KAportal Pit i njegov "teatar apsurda": Prijateljski razgovori (2) | Karlovački informativni web portal

Pit i njegov “teatar apsurda”: Prijateljski razgovori (2)

zaplaticPrijatelju, odlučio sam malo razmisliti o tvojim prigovorima ili o onome što te zbunjuje.Možda je to malo čudno u vremenima kada svi „skačemo na prvu loptu“. Recimo tko zna što su točno ministri Hasanbegović i Šuštar rekli i napisali, uglavnom skočio jedan, a onda svi. Stoga sam sve prepustio protoku vremena,ili ono što ljudi kažu da „sve sjedne na svoje mjesto“.

Znam da si nekada išao u crkvu, ministrirao, primio prvu pričest, firmu. Još si neko vrijeme išao u crkvu, smatrao se dijelom te zajednice. Onda si počeo sve rijeđe ići dok jednom nisi prestao. Osjetio si da ne spadaš tu, ili jednostavno da ti to sve nije potrebno, možeš i sam, pomislio si, imati vezu s Bogom. Vjeruješ, kažeš u Isusa, ali ne i u Crkvu. Imam osjećaj da nosiš određenu dozu odbojnosti, ljutnje na nju. Misliš da to nije to.

Najvjerojatnije očekuješ da ja, već po svom habitusu, uzmem sebi za pravo braniti Crkvu, ljude koji je vode ili pak ljude koji je čine, koji se još uvijek smatraju njezinim članovima. No, moram te razočarati u tom tvome razmišljanju. Ne mislim nikoga braniti, opravdavati. Znaš da nisam vjerski fanatik, neki fundamentalist i da sam i sam prošao i pretrpio mnogo toga. Sjećaš li se koliko si mi puta rekao: poznajem te u dušu, ali nikako mi nije jasno kako možeš biti dio te Crkve, služiti u njoj? Kako možeš pisati, govoriti da je voliš?

Prijatelju, ispričat ću ti jednu anegdotu. Znam da je poznaješ, ali ipak, možda nam ona pomogne da se barem dotaknemo problema. Ispred rascjetalog grma ruže stoje dva čovjeka. Jedan je tužan i ljut. To i ne krije. Nije mu jasno zašto na prekrasnim ružama raste trnje. Drugi je pak radostan. Izvor njegove radosti leži u tome što i na trnju rastu ruže. Iz iskustva znam da ruže bez trnja najčešće nemaju miris, a one s trnja prekrasno mirišu. Sjećam se ruža koje sam zasadio ispred kuće prekrasno su mirisale u rana jutra ili predvečerje.Tajna njihove ljepote i mirisa bila je u tome da sam im darovao svoju ljubav. Svaku večer ja sam s njima pričao, sa svakom One su uzvratile ljubav. Ljubav za ljubav.  Neke činjenice prihvaćaš onakovim kakve jesu. Činiš sam najbolje što možeš. Odustati od nečega i nekoga jer nije po mojoj zamisli, mojoj viziji, ne mislim da je mudar potez.

Nogomet ne igraju samo vrhunski nogometaši, niti se izmišljen samo za one koji su perfekcionisti u njemu. Svi smo mi dio jedne velike nogometne obitelji: bilo da loptu natjeravamo po livadama, bilo da udobno zavaljeni u fotelje gledamo nogometne utakmice. Netko je u tome bolji, netko lošiji, netko uspješan, drugi neuspješan. I s drugim je stvarima u životu tako. I s vjerom i Crkvom. U nju ulaze vjerski nadareniji i oni manje vjerski nadareni, uspješni u usvajanju i manje uspješni, savršeni majstori vjere i amateri. Očekivati monolitnost u savršenosti od tako šarolike palete ljudi sa svih strana i od kojih svaki nosi svoj život sa svim dobrim i lošim stranama uistinu bi bilo teško. Da parafraziram Mešu Selimovića: „Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više. Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju“.

Kažeš da kršćani nisu bolji ljudi od drugih. Ne tvrdim da jesu, makar bih mogao, jer nema nijednog  logičkog dokaza –  da nisu. Stoga mi se tvoja teza ne čini prihvatljivom kao logički zaključak. Na temelju izdvojenih primjera koji  ti služe kao premise donosiš krivi zaključak. Tako bi ispalo da kada bih i ja tvrdio da ljudi bez vjere nisu bolji od kršćana ispalo bi ,  da time što je neki čovjek kršćanin da je time automatski bolji čovjek od drugih. Ti se naravno s time ne bi složio. Čovjek nije bolji, plemenitiji, više čovjek time što pripada u neku grupu ljudi. Pripada nekoj vjerskoj zajednici ili ne pripada nijednoj.

Naravno, prijatelju, bilo bi smiješno kada bi tvrdio da je u Crkvi bilo, ili jest, ili će biti bajno. Da je sve u njoj prekrasno, da nema svojih mana, sramnih trenutaka, padova. Ima ona i veličanstvenih trenutaka, ali ima i onih koji nisu nimalo časni. Zavisi samo što i kako gledamo na stvarmost njezine prisutnosti i njezina djelovanja. Govoriti, pisati samo o tamnih stranama i po njima je vrednovati značilo bi zanemariti, zatajiti istinu. Vrijedi i obratno. Vjerujem da ti je stalo do istine. Postoji u meni i svjetlih i tamnih strana, a ipak premda znaš i za one tamnije nisu odbacio prijateljstvo. Isto je i samnom u odnosu na tebe. Gledamo onoga drugoga u totalitetu osobe.

  • 19 komentara

    1. Potpuno besciljan, konfuzan i nekoherentan tekst, s logičkim pogeškama i kontradikcijama.

      “Kažeš da kršćani nisu bolji ljudi od drugih. Ne tvrdim da jesu, makar bih mogao, jer nema nijednog logičkog dokaza – da nisu. Stoga mi se tvoja teza ne čini prihvatljivom kao logički zaključak.”

      ???

    2. Poštovani „ivor“,
      Želio bi ćuti Vaše mišljenje i potaknuti raspravu o značenju religije općenito, dakle bilo koje religije koje prate čovjeka od njegovih prvih početaka pa do dana današnjega, kao i o odnosu religije i znanosti.

      Zanimljive su riječi Svetog oca koji priznaje znanstvene teorije Veliki prasak i teoriju evolucije, ali u isto vrijeme čvrsto stoji iza postojanja Boga kao prvog Pokretača/autora/kreatora/programera koji stoji iza Velikog praska. Sukladno tome on očigledno sumnja u biblijsku teoriju o stvaranju svijeta u 6 dana i govori kako Boga ne treba smatrati čarobnjakom s čarobnim štapićem koji može sve.

      Niti Steven Hawking nije odbacio mogućnost da je Bog imao “prste” u stvaranju svijeta.”Kad bismo otkrili cijelu teoriju Velikog praska, to bi bila krajnja pobjeda ljudskog razuma – jer tada bismo shvatili Božji um”, napisao je Hawking u svojoj knjizi “Kratka povijest vremena” iz 1988. godine.

      Dakle i religija i znanost postavljaju pojam Boga kao bezvremenske čiste svemirske kategorije, koja se jako razlikuje od pojma Crkve kao prizemne ovozemaljske kategorije pune problema, skandala i ljudskih slabosti. Čak štoviše Bog je time postavljen kao kategorija ispred svemira, budući da je svemir nastao kroz Veliki prasak koji je Bog pokrenuo.

      Zanima me što Vi mislite o svemu tome.

      • Poštovani,
        religije su nesumnjivo imale velik utjecaj na civilizaciju. Neki od tih utjecaja bili su pozitivni, a neki negativni. Potonji su bili izrazito dominantni u prošlosti, kad su religije imale glavnu i zadnju riječ, a danas su razvojem znanosti i ljudskih prava, demokratizacijom i obrazovanjem svedeni na puno manju mjeru. Pozitivan utjecaj religije u današnjem svijetu vidim u pružanju utjehe i, eventualno, u humanitarnom radu.
        Vjerovanje u nadnaravno usko je vezano uz nerazumijevanje svijeta. Zašto grmi? Što je sunce? Zašto nastaju pomrčine, suše, nesreće? Što se događa s čovjekom kad umre?
        Kako znanje o svijetu oko nas raslo, posebno u i nakon renesanse, religije koje su svijet oko nas pokušavale objasniti nadnaravnim počele su se povlačiti jer je galopirajuća znanost nudila jasne, razumljive i prirodne odgovore na pitanja o svijetu. Znanost nema sve odgovore, i vrlo je izvjesno da neke nikada neće imati i tu religija traži şvoje uporište.
        Papa Franjo je izrazito pozitivna ličnost koja očito cijeni znanost. On je svojom izjavom da je Bog stvorio svijet velikim praskom i dalje pustio da se stvari odvijaju po zakonima prirode negirao tvrdnje iz Knjige Postanka da je svijet stvoren u 6 dana, Eva od Adamova rebra itd. i koraknuo prema deizmu, što je pomalo u suprotnosti sa temeljnim naucima kršćanstva. Sadašnji papa Franjo omiljen je u narodu ali ga crkvene strukture ne vole jer djeluje protivno spomenutim naukama.
        Mislim da ste Stephena Hawkinga pogrešno protumačili jer on vrlo jasno na više mjesta kazuje da ne postoji Bog i da je ta rečenica imala metaforičko značenje o potpunosti razumijevanja svemira.
        Što se tiče Boga kao čiste svemirske kategorije, bez obzira kako to efektno zvuči, meni ta klasifikacija nije nimalo jasna. Mogu samo reći da sam prilično siguran da znanost ne poznaje Boga kao svemirsku kategoriju.
        Za kraj bih prepričao meni jedan simpatičanu mit o stvaranju svijeta porijeklom sa Sumatre u kojoj je plava kokoš Manuk Manuk snijela tri jajeta iz kojih su se izlegla tri boga, stvoritelja neba, Zemlje i podzemnog svijeta.

        🙂

    3. Lijepo je Galileo ukratko u zadnjem djelu teksata pojasnio pojam Boga “iz kuta” religije i znanosti i pojma crkve kao ovozemaljske kategorije sa svim onim što je iza naveo,također i poziv na raspravu na temu koju je naveo na početku teksta mi se sviđa.Ovo što je pak ivor citirao i je možda malo nespretno napisano za nas “smrtnike”, no iz ostatka teksta se jako dobro može isčitat “što je pisac htio reć” 🙂
      Inače,Pitova kolumna mi jako dobra i sebe sam pronašao u jednom djelu gdje opisuje prijatelja kako je “otišao” od crkve i sam sa Bogom “razgovara”..da sad ne citiram sve,a pojam Boga prihvaćam otprilike kako je Galileo pojasnio.

    4. Zahvaljujem Diogenu i ivoru na postovima i veseli me izmjena mišljenja u argumentiranom i kulturnom dijalogu, uz puno uvažavanje i poštivanje sugovornika.

      Inače ovo vidim kao prijateljski razgovor bez ikakvih pretenzija da će se time bilo što jako pametno otkriti ili nešto bitno promijeniti. Za mene je to čista ljudska potreba da stvari oko sebe stalno propitkujemo i analiziramo, bez tabu tema. Da ništa ne uzimamo zdravo za gotovo i da temeljem novih spoznaja, dokaza i otkrića, uključujući i prijateljske razgovore, svoje stavove i mišljenja usklađujemo i korigiramo.

      Priznavajući teoriju Velikog praska, uz tvrdnju da iza nje stoji Bog kao Prvi pokretač tj. kao univerzalno superiorno biće//materija/duh/um//energija, Sveti otac u stvari potvrđuje monoteistički pristup, dakle postojanje samo jednog Boga. Samo je jedan najviši princip/um/duh superioran svim drugima.

      Temeljem toga postavlja se pitanje a zašto onda na našoj planeti u različitim religijama ima toliko različitih Bogova (Isus, Alah, Jahve, Buda, Krišna, Rama, itd.)?

      Kako to objašnjava religija, a kako znanost?

      • Poštovani,
        Ne bih se složio da je ideja “prvog pokretača” na bilo koji način implicira jednog boga, štoviše, niti jednog stvoritelja, a ponajmanje nekog spcifičnog boga. Isto tako, ideja najvišeg, superiornog uma ne potvrđuje jednog boga.
        Odgovor na pitanje o brojnim bogovima je jednostavan. Ljudi su nerazumljivo objašnjavali natprirodnim, zamišljajući bogove upravljačima neobjašnjivog.
        Dokumentiran primjer rođenja religije je kargoizam koji se razvio u Melaneziji prije, i za vrijeme 2. svjetskog rata u kojem je siromašno otočno stanovništvo bilo impresionirano bogatstvom dovažanim američkim i japanskim brodovima i avionima smatrajući ga produktom božanske i/ili spiritualne intervencije. Bogove (pretke) su htjeli raspoložiti gradeći replike avionskih pisti, hangara, radio aparata, itd. od bambusa i kokosa i izvodeći rituale u nadi da će ih bogovi na čelu s Johnom Frumom(?) darivati.
        Reporter Paul Raffaele je pitao poglavicu Isaaca Wana: „John Frum vam je obećao bogatstvo (cargo) prije više od 60 godina i još nitko nije došao. Zašto još vjerujete u njega?“
        Poglavica mu je odgovorio: „Vi kršćani čekate Isusa već 2000 godina i još se niste prestali nadati.“
        Što se religijske strane tiče, za skoro sve je vjerovanje u druge bogove nevjerništvo, a nevjernici su u krivu što je vrlo često uzrok velikih patnji.

    5. Mislim da su sve religije “začete” sa plemenitim duhovnim ciljem,no snalažljivi poglavari u istim su ih vještim manipulacijama doveli tu gdje trenutno jesu..materijalno moćne,amoralne,autoritativne…dakle za 180 stupnjeva zaokrenute od svojeg izvornog smisla..naravno,tu veliku ulogu ima i “neukost” slijepih sljedbenika,moglo bi ih se čak usporedit sa politikom i političkim strankama..ukratko o religijama. Što se tiče pojma Boga mislim da ga znanstvenici koristi isključivo da lakše iskomuniciraju(kako bi Orešković rekao) prema javnosti..jer većina čitajući neki članku npr. što je kvant,kvark,boson,okrene stranicu(osim ak nije na istoj neka sisata estradna zvijezda) 🙂 …pa je jednostavnije nešto nazvati božjom česticom,ali u jednu ruku ni sami nisu još uvjek sigurni što je i prije velikog praska bilo i kako to zvati :). Da,Papa Franjo je prvi bnekonzervativni papa koji me oduševio svojim stavovima i razmišljanjima..i stoga ne odgovara strukturama koje je naveo ivor. Men” se čini da odosomo mi od pitove kolumne 😀 No,kad sam je pročitao nekoliko puta sve se manje slažem sa nekim tezama.

      • Božja čestica nije nazvana tako jer ima ikakve veze s božanskim ili zato da olakša razumijevanje javnosti. Radi se o prilično smiješnoj zgodi u kojoj je Leon Lederman, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, ateist, knjigu koju je napisao htio nazvati Goddamn particle (u slobodnom prijevodu – prokleta čestica) zbog neuhvatljivosti Higgsovog bozona, što je izdavač odbio u strahu da će psovka u nazivu umanjiti prodaju knjige i zato izbacio riječ damn.

    6. Ima Diogen pravo. Malo smo se udaljili od osnovne teme i nametnuli novu ( religija i znanost ). Zbog toga se ispričavam Pitu. Ipak je ovo njegova kolumna i mislim da on treba odlučivati o temama.

      Zato neka Pit kaže što i kako dalje. Da li da nastavimo s ovom raspravom?

    7. Upravo tako Galileo,neka Pit kaže svoju a mi ćemo onda kao što veliš sa argumentima i kulturnim dijalogom probat dat svoj obol kolumni. 🙂

    8. Čuo za tu priču ivor,no Diogen je bio..to što je bio,da sad ne pametujem, i osim što je volio filozofirati volio je i podh..vati ondašnju svjetinu 😉

    9. @ivor: Ne bih se složio da je ideja “prvog pokretača” na bilo koji način implicira jednog boga, štoviše, niti jednog stvoritelja, a ponajmanje nekog specifičnog boga. Isto tako, ideja najvišeg, superiornog uma ne potvrđuje jednog boga.

      Poštovani,

      Zadivljuje me Vaša preciznost u izražavanju i potiče me na dublje razmišljanje. Moram priznati da mi misli izrečene u gore navedenom citatu nisu sasvim razumljive, budući da ste negaciju samo naveli, bez da ste za nju dali objašnjenje i onda ponudili svoju alternativu.

      Zato bih Vas molio da mi pojasnite koga ili što za Vas implicira ideja „prvog pokretača“, a što potvrđuje ideja najvišeg superiornog uma?

      Također bih volio čuti što za Vas znači pojam Bog i kako ga Vi definirate?

      • Poštovani,
        Ako pretpostavimo da je svemir zbilja „pokrenut“, zašto bi apriori negirali više od jednog pokretača? Možda je bio timski rad.
        Zašto bi pokretač uopće bio bog? Možda su pokretači nebožanska bića s dovoljno visokim razumijevanjem fizikalnih zakona i tehnologijom da izazovu veliki prasak.
        Možda je svemir nastao kao kvantna fluktuacija, dakle bez intencije.
        Zar nije moguće da ako je pokretač bog, da postoji još bogova koji nisu sudjelovali u pokretanju, nego su ovome znatiželjno „virkali“ preko ramena da vide što je napravio?
        Konačno, zar nije moguće da, ako je pokretač bog, da je to neki čovječanstvu potpuno nepoznati bog, ili bog neke druge religije, a ne baš onaj u kojeg vjeruju pripadnici „vaše“ (obraćam se vjerniku koji čita ovaj tekst) religije? Kako se odbacuju „tuđi“ bogovi kao lažni, a prihvaća vlastiti kao istiniti?
        Nisam onaj koji definira Boga jer je to nagađanje. Znam samo definicije koje mi se saopće, a one su potpuno proizvoljne i neutemeljene.
        Za mene je najpošteniji stav: ne znam i ne pravim se da znam, a najmanje želim nekom nameteti svoja uvjerenja.

    10. Uživam u vašoj raspravi gospodo. Smislena pitanja jednog i jako precizni odgovori drugog. Malo ste iznad mog intelektualnog nivoa kaj se tiče pisanog komentara,verbalno se puno jednostavnije izražavam,a i služim se sa jednim do dva prsta kod tipkanja pa bi vjerojatno 2-3 sata izgubio za 25 stranica,naravno uključujući samolektoriranje… :).

    11. Znam da ništa ne znam. Pošten, skroman i pomalo defetistički stav. No nema toga tko ništa ne zna, a od Sokrata i Kanta prošlo je puno vremena.

      Immanuel Kant je prije 235 godina u svom djelu „Kritika čistog uma“ jasno opisao čovjekova spoznajna ograničenja. Mi stvari doživljavamo na određeni način prema našim spoznajnim mogućnostima, a ne zato što stvari same po sebi jesu takove. Ljudski um ima dakle svoja ograničenja i ako pokušava tražiti odgovor na pitanja izvan našeg iskustva, zapliće se u proturječja i ne može naći odgovor. Takva pitanja koja prekoračuju granice iskustva su na primjer pitanja o svijetu (je li on beskonačan ili konačan), o Bogu (postoji li ili ne), i sl. Tu po Kantu nije moguće dokazati nijednu od suprostavljenih teza. Za dolaženje do spoznaje da Bog postoji trebalo bi nam načelo uzročnosti koje bi vrijedilo u svijetu, a ne samo u našem doživljaju svijeta.

      Mudro i duboko. Postavlja se pitanje a kako onda izgleda taj „pravi svijet“ u čijem doživljaju ili našoj spoznajnoj refleksiji mi živimo? I tko je onda arbitar ili referentna točka, čiji doživljaj tog „pravog svijeta“ odgovara u potpunosti tom svijetu?

      Na pitanje kako se odbacuju „tuđi“ bogovi kao lažni, a prihvaćaju vlastiti kao istiniti odgovor leži „lokalno“ tj. odgovor je uvjetovan interesnim ovozemaljskim igrama i prilikama i vjerojatno nema veze sa svemirom i „Velikim praskom“ : -).

      Ono što je još zanimljivije jest pitanje kako i zašto se vjernici koji štuju jednog te istog boga (Isus Krist) sukobljavaju na vjerskoj osnovi? Zašto je došlo do prvog crkvenog raskola (istok –zapad) i drugog (sjever-jug) te brojnih krvavih sukoba vezanih uz njih, uz nebrojene patnje nedužnih ljudi?

      Vjerojatno ni odgovor na ovo pitanje nema veze s „Velikim praskom“ : -).

    12. Uf,sad vidim da imam lapsus u prošlom komentu. Mislio sam na 25 rečenica a ne 25 stranica..hahahah.
      Kanta sam nikako čitao, ali ću si za zadaću dati,izmučili me Heidegger i Nietzche (svojevremeno) mentalno pa sam rađe Epikteta i Aurelija za razbibrigu listao.
      Sokrat je imao vješt alibi sa legendarnom rečenicom :).
      Sa Kantom se slažem ako je istina ovo što si naveo Galileo ;).
      Nema se tu kaj puno komentirat ostatak teksta kad si postavio i odgovorio na pitanja..no mene više zanima Crna rupa od Velikog praska jer sve više pričaju da je “ona” glavna..a sve je manja!? 😀
      A i tema religija je interesantna samo Pit mora bacit kost 🙂

    13. Ako se slažete ja bih za sada zaključio ovu temu. Očigledno je odnos religije i znanosti vrlo složena materija.

      Glavni problem znanosti jest u tome što kad se okrije nešto fundamentalno i značajno, uz to se odmah pojavi nekoliko novih, još većih nerješivih problema.

      S druge strane religija jest statična i ne doprinosi izravno ćovječanstvu, ali mu i ne šteti, osobito ne do razine ugrožavanja njegovog opstanka. Uz sve svoje slabosti, farizejstvo i dekadenciju ona još uvijek predstavlja jedinu moralnu i etičku opciju za većinu ljudi na našoj planeti.

      Zahvaljujem ivoru i Diogenu na postovima, a isto tako i Pitu na prešutnom odobravanju ove vječno zanimljive teme.

      Za kraj, onaj mit o plavoj kokoši Manuk Manuk sa Sumatre što ga je naveo ivor dao mi je ideju da odnos religije i znanosti usporedim s odnosom kornjače i zeca koji se takmiče u prijateljskoj utrci prema beskonačno udaljenom cilju.

      Koliko god zec brzo i uspješno grabio naprijed, a kornjača tisućama godina tapkala na mjestu, zec ipak nikad neće doći do cilja i pobijediti.

    14. Poštovani,
      Iz Vašeg posta nije jasno na što mislite kad koristite pojam religija. Je li to samo kršćanstvo ili zbirni pojam za sve religije. Naime, ukoliko je to samo kršćanstvo, ne možete tvrditi da je to jedina moralna opcija, čak i ako zanemarimo ateističke stavove. Ukoliko mislite na religiju zbirno, ne možete tvrditi da od nje nema veće opasnosti za čovječanstvo. Što će se dogoditi ako se islamski teroristi dočepaju nuklearnog naoružanja ili, kako najavljuju, ako uspiju dronovima baciti prljave bombe na europske gradove? Hoće li zapad uzvratiti nuklearnim ili konvencionalnim oružjem? Hoće li Rusija mirno promatrati ili se aktivno uključiti? Vrlo ozbiljna i nesigurna situacija uzrokovana religijskim moralnim i etičkim uvjerenjima.

      Što se Vaše usporedbe tiče, mislim da je promašena jer se znanost ne utrkuje s religijom. Odnos religije i znanosti jest vrlo složen, ali znanosti i religije nimalo. Znanost uoće nema potrebu za bilo kakvim odnosom s religijom, dok se religija konstatno mora mijenjati u skladu sa znanosti da bi opstala. Tu se stvara neka iluzija kompeticije. To je vrlo lijepo ilustrirano u anegdoti s Laplaceom i Napoleonom.
      Ako pogledate kojih se dogmi, stavova i učenja Katolička Crkva odrekla, promijenila ih ili proglasila prenesenim značenjem zbog napretka u znanosti i moralu, a čije bi negiranje u prošlosti značilo sigurnu propast, vidjet ćete da je religija ne spora kornjača nego statično stablo kojem se konstantno krešu grane da bi se napravilo mjesta: limb, čistilište, pakao, postanak, Adam i Eva prvi ljudi, geocentrični sustav, robovlasništvo, dijelovi Biblije kao što su priča o Noi, kula Babilonska i jezici, Jona u utrobi kita itd.

      Hvala Vam na zanimljivoj raspravi.

    15. Moram kratko o religijama,a tu mislim na svu lepezu svjetskih(ne samo kršćanstvo),mada rekoh već da otiđosmo od Pitove kolumne skroz :).Kad bi svi vjernici shvaćali/razumjeli svoje religije ozbiljno,više ne bi bilo mjesta sukobima.
      Sukobi počinju iz razloga da vjernici uopće ne shvaćaju vjeru.
      Ljudi se slučajno rađaju u određenoj religiji i malo je vjernika koji su se svjesno opredjelili za određenu vjeru(tu mislim na vjerski odgoj u koji su većinu roditelji usmjerili kao maloljetnika)
      Nisu religije sklone sukobima,nego ih ljudi skloni sukobima zloupotrebljavaju za svoje nasilničke ciljeve. To sam otprilike i na samom početku rasprave slično izrekao.

      “Vjernik započinje svoje razmišljanje bogom,a znanstvenik završava.”- M.Plank
      I opet većina znanstvenika u povijest su bili ili jesu vjernici..navodno i Galileo ;).
      Pa i Tesla spominje da su fizika, matematika i duhovnost isprepleteni i da tek zajedno “daju odgovor”. Moje mišljenje je da je i politika u moderno doba duboko umiješana i u religiju i u znanost..na koncu obadvije ovise o njoj 🙂
      Eto,ivore,pomislih priča završena kad ono “neverending stori”. 😀
      l.p.

    Odgovori