praksu umiješati automat s brojkama i slovima, valjda da pojednostavni proces pružanja usluga korisnicima. Da odmah odagnamo napetost i skratimo priču, autor ovog projekta izazvao je suprotan efekt. Potpisnik ovog teksta već niz godina kupuje online, baš kao i sve više Karlovčana, i podiže pakete koji uglavnom stižu iz zemlje koja valjda proizvodi sve što se može zamisliti – Kine. I nikad u pošti s „žutim“ papirom u ruci nije čekao više od 5 minuta. Prvi put nakon „redizajna“ zgrade pošte, kad je sve spojeno u jednu prostoriju s osam šaltera, čekanje na paket je trajalo ravno 28 minuta. Razgovor sa šeficom smjene nije pomogao, bilo bi iluzorno očekivati da će reći da se slaže sa mnom, odslušala je gunđanje živčanog korisnika ni kriva ni dužna i duže čekanje lakonski povezala s uhodavanjem. S vremenom su se zaista i uhodali, ali svako malo našao bi se poznanik ili prijatelj koji bi nabrajao iste probleme, odnosno čekanja u pošti uzrokovanih famoznim redomatom koji izbacuje listiće s rednim brojevima. Ono što nema veze s automatom, a ima s organizacijom posla, je činjenica da ni za najvećih gužvi nema više od četiri službenika na osam šaltera. Ono što ima veze s automatom, ali i s ljudskim faktorom je činjenica da je „meni“ na automatu prilično nejasan. Da ne gnjavimo detaljima, činjenica je da prije svega stariji korisnici pošte, svakodnevno zapinju na automatu ne znajući što stisnuti, pa im opet pored automata treba asistencija živog čovjeka da bi uopće stali u neki red. A koliki im problem predstavlja na LCD ekranima pratiti kad su na redu, ne treba ni govoriti. Njima počesto zvučni signal koji poziva sljedećeg u redu ne znači mnogo, ali pretpostavljamo da službenicima na šalterima nakon osam sati svakog dana i stalnog ponavljanja glasnog iritantnog „beep“ signala dođe da popiju praksiten.

Ono što je autor modernije pošte u Karlovcu previdio je i činjenica da žuti papiri koje ostavljaju poštari počesto ne preciziraju što vam je stiglo, koverta ili paket. To se često sazna tek na pošti. Ali, prije toga između vas i službenika stoji dosadni redomat s displejom na kojem pokušavate odgonetnuti što znači „isporuka pošiljaka“, to da vi želite isporučiti pošiljku ili je primiti, pošiljka znači pismo ili paket, ili oboje…Drugim riječima, vratimo se na prvu rečenicu ovog teksta i potvrdimo pravilo „ne diraj ono što dobro funkcionira“. Nažalost, stare pošte i njenog „common sense“ starog načina funkcioniranja više nema, pa se moramo zadovoljiti s time da ona sad iznutra izgleda novo i blještavo. Slaba utjeha, kad je taj lijepi interijer iznutra okrnjen prenatrpanošću, podsjeća na proštenje na Kamenskom ili veliku Offertissimu. U Pošti jedva da se možete okrenuti od štandova koji nude nestvarno šarenilo plastičnih igračaka, slikovnica, ukrasnih vrećica i celofana. Na policama možete pronaći gomilu self help knjiga ispunjenih jeftinom psihologijom, s jedne strane „13 savjeta sv. Antuna za kršćanski život“ i još sijaset vjerskih knjiga, s druge križaljke čije naslovnice rese gole pin-up djevojke koje sigurno nisu uključene u spomenutih 13 savjeta. U pošti možete kupiti i mobitel, na šalteru će vas službenik (jer mu je tako rečeno), gnjaviti s tim želite li možda njihovu evotv televiziju ili dopunsko zdravstveno osiguranje…Lijepo je kad je Uprava jedne državne tvrtke poduzetna i pokušava ostvariti ekstra prihode, ali pri tom ne treba ispustiti iz vida njenu osnovnu obvezu prema vlasniku: da efikasno, brzo i jeftino osigurava univerzalnu poštansku uslugu za sve građane. Rekli bismo da je s redizajnom funkcioniranja glavne zgrade Pošte u Karlovcu učinjen korak unazad po dva od tri upravo spomenuta kriterija, a i o cijenama bi se dalo razgovarati. Možda i ne bi naručivali toliko toga iz Kine da su se u Hrvatskoj pošti i državi općenito dosjetili ono čega su se dosjetili Kinezi: da je zbog poticanja izvoza i prometa roba općenito dobro držati cijene slanja paketa na minimumu. Zapravo, kod nas je upravo suprotno. Tako se kod nas slati paket u inozemstvo (čitaj: ostvariti izvoz, prodati nešto strancu preko pošte) uopće ne isplati. Što se tiče unutarnjeg prometa, umjesto komentara nudimo usporedbu; slanje pisma i paketa unutar Hrvatske košta navlas isto kao i u, recimo, Velikoj Britaniji, zemlji većoj četiri puta od Hrvatske (što je za poštanske usluge bitan faktor) i s tri puta većom prosječnom plaćom od Hrvatske. Doduše, Englezi vjerojatno nemaju privilegiju u svom poštanskom uredu kupiti „13 savjeta sv. Antuna za kršćanski život“.

Objava SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Pošta u Karlovcu – zašto dirati ono što dobro funkcionira? pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-posta-karlovcu-zasto-dirati-sto-dobro-funkcionira/feed/ 3
Signali nad gradom, kolumna Tihomira Ivke: Cinizam i patetika http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-cinizam-patetika/ http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-cinizam-patetika/#comments Tue, 27 Feb 2018 18:59:56 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=312240 Znakovitu rečenicu koja otvara mnoga važna pitanja nedavno je izgovorio gradonačelnik Damir Mandić komentirajući slučaj sad već bivše direktorice Turističke zajednice grada Karlovca Tihane Bakarić koja je nakon dugo godina izgubila povjerenje politike. „U gradu Karlovcu, a ne mislim tu na gradsku upravu nego i na privatni sektor, vjerujem da postoji prostor gdje ona danas …

Objava Signali nad gradom, kolumna Tihomira Ivke: Cinizam i patetika pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
Znakovitu rečenicu koja otvara mnoga važna pitanja nedavno je izgovorio gradonačelnik Damir Mandić komentirajući slučaj sad već bivše direktorice Turističke zajednice grada Karlovca Tihane Bakarić koja je nakon dugo godina izgubila povjerenje politike. „U gradu Karlovcu, a ne mislim tu na gradsku upravu nego i na privatni sektor, vjerujem da postoji prostor gdje ona danas sutra sa svojim kvalifikacijama može pronaći radno mjesto.“ Gledajući generalno, doista, zašto vječiti rukovoditelji na javnim funkcijama ne bi malo oprobali svoje sposobnosti izvan javnog sektora, daleko od sustava ovog našeg „uhljebistana“, u privatnom sektoru, da osjete čari tržišnog natjecanja i hrvatskog poreznog sustava koje nam je upravo politička elita nametnula, a sama i dalje živi u sigurnosti vlastitog socijalizma, gdje su poslovi doživotni, a primanja zagarantirana bez obzira kako i koliko se radilo?

Gotovo bi zapljeskali na ovom mjestu gradonačelniku, ali postoji „mala“ kvaka u cijeloj priči. Naime, zašto istu poruku nije odaslao smijenjenim direktorima postavljenim po političkoj liniji u gradske tvrtke na čija su mjesta nedavno izabrani novi ljudi? Zašto se i oni ne bi okušali sa svojim referencama i iskustvom u privatnom sektoru, nego će nastaviti raditi u istoj tvrtki na izmišljenom rukovodećem mjestu za tek nešto manju plaću od one direktorske? Kako to drugačije nazvati nego nastavkom trule politike u gradskim tvrtkama gdje korisne radne snage kronično nedostaje, ali se sa svakom smjenom vlasti gomilaju isluženi direktori?

S obzirom da nijednom direktoru gradskog poduzeća kojem je istekao mandat u posljednjih godinu dana nije ponovno ukazano povjerenje, nego su izabrani novi ljudi, nameće se logičan zaključak da gradonačelnik Mandić nije bio zadovoljan njihovim radom. Bilo bi logično da je i njima poželio sreću na tržištu. Ali nije iz vrlo konkretnog razloga. Nekim slučajem, u svom ugovoru o radu bivša direktorica Turističke zajednice nije imala uobičajenu klauzulu da može ostati raditi u sustavu ako želi, dočim direktori gradskih poduzeća imaju u svojim ugovorima taj osigurač. Nismo čuli da je gradonačelnik Mandić zauzeo javno stav kako nema nijednog smislenog razloga zašto bi Grad Karlovac kao vlasnik gradskih tvrtki garantirao ugovorom direktorima da mogu ostati na plaći i nakon što im istekne mandat. Niti je rekao da će on tu praksu gomilanja bivših direktora na sigurnim plaćama u gradskim tvrtkama dokinuti. A mogao je, jer je to u njegovoj moći.

S tim na umu, mogao je (i trebao je), u slučaju bivše direktorice Turističke zajednice stati na tome da nije zadovoljan njenim rezultatima i da Karlovcu kao vječito potencijalnoj kontinetalnoj turističkoj meki treba ambiciozniji, agilniji i sposobniji direktor ureda za turizam. Tako bi odaslao nedvosmislenu poruku da mu je na umu prije svega interes grada. U kontekstu gore izrečenog, s porukom kako ne sumnja da će Tihana Bakarić sa svojim kvalifikacijama pronaći radno mjesto u privatnom sektoru, ispao je tek cinični političar s neujednačenim kriterijima.

S druge pak strane, Tihana Bakarić, suočivši se s istovremenom smjenom i otkazom u Turističkoj zajednici, nije reagirala javno ništa bolje iz perspektive građana koji svakodnevno strepe nad svojim poslom i rade za male plaće. Doduše, ona se nije poslužila cinizmom, već patetikom, što na kraju dođe skoro na isto.

Umjesto da se zadržala na obrani vlastitog profesionalnog integriteta i inzistirala na tome da je posao direktorice 15 godina obavljala dobro u okviru resursa i financija na raspolaganju, svoju tužbu za nezakonit otkaz u Turističkoj zajednici lokalnoj javnosti je opravdala među ostalim i sentimentalnim razlozima, da je majka dvoje male djece i da je nezaposlena ostala u nezavidnoj situaciji. Da sad mi budemo malo patetični, koliko je majki s malom djecom – u tih 15 godina dok je uživala podršku političkih struktura kao direktorica s upitnim poslovnim rezultatima – ostalo bez posla u realnom sektoru ne svojom krivnjom već kao posljedicom diskrecijske procjene poslodavca, lošeg stanja u gospodarstvu i općenito naravi tržišnih odnosa? Koliko je majki s malom djecom u isto vrijeme pokušalo dobiti posao preko natječaja u javnim službama, a šanse nisu imale jer se većina poslova u javnim službama ne dobiva ni po referencama ni po sposobnosti, a još manje po socijalnom statusu, nego po tatama, mamama, babama i stričevima, a ponajviše po stranačkim knjižicama.

Pravo je pitanje zašto se Tihana Bakarić u ovom konkretnom slučaju kao i hrpa bivših direktora i isluženih političkih dužnosnika koji se u tišini povuku u solidno plaćenu sinekuru, toliko boje izlaska iz sustava, umjesto da svojim diplomama i bogatim iskustvom pokušaju oplemeniti relani sektor i zaraditi novac na tržištu. Zbog sigurnosti? Zbog neambicioznosti? Zbog svijesti da na tržištu ne vrijede mnogo ili ne vrijede uopće? Zbog straha da neće uspjeti? Koji god odgovor na ponuđena pitanja bio, loša je vijest za Karlovac i hrvatsko društvo u cjelini.

Objava Signali nad gradom, kolumna Tihomira Ivke: Cinizam i patetika pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-cinizam-patetika/feed/ 6
SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Tko ne poznaje povijest, osuđen je da je ponavlja http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-tko-ne-poznaje-povijest-osuden-da-ponavlja/ http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-tko-ne-poznaje-povijest-osuden-da-ponavlja/#comments Thu, 08 Feb 2018 16:50:16 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=309112 Dan sjećanja na žrtve holokausta i u Hrvatskoj obilježava se svake godine uz dužni pijetet, protokolarno uredno na gotovo svim razinama s pokojom šabloniziranom prigodnom rečenicom profesionalnih političara o tome kako „se žrtve nijednog bezumlja ne smiju zaboraviti“ ili „kako moramo učiti iz gorkih iskustava povijesti, da se nikad cviše ne ponove u budućnosti“… I …

Objava SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Tko ne poznaje povijest, osuđen je da je ponavlja pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
Dan sjećanja na žrtve holokausta i u Hrvatskoj obilježava se svake godine uz dužni pijetet, protokolarno uredno na gotovo svim razinama s pokojom šabloniziranom prigodnom rečenicom profesionalnih političara o tome kako „se žrtve nijednog bezumlja ne smiju zaboraviti“ ili „kako moramo učiti iz gorkih iskustava povijesti, da se nikad cviše ne ponove u budućnosti“… I sve se svede na kratku novinsku vijest koja potraje do drugog jutra i nekog drugog sjećanja. Ove godine izuzetak, evo ima već deset dana kako u Hrvatskoj odzvanja priča o žrtvama Holokausta iz sasvim konkretnog razloga; sposobnosti srpske diplomacije da na obljetnicu dana oslobađanja logoraša Auschwitza od strane Crvene armije organiziraju u sjedištu UN-a izložbu „Jasenovac – pravo na nezaborav“.

Motivi postavljanja ovakve izložbe srpske diplomacije su, dakako, upitni, činjenica da je izložbu otvorio Ivica Dačić, desna ruka arhitekta genocida na području bivše Jugoslavije Slobodana Miloševića je gotovo groteskna. Nadalje, ova „povijesna lekcija“ dolazi iz države iz koje je pod kolaboracionističkom vlašću Milana Nedića objavljeno da je „judenfrei“ prije Berlina ili Beča. Iako su srbijanski Židovi uglavnom deportirani u logore smrti izvan Srbije, ubijani su i u logoru na Banjici, u neposrednom susjedstvu prestižne beogradske četvrti Dedinje, a u hvatanju Židova sudjelovala je i Nedićeva policija… Aktualne srbijanske vlasti (ništa manje od onih prije), vole prvo mesti u tuđem dvorištu, u to nema sumnje. Ali, je li sve to uopće bitno? Ovaj put su svijetu nametnuli temu koja će Srbiji donijeti još malo pozitivne reklame u stvaranju percepcije da Srbija može biti ovakva ili onakva, ali je njen antifašizam neprijeporan. Upravo suprotno radi hrvatska diplomacija i u slučaju izložbe u UN-u čini fatalnu grešku u koracima; šalje prosvjedna notu o neprihvatljivosti nekih navoda na izložbi koji su predočeni kao fakti. Uz malo tendencioznosti tumačenja (opet podgrijanih uz pomoć sposobnosti srbijanske diplomacije), pred svijetom opet izgledamo kao netko tko želi zataškati mračne dijelove svoje prošlosti. Da je pameti, sami bi organizirali izložbu u UN-u na temu Jasenovca na dan sjećanja na žrtve Holokausta i tako ativno radili na „bildanju“ ugleda u svijetu. Ugled se ne stječe tako da govorimo u svijetu da Srbija nema kredibilitet da govori o Jasenovcu kao što to čini aktualna ministrica vanjskih poslova, to je ponašanje malog djeteta, a ne diplomatska zrelost. Naime, na kraju dana, potpuno je svejedno tko je organizirao izložbu i s kojim motivima; za nas same važno je jesmo li se na ispravan način suočili s vlastitom prošlošću i ograđujemo li se bezuvjetno od zla što su naši preci „u ime Hrvatske“ ili „u ime naroda“ činili.

Da bi se približili odgovoru na ova teška pitanja, umjesto argumentacije za ili protiv poslužit ćemo se s dvije ilustracije, jedna je inozemna, a druga tu naša lokalna, karlovačka.

Ilustracija prva. Najmlađi premijer u Europi, kancelar Austrije Sebastian Kurz vodi vjerojatno najdesniju vladu na sjevernoj hemisferi, konzervativnu i netolerantnu prema imigrantima, ali kad na dnevni red dođe koketiranje s nacizmom zauzima stav nulte tolerancije. Naime, nakon što je otkriveno da je jedan od kandidata za državno vijeće iz redova koalicijske Slobodarske stranke u studentskom dobu sudjelovao u radu bratstva koje je koristilo pjesmaricu u kojoj su se mogli pronaći i stihovi „pojačajte plin, vi stari Nijemci, dostići ćete sedam milijuna“, vođa najdesnije europske vlade na Twitteru nedvosmisleno je poručio: „ne smije postojati tolerancija prema antisemitizmu i rasizmu, niti se smije uzdizati nacistička tiranija“.

A sad ovu izjavu usporedimo s izjavama Plenkovića i Kolinde danas, Karamarka jučer, primjerice o urlanju „za dom spremni“ na stadionima ili na pokušaje da se s istom ustaškom parolom pokušava postaviti spomenik u samom Jasenovcu. Kurzov način je odraz državničkog ponašanja, a ovih naših tek protokolarna ispraznost, dodvoravanje polupismenoj glasačkoj publici i politikantstvo s primjesom cinizma, posebno u lakoći izgovaranje trivijalnog poopćavanja kroz popularnu floskulu „osuđujemo svaki totalitarizam“. Kad ste – kao u slučaju Kurza – suočeni s tim da je netko bio u ekipi koja ima pjesmaricu koja se oslanja na naci „postignuća“ onda ne osuđujete Staljina, Pol Pota, Mussolinija, apartheid, Tita ili koga već, već stvari nazivate pravim imenom. To kod nas izostaje, zato smo tako podijeljeni iznutra i zato se na nas izvana gleda s podozrivošću.

Ilustracija druga. Gradonačelnik Mandić ove je godine, kao i njegovi prethodnici prije njega, odao počast žrtvama Holokausta što je postala jedna lijepa tradicija. Ali…Po popisu stanovništva u Karlovcu danas živi samo pet pripadnika židovskog naroda, pa više nema tko brinuti o njihovom bogatom karlovačkom nasljeđu ako to ne činimo mi sami, Hrvati. A što mi Karlovčani činimo u znak sjećanja na zajednicu koju je ustaška vlast doslovno zatukla u 2. svjetskom ratu? Hvalimo li se danas da je Karlovac bio najtolerantniji grad po pitanju naseljavanja Židova krajem 18. stoljeća i da ga je to između ostalog učinilo jakim gospodarskim i kulturnim središtem? Sjećamo li se danas obitelji Reich, Kramer, Reiner, Isidora Grossa i što su sve napravili za naš grad… Uče li nam djeca u školi tko je bio Tibor Heksch, kako je živio za Karlovac i kako su ga samo zbog krivih krvnih zrnaca skratili za glavu? Koliko ulica u Karlovcu nosi imena karlovačkih Židova? Na kraju krajeva, Karlovac se može pohvaliti kuriozumom da je prvo odlikovanje pravednika među narodima koje dodjeljuje država Izrael pripadnicima drugih naroda u Hrvatskoj 1965. dobio upravo rođeni Karlovčanin Pavao Horvat. Hvalimo se time? Ne da se ne hvalimo, priču o hoteljeru koji je u Karlovcu skrivao Židove i švercao ih na teritorij pod vlašću Talijana koji nisu ubijali Židove, jedva da je moguće pronaći, a za tog čovjeka koji je i sam završio u logoru Dachau (i preživio), i u samom Karlovcu čuli su tek rijetki.

Čujemo da je Ministarstvo kulture napokon odvojilo novac za uređenje devastirane mrtvačnice na ulazu na Židovsko groblje. Sjajno, samo zar u jednom gradu kao što je Karlovac u kojem se već dva i pol desetljeća javni novac troši na sve i svašta i zloporabljuje u privatne svrhe, nije bilo mjesta za stavku da se uredi simbol, odnosno rijetki očiti fizički trag postojanja jedne važne zajednice. Sve ove nabrojane sitnice sugeriraju odgovor na gore postavljeno pitanje odnosimo li se na ispravan način prema prošlosti i poznajemo li je uopće. Teško se odlučiti što je gore, svjesno manipulirati prošlošću jer tako utiremo put opasnom revizionizmu ili je ne poznavati jer smo je u tom slučaju – u skladu sa starom izrekom – osuđeni ponavljati.

Objava SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Tko ne poznaje povijest, osuđen je da je ponavlja pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-tko-ne-poznaje-povijest-osuden-da-ponavlja/feed/ 4
SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Nijanse političkog kadroviranja http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-nijanse-politickog-kadroviranja/ http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-nijanse-politickog-kadroviranja/#comments Mon, 15 Jan 2018 08:05:35 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=306522 „Predložili smo im prvo jednog čovjeka od našeg povjerenja, pa drugog, pa trećeg…Kad su ih u Zagrebu odbili predložili smo v.d. ravnateljicu koja je i stručna. Na kraju su nam za ravnatelja iz Zagreba nametnuli osobu koju naša organizacija ne podržva…“ Otprilike ovako potužio se prvi lički HDZ-ovac Darko Milinović javnosti nakon što nije prošao …

Objava SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Nijanse političkog kadroviranja pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
„Predložili smo im prvo jednog čovjeka od našeg povjerenja, pa drugog, pa trećeg…Kad su ih u Zagrebu odbili predložili smo v.d. ravnateljicu koja je i stručna. Na kraju su nam za ravnatelja iz Zagreba nametnuli osobu koju naša organizacija ne podržva…“ Otprilike ovako potužio se prvi lički HDZ-ovac Darko Milinović javnosti nakon što nije prošao njihov prijedlog za novog ravnatelja Nacionalnog parka Plitvička jezera, javne ustanove za koju su voli reći da je bila bankomat za potrebe lokalnih ličkih vlasti. Njegove rečenice su zazvučale kao vic, ali su zapravo potvrdile tužnu istinu koju svi znamo; mi smo zemlja gdje je zakonska obveza raspisivanja natječaja za rukovodeća mjesta farsa, mi smo zemlja u kojoj se kadrovira prije svega po kriteriju podobnosti, a tek onda po drugim kriterijima koji se u natječajima zaista i spominju. Jedan od rezultata te razorne, kratkovidne politike svedene na stranački i privatni interes uske političke klike je činjenica da su u EU samo još Bugari siromašniji od nas. Rumunji su nas, naime pretekli 2016. i po osobnoj potrošnji i po BDP-u po glavi stanovnika.

Dakako, nitko ne gaji iluziju da će političko kadroviranje kod biranja na vodeće javne položaje nestati i da ga u drugim, ekonomski i politički mnogo razvijenijim zemljema nema. Na važna mjesta se i drugdje postavljaju ljudi koji su bliski političkoj opciji na vlasti, to je realnost. Ali postoji ogromna razlika između hrvatskog i političkog kadroviranja u zemljama koje bi nam trebale biti uzor. U njima je postavljanje stranačkog poslušnika bez posebnih znanja i iskustva na važna mjesta rezanje grane na kojoj se sjedi, političko samoubojstvo koje se obija o glavu na sljedećim izborima. Žalopojka Darka Milinovića nam sugerira upravo suprotnu logiku: mi želimo čovjeka na čelu našeg bankomata, pardon Nacionalnog parka Plitvička jezera, kojim možemo manipulirati jer nam nitko ništa ne može. Koga briga za stručnost, za unaprijeđenje tog ionako lukrativnog posla, za zaštitu parka da se ne ugrozi njegov UNESCO-v status svjetske prirodne baštine kako bi još dugo mogao donositi zaradu lokalnom stanovništvu i puniti državni proračun.

Drugim riječima, teško je očekivati da će HDZ ili bilo koja druga opcija na vlasti odoliti zovu postavljanju svojih ljudi, ali ako je tako neka im onda barem stranačka knjižica nije jedina stvar kojom se mogu podičiti. Novi ravnatelj NP Plitvička jezera, „nemetnut“ iz Zagreba je Ličanin, HDZ-ovac, ali ima poslovni životopis koji sugerira da njegov izbor nije uobičajeno iritantno političko silovanje. I već prvi potez, suspenzija nabave super skupog terenca kojeg je raspisala „Milinovićeva“ v.d. ravnateljica govori da i u političkom kadroviranju postoji puno nijansi.

Spušteno na ovu našu karlovačku razinu, moramo primijetiti da se ipak nešto mijenja na bolje. Znamo kako je krenulo; kad je poslije rata Branko Vukelić preuzeo poluge političke vlasti u Karlovcu ni čistačica u školi se nije mogla zaposliti bez blagoslova HDZ-a. Mentalno i politički formiran u komunizmu, Vukelić je samo preuzeo partijsku shemu kadroviranja i implementirao je u demokratsko okružje, ali uz prilično neshvatljiv odmak. Ni partijske strukture si nisu dozvoljavale luksuz da na važne pozicije stavljaju analfabete samo zato jer imaju partijsku knjižicu. To je nažalost široku primjenu doživjelu s HDZ-om, a poslije Vukelića se u Karlovcu samo pogoršavalo. Pa, mi imamo ravnatelje škola koje su hvatali u trgovinama u krađi i koje naganjaju po sudovima zato jer ne mogu kontrolirati osobne financije, nama su gradske tvrtke vodili ljudi koji su na brzinu stekli status prvostupnika po provincijskim hrvatskim veleučilištima…I nikom ništa.

Ne možemo ne primijetiti da otkad u Karlovcu konce vuče novi gradonačlenik Damir Mandić, izbori ravnatelja i direktora više ne odišu grubom i bahatom demonstracijom sile HDZ-a, već racionalnošću i u krajnjoj liniji, političkom pristojnošću. Zar je uopće važno je li nova ravnateljica Gimnazije Snježana Štranjger članica HDZ-a ili ne kad se znaju njene stručne reference i činjenica da je baš nju radni kolektiv htio za ravnateljicu? Je li važno na kojem pročelničkom mjestu u Gradu ili Županiji radi supruga novog direktora gradske tvrtke „Mladost“ Tihomira Jarnjevića, koje je on stranke simpatizer ili član kad se zna da je fakultet završio u Americi, da ima iskustvo rada u velikim kompanijama realnog sektora i da je – na koncu – bio vrhunski sportaš i nastupio na Olimpijskim igrama? Pitanje stranačke pripadnosti postaje izlišno ako iza čovjeka stoji primjereno obrazovanje i poslovno iskustvo. Još je rano za svođenje računa, ali ako se po jutru dan poznaje, Karlovac je nakon dugo vremena možda dobio gradonačelnika koji ne živi na političkom licemjerju i praznim floskulama, gradonačelnika koji zaista prakticira ono što propovijeda.

Objava SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Nijanse političkog kadroviranja pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-nijanse-politickog-kadroviranja/feed/ 11
SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Seks skandal u Ekonomskoj je zapravo priča o bijedi politike http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-seks-skandal-ekonomskoj-zapravo-prica-bijedi-politike/ http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-seks-skandal-ekonomskoj-zapravo-prica-bijedi-politike/#comments Fri, 22 Dec 2017 14:58:43 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=303849 Što se to događa sa karlovačkim srednjim školama pod ingerencijom Karlovačke županije? Nakon što je politika umjesto ravnateljice (koja je u svakom pogledu značajno podigla rad Mješovito – obrtničke škole na višu razinu), mimo volje radnog kolektiva, roditelja i zdravog razuma pokušala progurati valjda podobnijeg kandidata kojeg je pak vlastiti školski odbor u Šumarskoj školi …

Objava SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Seks skandal u Ekonomskoj je zapravo priča o bijedi politike pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
Što se to događa sa karlovačkim srednjim školama pod ingerencijom Karlovačke županije? Nakon što je politika umjesto ravnateljice (koja je u svakom pogledu značajno podigla rad Mješovito – obrtničke škole na višu razinu), mimo volje radnog kolektiva, roditelja i zdravog razuma pokušala progurati valjda podobnijeg kandidata kojeg je pak vlastiti školski odbor u Šumarskoj školi optužio za netransparentno trošenje novca, a ministar ga svojevremeno smjenjivao jer je nezakonito upisivao učenike u školu, sad prljavi veš sa sjednica školskog odbora i radnog kolektiva  izlazi iz Ekonomske škole.

Naime, tamo su predstavnici profesora u školskom odboru upozorili da po školi kruži priča kako je učenica 4. razreda trudna s jednim od kandidata na inače minorno važnom natječaju za popunu dva sata tjedno iz povijesti.  Uz to, upozorili su i da je on jedan od rijetkih među 9 kandidata koji nije uspio položiti stručni ispit. On  je već kao zamjena radio u školi i iz tog vremena vjerojatno i datira „poznanstvo“ s učenicom. Da ne bi bilo zabune, u cijeloj priči nema ništa nezakonito, djevojka s obzirom da je pala jedan razred, punoljetna je, profesor je, usput rečeno, slobodan, a ne bi bilo nezakonito i da nije. No, ono što je nakon iznesenih sumnji izrečeno na školskom odboru, svjedoči o licemjerju i srozavanju etičkih normi kad se mora provesti stranačka volja vladajuće lokalne županijske politike. Koja je, što nije nevažno u kontekstu spominjanja licemjerja,  deklarativno bogobojazna i konzervativna.  Ravnateljica škole je kontra mišljenja profesora u školskom odboru, dakle posredno kontra vlastite zbornice, forsirala da upravo taj kontroverzni kandidat dobije posao, a stranu su joj držali predstavnici politike u školskom odboru, odnosno osnivača Karlovačke županije. Posebno je znakovit stav jednog od njih, Marijane Pavičić, kolegice ravnateljice koja je do svojih ravnateljskih mjesta došla prije svega posjedovanjem „ispravne“ stranačke knjižice, a ne stručnim postignućima i iskustvima u profesionalnoj karijeri, baš kao i sadašnja ravnateljica Ekonomske škole.

Naime, ravnateljica OŠ „Dragojla Jarnević“ bila je na školskom odboru mišljenja da se u školi ne može braniti privatni život i ne treba raspravljati o tome dok nema prigovora roditelja. Stvarno je moguće je da ovako nešto izjavi prosvjetni radnik, k tome još i ravnatelj škole? Hm, probajmo još jednom raščlaniti tijek svijesti ravnateljice-političarke Pavičić;  privatna je stvar u jednoj javnoj ustanovi kao što je škola s pozicije autoriteta i moći (koju profesori sigurno imaju),  „bariti“ mlađe punoljetnice, praviti im djecu i to zanemarivati jer roditelji službeno nemaju ništa protiv toga!?

Nije se dotična gospođa dala smesti niti nakon što joj je glas razuma predstavnika škole u školskom odboru dao do znanja da je ipak riječ o profesoru, pa je onda i riječ o neprimjerenom ponašanju, da je to i kršenje etičkog kodeksa i da bi profesor morao biti uzor učenicima.  Inzistiranje profesora koji su branili i svoj dignitet i dignitet struke, očito je zbunilo ravnateljicu Ekonomske pa je na sjednici školskog odbora isprva tvrdila da ništa ne zna o tom slučaju, a onda nedugo zatim rekla kako je ipak razgovarala s učenicom koja joj je rekla da to nije točno.  Nije precizirala što nije točno, to da je trudna, ili da je profesor otac. Zanimljivo, ravnateljica ništa ne zna, ali je ipak razgovarala s učenicom o slučaju „o kojem ništa ne zna“.

Uglavnom, inkriminirani profesor na toj prvoj sjednici školskog odbora nije prošao jer je „politici“ nedostajao jedan glas u školskom odboru koji broji sedam članova od kojih su tri predstavnika zbornice, jedan roditelja i tri Županije. Uza svu volju trebala su čak tri glasanja da  prijedlog ravnateljice prođe. Prvi put politika nije istjerala svoje jer nije došao predstavnik roditelja, drugi put zato jer nije došao predstavnik Županije, a na treću sjednicu školskog odbora su došli svi i nadglasali „konzervativne“ profesore, odnosno zbornicu.  Posebna, ali već i uobičajena, je priča što u ovako škakljivom slučaju predstavnica roditelja nije vidjela ništa sporno i podržala glas politike, a ne profesora. U svakom slučaju nitko od vanjskih članova školskog odbora nije stao na stranu profesora Ekonomsko-turističke škole.

U međuvremenu su profesori podastrli i fotografije s društvenih mreža na kojima se vidi  par učenica – profesor, no profesor je i zbornici, a potom zainteresiranim medijima hladno pojasnio da su fotografije sa sajma vjenčanja fotomontaža i da ga netko prati.  Uglavnom, profesor je zanijekao vezu s učenicom, ravnateljica je lakonski izjavila da bi morala provesti DNK analizu da dokaže čije je dijete. Svi se prave ludi i pojeo vuk magare. Ravnateljica se ni u jednom trenutku nije potrudila ponuditi  niti jedan argument zašto tako gorljivo brani odabir kontroverznog profesora. Je li se on na zamjeni pokazao kao iznimni stručnjak i pedagog pa se nisu ni razmatrale biografije ostalih kandidata ili je tako odlučila politika u kojoj je ona pijun? Uostalom, i sama je na to mjesto došla tako što ju je politika oktroirala, pa su članovi školskog odbora, predstavnici zbornice, iz protesta podnijeli ostavke.  Zato što je ravnateljica bila iznimni stručnjak i pedagog? Naravno da ne, zna se zašto, zato jer je baš kao i kolegica Pavičić u pravom trenutku imala pravu stranačku knjižicu u ruci i bila na pravoj političkoj liniji. Upitnost njezine pedagogije koja tako slijepo izvršava partijske zadatke je neupitna, ali po nekim uzusima ravnatelj bi osim pedagoško etičkih kvaliteta morao imati i one menadžerske. Kako vjerovati u njene, kad  je upitno i vladanje vlastitim financijama sudeći prema oglasnoj ploči Općinskog suda i njenog sudskog naganjanja s bankama zbog duga na karticama? Slučaj Ekonomska je u medijima prikazan kao „seks-skandal“, ali to je samo površinska fenomenologija. Kad se zagrebe ispod površine, otkriva se ono bitno i iritantno: sva bijeda politike.

Uglavnom, priča kao iz starih dobrih vremena komunizma, nekad komitet i forsiranje podobnosti prije struke, danas „demokracija“ HDZ-a, odnosno, u slučaju škola, osebujno viđenje demokracije župana Jelića. Zanimljivo, i na mjestu gradonačelnika mandat je započeo svojevrsnom „kulturnom revolucijom“ u osnovnim školama, u kojoj se nije prezalo ni od mijenjanja brava da „žilavi“ i politički nepoćudni ravnatelji fizički ne bi mogli ući u školu nakon 35 godina vjernog služenja obrazovanju djece, kao u slučaju ravnateljice „Dragojle Jarnević“ Višnje Kolaković.

Hrvatska navodno priprema kurikularnu reformu koja će nas učiniti otvorenijom, obrazovanijom i konkurentnijom zemljom? Samo tko će je provesti? Ljudi kao ovi iz gore ispričane priče; ljudi koje postavljaju lokalni šerifi i njihove dodvorice!? Ha, ha, ha. Dobar vic!

Objava SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Seks skandal u Ekonomskoj je zapravo priča o bijedi politike pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-seks-skandal-ekonomskoj-zapravo-prica-bijedi-politike/feed/ 18
SIGNALI NAD GRADOM: Kad nam se Karlovac doslovno počne rušiti na glavu http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-kad-nam-se-karlovac-doslovno-pocne-rusiti-glavu/ http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-kad-nam-se-karlovac-doslovno-pocne-rusiti-glavu/#comments Thu, 30 Nov 2017 08:48:48 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=300289 Možda se čini minornom sitnicom, no hrpa žbuke koja je neki dan otpala s krova Hoffmanove kuće na uski nogostup u Gajevoj ulici na prilazu banijanskom mostu s gradske strane je zapravo ogledalo Karlovca, nesposobnog da osmisli koncept kako više ne bi izgledao kao provincijalna ruina iz filma o Boratu ili kao kulisa za ratom …

Objava SIGNALI NAD GRADOM: Kad nam se Karlovac doslovno počne rušiti na glavu pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
Možda se čini minornom sitnicom, no hrpa žbuke koja je neki dan otpala s krova Hoffmanove kuće na uski nogostup u Gajevoj ulici na prilazu banijanskom mostu s gradske strane je zapravo ogledalo Karlovca, nesposobnog da osmisli koncept kako više ne bi izgledao kao provincijalna ruina iz filma o Boratu ili kao kulisa za ratom devastiranu Foču.  Kad bi čak to i uzeli kao nešto što se ne događa svaki dan, danas je u Kraševoj zamalo izbjegnuta tragedija. Vozačici koja je prolazila kroz ovaj dio Zvijezde na auto je tresnuo crijep sa zgrade Kamoda, one koja bi uskoro trebala biti sanirana i postati dom karlovačkih konzervatora!

Nažalost, kao što znamo, ove prispodobe nisu samo hiperbola, karlovačka „Kineska četvrt“, udaljena samo dvjestotinjak metara od gradske uprave je bez dodatnih kulisa zaista glumila Foču u visokobudžetnom američkom ratnom spektaklu. To što smo tom prilikom gostovanje gostovanje holivudskog velikana Richarda Gerea doživljavali kao uspjeh i počast je zapravo bila sramota. A u desetak godina od tog vremena nije se u tom kvartu promijenilo ništa bitno. Malo je ostalo od gospodstva Šimunićeve ulice koja se do 80-ih godina 19. stoljeća, ne bez razloga, zvala Gospodska ulica.

Virus propadanja starog Karlovca u novodobnom Karlovcu ne samo da nije zaustavljen nego se polako, ali sigurno širi izvan granica nesretne Zvijezde. I to traje desetljećima, a mi Karlovčani koji si utvaramo da bi Karlovac mogao postati centar kontinentalnog turizma (zato jer ima objektivne predispozicije i komparativne prednosti za tu „titulu“), još nismo čuli niti od jedne garniture vlasti dugoročni plan kako staru arhitekturu pretvoriti u prednost, a ne oku odbojno leglo štakora, k tome još i opasnu za slučajne prolaznike. Jer, samo je puka sreća u činjenici da se na inače vrlo frekventnom nogostupu u trenutku rušenja desetina kilograma žbuke nije našao neki učenik, majka s djetetom ili penzioner, sasvim je svejedno. Da se našao, sigurno ne bi izvukao živu glavu. A onda to više ne bi bilo samo sitno tehničko pitanje na koje smo u nizu napuštenih ruševnih zgrada naviknuli sami sebe, onda bi to bio prvorazredni politički problem.

Umjesto planova i sustavnih rješenja, od gradskih vlasti smo dobili samo lakonske alibije u smislu da Grad s napuštenim starim zgradama ima problem jer su uglavnom privatno vlasništvo, vlasnika je više, razasuti su širom svijeta, od Kanade do Izraela, bla, bla…

U redu, razumljivo je da je nakon 50 godina sistema u kojem je privatno vlasništvo bilo prezirano i ograničavano Republika Hrvatska nepovredivost privatnog vlasništva proklamiralo jednom od najviših vrednota u ustavu. Ali, kao i mnogo drugih stvari, kod nas nema nijansi, sve shvaćamo doslovno. Ali, u istom tom Ustavu u članku 48. stoji i važan dodatak: “Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru.” K tome, Hrvatska je od 1997. godine potpisnica Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u kojoj između ostalog stoji da je “pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni.“ Poruka je jasna, ali čini se da u 20 godina još nije stigla do gradskog magistrata ili se pitanje građevina koje nagrđuju grad i prijete prolaznicima ne uzima za ozbiljno. Dok netko ne pogine ili dok jednostavno ne ostanemo bez nekih od najpoznatijih karlovačkih veduta kao što je ona s ulaza u grad preko mosta na Baniji koje ćemo se uskoro sjećati samo preko akvarela karlovačkih slikara.

Pratimo već više desetljeća kako inače statički zdrave zgrade oko mosta propadaju jer je netko u određenom trenutku propustio promijeniti par razbijenih crijepova ili zato jer su se raspali zahrđali oluci i onda je zgrade izjela vlaga iznutra. U svakom trenutku Grad je mogao intervenirati, zakrpati „rupe“ i uredno slati račune neodgovornim vlasnicima, pa ako se dug ne bi mogao naplatiti, slati kazne jer to privatno vlasništvo ne „doprinosi općem dobru“ kako to propisuje sam Ustav RH. I na kraju se sudovati i konfiscirati imovinu ako ne ide drugačije. Ako privatni vlasnici ne pridaju važnost potrebama grada, Grad u smislu političkih vlasti je dužan zaštiti opće dobro. I ostaje nejasno kako političke vlasti tako važne stvari za jednu sredinu koja ima pretenziju postati privlačno mjesto za život, ulaganje i turizam, uporno ignorira dok ne postane kasno. Baš kao u slučaju Hoffmanove zgrade danas i „jučer“ zadnje zgrade na desnoj strani do mosta kad se ide iz grada na Baniju. Ona je izgubljena jer na vrijeme nije „pokrpana“, pušteno je da propadne do stadija kad je neobnovljiva. Pa ipak, pred ovogodišnji Ivanjski krijes na njene prozore i vrata zabijene su daske, žičanom mrežom osigurana fasada, postavljeni novi oluci. Kome je ispostavljen račun za te radove? I kako je odjednom moguće prčkati po privatnoj imovini? Po svemu sudeći, isti scenarij čeka i Hoffmanovu kuću. Ali, sve sa 20 godina zakašnjenja jer to više nisu radovi za neku buduću obnovu, već palijativna skrb zgradama kojima nema spasa i koje će nas još godinama podsjećati na raskorak političarskih proklamacija o ljepoti Karlovca, njegovih turističkih potencijala i stvarnosti. A stvarnost nam sugerira da na ulici moramo paziti da nam nešto ne padne na glavu i da na previše mjesta izgledamo prije kao zapuštena bugarska provincija nego kontinentalna turistička meka.

Objava SIGNALI NAD GRADOM: Kad nam se Karlovac doslovno počne rušiti na glavu pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-kad-nam-se-karlovac-doslovno-pocne-rusiti-glavu/feed/ 9
SIGNALI NAD GRADOM: Tko će odgovarati za vrijeme i spiskan novac poreznih obveznika na Babinu Goru? http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-tko-ce-odgovarati-vrijeme-spiskan-novac-poreznih-obveznika-babinu-goru/ http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-tko-ce-odgovarati-vrijeme-spiskan-novac-poreznih-obveznika-babinu-goru/#comments Sat, 18 Nov 2017 12:36:45 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=298697 Ako je točno ono što je nedavno izrečeno na obraćanju javnosti Građanske inicijative Karlovac, da s obzirom na direktive EU zamišljeni centar za gospodarenje otpadom na Babinoj Gori više nema nikakvog smisla, moramo se ozbiljno zapitati tko je odgovoran za uzaludnih deset godina posve promašene politike, potrošene energije i novca poreznih obveznika. Naime, kako tvrde …

Objava SIGNALI NAD GRADOM: Tko će odgovarati za vrijeme i spiskan novac poreznih obveznika na Babinu Goru? pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
Ako je točno ono što je nedavno izrečeno na obraćanju javnosti Građanske inicijative Karlovac, da s obzirom na direktive EU zamišljeni centar za gospodarenje otpadom na Babinoj Gori više nema nikakvog smisla, moramo se ozbiljno zapitati tko je odgovoran za uzaludnih deset godina posve promašene politike, potrošene energije i novca poreznih obveznika.

Naime, kako tvrde karlovački aktivisti – ovaj put pojačani bivšim ministrom zaštite okoliša Dobrovićem – direktive EU sugeriraju da se do 2020. godine 50% komunalnog otpada sortira/odvaja primarno, dakle u kućanstvima, a 75 % do 2030. godine. Bivši ministar je u uskom dosluhu s logikom kad postavlja pitanje čemu graditi Centar za gospodarenje otpadom na Babinoj Gori ogromnog kapaciteta kad je njegova uloga gospodarenje miješanim otpadom, odnosno njegovo razvrstavanje. Drugim riječima, zašto u 2018. graditi takav deponij kad će nas direktive EU, a vjerojatno i naši budući zakoni prisiliti da nerazvrstani otpad smanjimo za dvije trećine do 2030. godini.

Ako treba upirati prste u odgovorne, onda je nemoguće uprijeti u jednu točku. Kriva je država i kilava, nedosljedna politika svih Vlada po tom pitanju, koje su se redom ponašale kao da povijest počinje s njima. Takvim politikom izostanka nacionalnog konsenzusa po pitanju gospodarenja otpadom, velike ideje i otkrivanja tople vode trajale su dok je trajao mandat. Pa bi došla nova Vlada s novom „pameću“ da se na kraju, 15-ak godine kasnije nije stiglo mnogo dalje od deklarativnog stava da je stanje s gospodarenjem otpada naslijeđeno još iz socijalizma neodrživo. A brda smeća i ukopanog bogatstva (jer razvrstani otpad spreman za reciklažu može biti i je u pametnijih naroda od Hrvata dobar izvor zarade), uz gradove na deponijima starim po pola stoljeća i dalje rastu. Ne treba ići dalje od Zagreba i Jakuševca, a i naš Ilovac „prijeti“ da postane najviši vrh u okolici.

U glavinjanje državne vlasti po tom pitanju, spremno su se uklopile županijske i gradske vlasti. Koliko velikih riječi i obećanja je palo u zadnjih deset godina, koliko je novca potrošeno na studije, koliko ljudi je izgradilo karijere i primalo godinama fine plaće za jedno veliko ništa po pitanju odlaganja otpada! I nikome ništa. Dapače, zakonske obveze za osnivanjem centara za gospodarenjem otpadom pružile su nove mogućnosti političkog uhljebljivanja lokalnim vlastodršcima. Centar za gospodarenje otpadom Karlovačke županije Kodos d.o.o. čiji je smisao postojanja otvaranje i funkcioniranje centra za gospodarenje otpadom na Babinoj Gori, nije stigao bitno dalje od ideje na papiru. No svejedno je tamo nekoliko ljudi primalo plaću deset godina za nešto što će vjerojatno i ostati ideja na papiru. Čelni čovjek te firme/ustanove je godinama bio bivši direktor „Čistoće“ što je logično. Ali, nije logično, dapače groteskno je, da ga vlast HDZ-a postavi na mjesto te fantomske firme, nakon što su godinama upravo tog čovjeka sumnjičili za malverzacije u „Čistoći“ i za navodno promašenu politiku gospodarenja otpadom. Sve se zaboravilo kad je skinuo crveni i odjenuo plavi stranački dres.

Iako se to ne potencira, osim promašene politike vođene privatnim i stranačkim, a ne javnim interesom, odgovorni u cijeloj priči nisu uspjeli ni u vrlo važnom poslu pridobivanja javnosti na svoju stranu. Projekt Babine Gore loše je iskomuniciran s javnošću, propustilo se uvjeriti građane, lokalnu zajednicu da je riječ o društveno korisnom projektu, a posebno s pravom oprezni i sumnjičavi nevladin sektor čiji argumenti protiv izgradnje možda nisu bili posebno uvjerljivi, ali su bili glasni i dovoljno puta ponovljeni da se stekne dojam da novo odlagalište otpada bilo gdje u Karlovačkoj županiji nije dobro došlo. I dok je Županija trošila novac za plaće u fantomskoj firmi, pa onda povrh toga masne proračunske pare odvjetničkim društvima za pravna savjetovanja i vođenje dokumentacije i za projektnu dokumentaciju outsourcing tvrtkama, zaboravila se pozabaviti mišljenjem tamo neke javnosti i građana. Nisu ništa naučili od Slovenaca koji su dobro znali da je u marketingu pola uspjeha u gradnji novih postrojenja za gospodarenje otpadom. Na kraju su se slovenske općine natjecale tko će dobiti centar za gospodarenje otpadom jer su tome vidjele priliku za zaradom od naknade države i otvaranja novih radnih mjesta. Naše i dalje misle da su moderni centri za gospodarenjem otpadom tek smeće u vlastitom dvorištu koje smrdi i truje.

Gradnja Centra za gospodarenje otpadom na Babinoj Gori ili bilo gdje drugdje imala je možda smisla prije desetak godina. Ali, zbog objektivnih i još više subjektivnih okolnosti uključujući tu i stav „lako ćemo“ pomiješan s metiljavim stranačkim mediokritetstvom, moment je nepovratno propušten, moguća društvena korist nije ostvarena, odnosno u međuvremenu je cijela priča pretvorena u ugodnu sinekuru za jedne i unosne outsourcing poslove za druge pojedince.

I gdje smo nakon deset godina potrošenog vremena i milijuna poreznih obveznika? Tamo gdje smo i počeli prije 40 godina. Na ad hoc odabranom „privremenom“ smetlištu na Ilovcu. I vjerujte, bit ćemo tamo i 2028.

Objava SIGNALI NAD GRADOM: Tko će odgovarati za vrijeme i spiskan novac poreznih obveznika na Babinu Goru? pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/signali-nad-gradom-kolumna-tihomira-ivke-tko-ce-odgovarati-vrijeme-spiskan-novac-poreznih-obveznika-babinu-goru/feed/ 11