LIJEVI APERKAT – KAportal http://kaportal.rtl.hr Karlovački informativni web portal Wed, 19 Sep 2018 12:37:29 +0000 hr hourly 1 https://wordpress.org/?v=4.9.8 LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Dobar čovjek – gotova budala http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-dobar-covjek-gotova-budala/ http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-dobar-covjek-gotova-budala/#comments Wed, 20 Dec 2017 12:16:34 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=303510 Vrijeme je Božića, vrijeme darivanja (svakodnevno se ova konzumeristička rečenica čuje na TV i drugdje u medijima). Samo trošite, jedino je to važno, što više trošite bolje će vam biti. No, ako već ne vama osobno ono barem vlasnicima trgovačkih centara. Trgovci koji rade u centrima, blagajnice i ostali i onako će dobiti minimalac. Doduše, …

Objava LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Dobar čovjek – gotova budala pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
Vrijeme je Božića, vrijeme darivanja (svakodnevno se ova konzumeristička rečenica čuje na TV i drugdje u medijima). Samo trošite, jedino je to važno, što više trošite bolje će vam biti. No, ako već ne vama osobno ono barem vlasnicima trgovačkih centara. Trgovci koji rade u centrima, blagajnice i ostali i onako će dobiti minimalac. Doduše, povećani, zahvaljujući nadljudskim naporima našeg premijera i njegovog ministra financija.

Božić je, pored toga što je festival kupovanja, također i vrijeme vjerovanja. Ili je najprije vjerovanje a onda kupovanje. Nisam više siguran. Svejedno, za Božić treba vjerovati, u vjeri je spas.

Eto, primjerice, ja iskreno vjerujem našem županu Jeliću da će ostvariti potpunu zapošljivost (ne zaposlenost kao što smo nekad imali nego zapošljivost, dakle načelnu šansu da svatko nađe posao, posebice ako ima odgovarajuću iskaznicu plave boje). Vjerujem mu isto tako da sve to radi u cilju pronatalitetne politike. Ja sam, iskreno, mislio da se djeca rade na neki drugi način, ali prihvaćam sasvim realnu mogućnost da se u tom pogledu varam.

Vjerujem i našem gradonačelniku Mandiću da više neće zapošljavati ljude u gradskoj upravi, i gradskim poduzećima, a posebno ne po stranačkoj podobnosti. Dobro, na samom je početku malo zglajzao i raspisao neke natječaje, pa bez natječaja zaposlio neke izuzetno sposobne i dokazane kadrove, ali to se ne računa. To je početak. Inače, tamo neka uspješna općina ima 14 zaposlenih na 12 000 stanovnika. To je, da zaokružimo, jedan zaposlen na 900 stanovnika, pa neka to dalje zaokružimo na tisuću. Karlovac bi, po tom kriteriju, trebao imati oko 50 zaposlenika. Povećajmo to za 25% radi dobrih dečki i dođemo do 75. Želim gradonačelniku u novoj i uspješnoj godini da napravi analitičku procjenu radnih mjesta u gradskoj upravi i dođe do ove brojke. Danas ih je, naime, gotovo dvostruko.

Posebno vjerujem našem premijeru Plenkoviću kad kaže da će iduće godine provesti sve žive reforme o kojima je pričao kad je kretao u izbore. Vjerujem da je odlučan kao što govori (ne kako izgleda, ne vjerujte vašim očima, nisu one kriterij istine) i da će ovaj cirkus sa Slovenijom riješiti u jedno popodne. Vjerujem isto tako da će se sve dobro što je ova vlada napravila za Hrvatice i Hrvate vidjeti odmah na Božić. Ili malo kasnije.

Svakako iskreno vjerujem ministru Mariću da će naći novac za najbolesniju djecu. Mada to, kako on kaže, nije tako jednostavno. Nije to 11 000 mobitela za hrvatske dužnosnike, niti su to blindirane limuzine, a još manje lovci-bombarderi. To su bolesna djeca i za njihove lijekove teško se pronalazi novac bez humanitarnih koncerata. Zna to ministar. I zato mu vjerujem.

Vjerujem i našoj karlovačkoj ministrici da će sve napraviti za više djece u Hrvatskoj. Osobno ni ona ni ja nismo više u formi za tako nešto, ali ima tko jest. Na njenu, moju i našu zajedničku žalost, takvi odlaze negdje širom svijeta i djecu rade drugdje. Ovdje im to teško ide, uprkos dječjim doplacima, premijama za djecu i svim potezima koje vuče ministrica i njena ekipa. Kad bih znao kako im pomoći, kandidirao bih se sam za ministra. Ali pada mi na pamet jedino da ozakonim rad na određeno vrijeme kao neugodnu iznimku. A to, naravno, nikad kod naših vlada neće proći.

Tako, vjerujem dosta stvari u ovo vrijeme vjerovanja. Vjerujem kao dobar vjernik i dobar čovjek. A poslovica kaže – Dobar čovjek, gotova budala.

Objava LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Dobar čovjek – gotova budala pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-dobar-covjek-gotova-budala/feed/ 3
LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Tko će sve to platiti? http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-tko-ce-to-platiti/ http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-tko-ce-to-platiti/#respond Thu, 07 Dec 2017 17:05:11 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=301380 Desetke puta sam u Saboru (uvijek u oporbi, nikad na vlasti) povodom raznih prijedloga zakona i propisa koje su vladajući pedlagali postavljao jednostavno pitanje: „A tko će to platiti?“ Naravno, odgovor nikad nisam dobio i, naravno, odgovor sam uvijek unaprijed znao. Ako neće Bog platiti (a najčešće neće) onda će narod pozlatiti. Narod to uvijek …

Objava LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Tko će sve to platiti? pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
Desetke puta sam u Saboru (uvijek u oporbi, nikad na vlasti) povodom raznih prijedloga zakona i propisa koje su vladajući pedlagali postavljao jednostavno pitanje: „A tko će to platiti?“ Naravno, odgovor nikad nisam dobio i, naravno, odgovor sam uvijek unaprijed znao. Ako neće Bog platiti (a najčešće neće) onda će narod pozlatiti. Narod to uvijek radi i nije mu teško. Zato uvijek i izabire one koji samo ispostavljaju račune.

Tako sad policajci ispostavljaju račune za blindirane Mercedese (koje nitko ne treba i kojih se svi odriču), a narod će u međuvremenu skupljati, kunu po kunu, lijekove za teško bolesnu djecu. Ima tu neke pravde, vjerojatno, samo ju ja ne vidim. Bolesna djeca na skupljanje priloga, a Mercedesi iz proračuna. Stvano pravdu ne vidim, ali ni pamet onih koji glasaju za tipove koji im prodaju takva muda pod bubrege, ili lire pod dolare, svejedno.

Zadaća vlasti (politike, ako hoćete) uvijek je bila prikupiti novac od onih koji imaju (to se zove porez) i podijeliti ga onima kojima treba (to se zovu društveni prioriteti). U nekakvim, recimo, normalnim državama uhvatili su ravnotežu, pa se veći dio onog što se prikupi porezima i troši na one koji su porez plaćali. Pomogne se i siromašnima, a o potrebama bolesne djece ne apelira se na humanost nego se o njima država brine. Posebice tamo gdje je djece sve manje i manje i gdje se provodi tzv. „pronatalitetna“ politika. Tako to u svijetu, a kod nas malo drugačije. Država, vlast, partija, tko li već, uspostavila je drugačije prioritete. Pa su Mercedesi neprikosnoveni i za njih para ima, a lijekovi, ako se nađe. I onaj ministar imbecilnog lika o tome govori kao o svom vlastitom uspjehu. Birajte ga ponovno! Taj zna što radi.

Narod, dakle, porezom plaća ceh za vlastite i tuđe gluposti. Kao što je i red. No, nije uvijek tako. Ako ste sitna riba, za vlastite ćete postupke platiti sami. Miši Hrastovu, kažu mediji, došao je račun za odštetu obiteljima onih koji su stradali na Koranskom mostu. Država, ova naša, s prioritetima gore opisanima, platila je odštete i sada potražuje od Miše to što je platila. Naravno da on tih novaca nema, u prošlom se ratu nije obogatio i nije pobrao niti jednu fabriku i ceh za plaćanje onog što je uradio istjerat će ga na cestu (i još, vjerojatno, neće biti dosta da se sve plati). Možda je to i pravdeno, možda je i pošteno, ali je u svakom slučaju neuobičajeno. Ne sjećam se da se kod suđenja, npr. Norcu govorilo o tome tko će platiti odštete. Ali to je bio general i zbog njega su se budući ministri vezali lancima. A ovo je samo Mišo.

Kad smo kod toga, priča se uvelike o tome hoće li ili neće Bošnjaci dizati tužbe za ono što im je šestorka iz Hercegovine radila. Ako tužbi bude, tko će platiti odštete? Prljičeva se imovina procjenjuje na 10 milijuna eura, a Praljkovu nitko ni ne procjenjuje. Dosta je teško pretpostaviti da su to uštedili od plaće. To je njima njihova borba dala pa ih ne treba optuživati, ali ni žaliti. Za to su se borili.

I sad, kad dođu odštete, vidjet ćemo tko će konačno platiti ceh. I vidjet ćemo kako će se šef hrvatskih generala Pavle Miljavec očitovati. I o Miši Hrastovu (koji nije general) i o generalima koji su suđeni i osuđeni. I o tome tko će to sve platiti.

Objava LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Tko će sve to platiti? pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-tko-ce-to-platiti/feed/ 0
LIJEVI APERKAT: Zmaj od Karlovca http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-zmaj-karlovca/ http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-zmaj-karlovca/#comments Tue, 21 Nov 2017 18:26:23 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=299157 Zmajevi su mitska bića, poveliki gušteri s krilima, rigaju vatru i uglavnom služe zastrašivanju male djece. Znanstvenici pretpostavljaju da su, na neki način, kolektivno sjećanje čovječanstva na dinosaure. Ne znam kako je to moguće, ali zvijeke postoje u svim mitologijama širom svijeta, a to nije bez vraga (koji je i sam neka vrsta zločestog zmaja). …

Objava LIJEVI APERKAT: Zmaj od Karlovca pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
Zmajevi su mitska bića, poveliki gušteri s krilima, rigaju vatru i uglavnom služe zastrašivanju male djece. Znanstvenici pretpostavljaju da su, na neki način, kolektivno sjećanje čovječanstva na dinosaure. Ne znam kako je to moguće, ali zvijeke postoje u svim mitologijama širom svijeta, a to nije bez vraga (koji je i sam neka vrsta zločestog zmaja). Zmajevi mogu biti i dobri, prijateljski raspoloženi pa i od koristi dobrim ljudima, a mogu biti i otimači djevica, ubojice, kradljivci i teroristi, ovisi o karakteru. Zmajevi, u svakom slučaju imaju karakter.

Zmajevi su živjeli u davna vremena, onda kad su bajke bile stvarne i nisu se pojavljivali (osim Nessi i sličnih nedokazanih pojava) u modernim vremenima. Valjda su osjetili da im tu nema mjesta. Karlovac je sagrađen u 16. stoljeću i zmajeva u njemu i oko njega nije bilo, ni u legendama. Ovaj naš grad je jedno racionalno mjesto (koliko god to danas ne izgledalo tako) i zmajevi bi se tu osjećali izgubljeno. A možda se i varamo, možda su zmajevi svo to vrijeme oko nas, samo ih ne prepoznajemo. Možda su se dobro zakamuflirali.

Čitam neki dan kako se je zadnji Habsburgovac, zaboravio sam mu ime, proglasio Zmajem od Karlovca. Primili ga među hrvatske zmajeve (to je društvo koje je odlučilo odbaciti krinku i priznati da su zmajevi), a on je odabrao da bude baš zmaj od Karlovca. Bandić je, primjerice, zmaj od Kamenitih vrata, što vjerojatno ni vratima ni zaštitnici vrata nije posebno drago, ali, što se može. On je odabrao, sjeo na Kamenita vrata i sad je taj i takav zmaj.

Nama pokupskim i brajskim kmetovima vjerojatno predstavlja izuzetnu čast što je naš zmaj tako plemenitog roda. Kmetovi se ushite kad im za vratom sjedi netko moćan i plemeniog roda. Bez toga smo nesretni i neutješni, kakvi već kmetovi jesu. Očekujem ovih dana da se i naša kmetovska gradska vlast zahvali Zmaju od Karlovca što je preuzeo tu počasnu dužnost. Pa da zmaj kaže koliko mu djevica treba godišnje. Ako u gradu dotičnih ima.

Ipak, čini mi se da je Habsburgovac malo zakasnio. Ovdje su se, s krinkom ili bez nje, naselili neki drugi, naši, domaći zmajevi. Nije li „zmaj“ najbolji opis za stvorenje, lik, osobu (ili što drugo) koje je od kamiončića od 2,5 tona došlo do vlasništva par velikih tvrtki u nekoliko godina, podizalo kredite u lokalnoj banci za koje „nije znao da ih mora vraćati“, koje je sagradilo dvorac (doduše, više od stakla i manje od kamena) iznad rijeke, na negdašnjem našem kupalištu i naselilo ga plastičnim životinjama. Možda i te životinje ožive jednog dana, nikad se ne zna. Ako to nije pravi Zmaj od Karlovca onda ja ne znam što su zmajevi. Bojim se da za Habsburgovca tu više nema mjesta. Mi smo se već vratili u rani srednji vijek i imamo svoje velikaše i zmajeve. Van sa strancima!

A imamo i male zmajčiće. Oni, primjerice, od vlakovođe postaju uglednici i funkcionari, s poklonjenim kućama na moru i kopnu, zmajski neuračunjivi i nedokazivi, ali moćni. Ili drugi kupuju (našim novcem, pobranim uz smrad i vatru) stanove u Zagrebu, apartmane na moru i brojne klavire (glazbeno nadareni zmajčić), treći pak samozatajno prelaze s jednog direktorskog mjesta u javnim tvrtkama na drugo i skupljaju blago valjda u podzemnim špiljama (ili bankama na nekim otocima) i tome slično.

Zmajevi su svuda oko nas. Neki se ne baš pametno otkrivaju i predstavljaju zmajevima, drugi ne. No, pazite, zmajevi! Jednom ste izumrli – opet ćete. A mi, kmetovi, sve smo to preživjeli. I opet ćemo.

Objava LIJEVI APERKAT: Zmaj od Karlovca pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-zmaj-karlovca/feed/ 1
LIJEVI APERKAT kolumna Nikole Vuljanića: Kako počinje i kako dalje? http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-pocinje/ http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-pocinje/#comments Sun, 03 Sep 2017 09:30:15 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=288513 Svaki puta je tako počinjalo i svaki puta je zavladalo generalno sljepilo, posebice sljepilo vlasti. Isprva se svima činilo smiješnim, šašavim i nemogućim da bi se nacija mogla vratiti u krvavu prošlost i opet se poklonila pred zlatnim teletom nacionalističkog ludila. Poslije su ti dečki (bez obzir što kaže, moram sa žaljenjem priznati, smiješni i …

Objava LIJEVI APERKAT kolumna Nikole Vuljanića: Kako počinje i kako dalje? pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
Svaki puta je tako počinjalo i svaki puta je zavladalo generalno sljepilo, posebice sljepilo vlasti. Isprva se svima činilo smiješnim, šašavim i nemogućim da bi se nacija mogla vratiti u krvavu prošlost i opet se poklonila pred zlatnim teletom nacionalističkog ludila. Poslije su ti dečki (bez obzir što kaže, moram sa žaljenjem priznati, smiješni i zatrašujući, Hindenburg, hoću reći – Plenković) tvrdili kako mali maler iz Beča nije ozbiljna politička pojava, kao ni Haso, kao ni Keleminac i slični.

U drugoj su fazi palili knjige i razbijali izloge. Knjige su otišle u egzil, a s njima i poneki pametni i snalažljivi intelektualci. U našoj inačici to su stotine tisuća mladih kojima je pun kufer prežvakanih priča, a zadnji je jedan bivši ministar, koji ne želi dočekati da mu Haso bude predsjednik a Culaj ministar.

Treća faza uključuje uvjeravanje nacije kako su oni drugi (ljevičari, Srbi, Židovi, Tutsi) krivi za sve i spremni na sve, čak i da vam zapale vašu svetinju ispred nosa (parlament, Dalmaciju ili što već se nađe). Nakon toga ne preostaje ništa drugo nego ih humano preseliti (bogu na istinu) ili barem oganičiti im kretanje bodljikavom žicom koncentracijskih logora.

Dalje se zna i dalje ne treba objašnjavati. Dalje je povijest.
Ti tipovi koji provode takvu politiku hrabri su: a) kad ih ima puno više od onih drugih i b) kad im se nitko ne suprostavi silom. Uvjeravanja i razgovore preziru jer razgovaraju i filozofiraju slabi a oni su, kako mi reče jedan poznati karlovački desničar, „skloni nasilju“. No, nisu skloni da se njih opali po gupcu. To ih smeta i od toga panično bježe. Za lupanje po takvom krvožednom gupcu normalne države imaju policiju. Kad je policija na njihovoj strani država brzo prestaje biti normalna. I postaje fašistička.

Inače, ta je njihova logika argumantacije i poimanja prava zapravo vrlo jednostavna i svatko tko je dio života proveo na špici i sličnim mjestima dobro ju pozna. Jedini način sticanja autoriteta u njihovim očima i jedini dokaz ispravnosti stava jest – udariti prvi. Nažalost, naši premijeri nikad nisu bili na špici. Oni su (i Milanović i Plenković, za razliku od Sanadera koji je dobro znao kako sa snagatorima) proizvod zlatne generacije, djeca socijalističkih uglednika i na špicu nisu zalazili. Da jesu, znali bi da se šatoraše trebalo odmah srediti šmrkovima, prije nego što su na ulicu donijeli plinske boce, a slično bi dobre rezultate dalo i s Klemincom (ili kako se već zove). Ovako ništa. Fred Matić kaže da napušta ovu tugu od države, stotine tisuća su ju već napustile, a mi ostali čekamo Hasu za predsjednika, Vasu za ministra unutarnjih poslova, a Culaja za ministra bogoštvolja i prosvjete. Možda onda dođemo sebi.

KAportal.hr

Objava LIJEVI APERKAT kolumna Nikole Vuljanića: Kako počinje i kako dalje? pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-pocinje/feed/ 1
LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Anđeli na vrhu igle i konjski zubi http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-andeli-vrhu-igle-konjski-zubi/ http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-andeli-vrhu-igle-konjski-zubi/#comments Wed, 16 Aug 2017 14:58:53 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=286363 Anđeli su, opće je poznato, bestjelesna bića. To znači da nemaju tijela. Imaju dušu i sve ono drugo što ide s božjim stvorenjima, ali nemaju tijela. Anđeli povremeno imaju tijela, kad su im potrebna da naprave dobra djela ili da se tuku s palim i posrnulim anđelima. Kako je to moguće i zašto je to …

Objava LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Anđeli na vrhu igle i konjski zubi pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
Anđeli su, opće je poznato, bestjelesna bića. To znači da nemaju tijela. Imaju dušu i sve ono drugo što ide s božjim stvorenjima, ali nemaju tijela. Anđeli povremeno imaju tijela, kad su im potrebna da naprave dobra djela ili da se tuku s palim i posrnulim anđelima. Kako je to moguće i zašto je to moguće, iskreno, ne zanima me previše, pa o tome i neću.

Bestjelesni se anđeli smještavaju na razna mjesta, ponekad i nejneočekivanija. Pa su se u srednjem vijeku smještavali i na vršak igle. Teolozi su vodili dubokoumne rasprave o tome koliko anđela može stati na vršak jedne prosječne, dobro zašiljene, igle. Mišljenja su bila podijeljena, a rasprava je trajala stoljećima. Mislim da nisu prebrojili anđele, ali su se lijepo zabavljali.

U nekom drugom vremenu, po logici bliskom, a i po sudionicima, znanstvenici su raspravljali, ozbiljno i s vrhunskim argumentima, koliko konj ima zuba. I opet su mišljenja bila podijeljena, a argumenti vatreni. Sve dok jedna primiivna budaletina (koji uopće nije, vjerojatno, bio znanstvenik, ali se slučajno našao na licu mjesta) nije predložila da se ode u štalu, konju otvori kljun i prebroje mu se zubi. Znam, znam da konji nemaju kljunove, ali slika mi je baš zabavna, pa neka kod mene, ukrasa radi, imaju.

Ove dvije diskusije, praksa je pokazala, bezvremenske su. Bezvremenske, jer je glupost koja ih hrani čovjeku zadana, ali ne samo radi toga. Kad se broje anđeli na vrhu igle i kad se konjima zubi broje u teoriji stavovi su tako suprostavljeni i diskusije tako žustre da se nema vremena za svakodnevne gluposti. Pa stoga u vrijeme brojenja anđela na vrhu igle nitko nije postavljao pitanje nepogrešivosti pape, ili prava kralja da raspolaže svojim podanicima po svom nahođenju, ili epidemija gladi ili vještica na lomači. To su bila profana i besmislena pitanja, a važno je bilo samo brojanje anđela. Slične primjere lako pronađete i u vremenu teoretiziranja o konjskim zubima.

Od tog smo vremena odmakli miljama, dapače, svjetlosnim godinama. Znamo da anđeli ne sjede na vršcima igle (mada ih se i danas traži i nalazi kao poštare i poštarice u nekim kamenim provincijama, ali ne samo tamo), znamo koliko normalan konj ima zubiju, prebrojano je licu mjesta i o tome nema dileme,

Umjesto prebrajanjem anđela i zubiju, što je ipak, ako se zanemari prevlačenja vela preko lica stvarnosti i blesavoća kao takva, koju ljudima, pa onda i svećenicima, teolozima i znanstvenicima, treba oprostiti, jer – od Boga je, neopasan i djetinji posao, danas se naši dušebrižnici, kardinali, biskupi, ministri i njihovi savjetnici, predsjednici i premijeri, svi zajedno i svaki pojedinačno, bave jadikovkama nad sirotinjom koju davi ovo slobodno tržišno gospodarstvo i kapitalizam. Na čelu jadikovke je uzoriti.

Kao da im je netko drugi rekao „Caru carevo, a Bogu božje“ i kao da im je netko drugi rekao da u slobodnom tržišnom gospodarstvu prosperiraju najsposobniji (najagresivniji, najsebičniji, najpokvareniji), a drugi kako im bude. Kao da to nisu znali i vidjeli tisuću puta u povijesnim i drugim knjigama, koje nikad nisu pročitali jer su komunističke.

Istina je da smo si sve to sami odabrali. A opet, sjeća li se netko referenduma na kojem smo rekli da ćemo se odreći ama baš svega što smo mi i naši očevi radili i gradili pedesetak godina. I zla i dobrog. Ja u njemu nisam sudjelovao, samo sam gledao koji će od meni poznatih kretena postati bogataš. Svaki puta kad sam se protiv toga pobunio ispao sam loš Hrvat. A gdje ste vi bili kad su od vas radili sirotinju?

Objava LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Anđeli na vrhu igle i konjski zubi pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-andeli-vrhu-igle-konjski-zubi/feed/ 1
LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: U vučjem čoporu vučji zakoni http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-vucjem-coporu-vucji-zakoni/ http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-vucjem-coporu-vucji-zakoni/#comments Thu, 20 Jul 2017 12:47:29 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=283994 Dobro je poznato kako vučji čopor funkcionira u redovitim situacijama, a kako u kriznim. Sluša se alfa mužjaka u mirnim situacijama i pazi kad će zahramati. Kad mu noga popusti, gotov je, netko od pretendenata na prijestolje mu je za vratom. U kriznim situacijama glavni vuk još lakše pada, pa su one uglavnom prilika za …

Objava LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: U vučjem čoporu vučji zakoni pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
Dobro je poznato kako vučji čopor funkcionira u redovitim situacijama, a kako u kriznim. Sluša se alfa mužjaka u mirnim situacijama i pazi kad će zahramati. Kad mu noga popusti, gotov je, netko od pretendenata na prijestolje mu je za vratom. U kriznim situacijama glavni vuk još lakše pada, pa su one uglavnom prilika za promjenu vođe čopora. Nisu ni političke stranke kod ovakvih primata kakvi jesmo mnogo drugačije. Uostalom, kažu poneki znanstvenici da je naše socijalno ponašanje najsličnije pavijanima, primatima koji jedu meso. Ne valjda zbog mesa, prije će biti zbog one stražnjice u boji.

Dakle, u političkim strankama, posebno onima na vlasti, a još posebnije u ovoj na vlasti u Hrvatskoj, vrijede zakoni klanja. No, kako smo se ipak mao civilizirali u zadnjih par tisuća godina, klanje se provodi na simboličnoj, a (najčešće) ne na fizičkoj razini. Tko je otjerao Sanadera, tko je otjerao Kosoricu, tko je otjerao Karamarka? Tko je otjerao Plenkovića? Pardonček, još nitko, ali bit će, bit će, samo da posrne.

Da se ti zakoni čopora ne bi zaboravili provode se i međuklanja. Pa ministar da uvrijeđenu (gotovo histeričnu) ostavku koja ispadne samo blef kako bi se zubi približili nekom drugom vratu. I čitavo vrijeme zbori „ja i premijer“, što govori i o njegovom kućnom odgoju i o njegovim abicijama. A uzgredna korist je da se pozornost makne s nekog aktualnog i suštinskog problema (ovog trenutka požari u Dalmaciji) i da se narod zabavlja provođenjem zakona vučjeg čopora i pitanjem tko će koga u sljedećem koraku. U svemu tome interesi i patnja birača najmanje su važni. Važnije je što je predsjednica pomalo debilno uvrijeđena jer je morala čekati avion da bi se pojavila u Splitu kad je sve bilo gotovo, važnije je da li je prigovor bio upućen Lozančiću ili Krstuloviću (danas još ne Plenkoviću, prejak je) nego to što je netko ostao bez kuće i maslinika jer se nije na vrijeme reagiralo, jer sustava nema (kao što nema stotina drugih sustava u ovoj komediji od države) i jer se kupuju Fantomi, a vatrogasci se voze u trideset godina starim kamionima.

Istovremeno, prekapa se po povijesti, povijest se (Orwellovskim metodama) prepisuje svako toliko i dokazuje da je sve počelo s nama. Pa se otvaraju grobovi i narodni heroji proglašavaju zločincima, spomenici se ruše i novi postavljaju, a ulice i trgovi dobivaju nova imena. Karlovac ne bi bio to što jest i ne bi imao vlast kakvu ima (a upravo takvu vlast i zaslužuje i upravo je takvu vlast i izabrao) kad ne bi poveo tu igru prekrajanja prošlosti. Vlast koja je ugušila budućnost i treba prekrajati prošlost. Drugo joj ne preostaje.

Kaže naš gradonačelnik da ni na koji način ne dovodi u pitanje antifašizam u Hrvatskoj, a zdušno odmah prihvaća i provodi kroz glasovanje micanje imena čovjeka koji je, zajedno s hrvatskim partizanima, pobijedio fašizam u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Takvi dobronamjerni odgajatelji spaljivali su u Karlovačkoj knjižnici sedamdesetih godina knjige Vlade Gotovca, da se mladi ne odgajaju na krivim stihovima. Danas spaljuju table i imena, jučer su rušili spomenike. No, povijest je čudna zvijerka, bez obzira kako ju prepisivali, ona pamti. Zapamtit će i ovo.

Zgodno je što se i tzv. umjerena opozicija pridružila vlasti u prepisivanju povijesti u Karlovcu. Ne znam zbog čega, možda su im na pameti ugovori s Gradom ili neki drugi razlog, ali to zaista nije bitno. Ima tako trenutaka kad čovjek treba stati uz istinu, pa što košta da košta. Imao sam sedamdesetih godina prijatelja koji su me upozoravali da nije pametno biti na strani na kojoj sam bio jer si time ugrožavam budućnost i karijeru. Istina, većina njih i prije i nakon devedesete ostvarilo je bolju karijeru od moje, uspješniju i profitabilniju. A ja sam stao uz istinu. I tako sam ostario, pa sam na to i ponosan. Moram priznati da su isti bili dobri prijatelji i devedesetih i opet me upozoravali na nezgodacije stavova koji nemaju prednosti osim da su istiniti. Neka im.

Gadi mi se logika vučjeg čopora, gadi mi se pavijanski mentalitet i mesožderski, ljudožderski, postupci naših lokalnih i visokih političara. Jer, znate, vukovi su zaštićene životinje, ali izumiru. Očito im taktika preživljavanja nije bog zna kakva. A ipak, kad se sve zbroji i oduzme, istina će nas osloboditi i krotki će naslijediti svijet. To negdje piše, zar ne?

Objava LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: U vučjem čoporu vučji zakoni pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-vucjem-coporu-vucji-zakoni/feed/ 4
LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Pas mater finoj i civiliziranoj vlasti http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-pas-mater-finoj-civiliziranoj-vlasti/ http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-pas-mater-finoj-civiliziranoj-vlasti/#comments Wed, 28 Jun 2017 12:35:46 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=280305 Civiliziranost i zaštita pristojnosti ubrzano se probijaju na hrvatskim prostorima. Vlast nam je civilizirana i fina da civiliziranija i finija ne može biti. Predsjednica u blistavoj ljubičastoj (roza, ne znam točno) haljini ljubi se sa četničkim vojvodom (kojem nije prijatelj, ali će biti kad protekne dovoljno vode Dunavom i Savom). Predsjednik Vlade jedna je od …

Objava LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Pas mater finoj i civiliziranoj vlasti pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
Civiliziranost i zaštita pristojnosti ubrzano se probijaju na hrvatskim prostorima. Vlast nam je civilizirana i fina da civiliziranija i finija ne može biti. Predsjednica u blistavoj ljubičastoj (roza, ne znam točno) haljini ljubi se sa četničkim vojvodom (kojem nije prijatelj, ali će biti kad protekne dovoljno vode Dunavom i Savom). Predsjednik Vlade jedna je od najciviliziranijih i najfinijih figura u Briselu. Tolerantan do neba, osim kad se njega vrijeđa. Onda policija hapsi. S tim on, naravno nema veze, jer ne vodi on policiju. To radi njegov najbolji prijatelj, samostalno i po zakonu. Isti taj prijatelj, ministar ovih naših unutarnjih poslova, bio je u nekoj prethodnoj vladi ministrom obrane. Fin i civiliziran čovjek, upoznao sam ga i dugo ga nakon toga hvalio, zapanjen jedino činjenicom da je tako fin čovjek ušao u HDZ kad je HDZ propadao. Danas mi je jasnije, mada ne sasvim. I ne bih imao ništa protiv jednog informativnog razgovora, pa da mi se u detalje objasni. Stojim na raspolaganju, ako je nekom do toga.

Fini su nam i civilizirani i naš gradonačelnik i naš župan. Nema prigovora. Finiji su i civiliziraniji od svih dosadašnjih, i sa ljevice i sa desnice. Fini su i civilizirani i svi ministri, državni tajnici, pročelnici, dočelnici i načelnici, državni službenici, policajci, komunalni redari i ostali. Svi su oni fini i civilizirani ljudi i ne smije ih se vrijeđati, još manje im prijetiti. U suprotnom slijede kaznene prijave, kao što je civilizacijski u redu.

Ova sam dva odlomka napisao kako mi se ne bi dogodila nezgodacija kao onom mom vršnjaku na odmoru u Šibeniku. Da odem u dućan i na povratku me dočekaju jake policijske snage, specijalci i plavci, lisice i antiteroristička oprema. To sam par puta probao pred nekih četrdesetak godina i nije mi se dopalo. Istina bio sam kriv kao i ovi danas, tračao sam vlast i prijetio joj da će odletiti prvom prilikom. Što se, tako se barem činilo, i dogodilo. Stvari su se bitno promijenile. U onom ste mračnom i glupom sustavu mogli govoriti protiv svega živog, osim protiv dečki iz komiteta. Samo na to je reagirala milicija (i Udba, naravno, ali nju bolje ne spominjati). Danas to nije tako. Danas možete protiv komiteta koliko hoćete, ali ne možete protiv HDZ-a. A još manje protiv, recimo, biskupa. Protiv policije možete ako ste gradonačelnica. Inače nije poželjno.

Arogancija i sila kod nas uvijek ruše vlast. Nije problem ako vlast krade, uvijek je krala, ova krade, vjerojatno će i buduća krasti. Nije problem ni ako ništa ne radi. Sve su dosadašnje znale kako upropastiti ono što su zatekle i kako ne napraviti ništa novo i bolje. To nije problem. Ali ne može vlast narodu reći: „Da tako je, takvi smo, to radimo, pa što nam možete?“ Možemo, možemo, i ne samo da možemo nego i hoćemo. Prošli puta su kod prevrata zakurili rat i udbaši su bili neophodni da se osnuje nova država. Bez njih to, kažu, nije išlo. Taj štos je jednom upalio, male su šanse da će upaliti i drugi puta.

Dakle, naše civilizirane i fine vođe ne može se i ne smije se vrijeđati, za takve poteze policija hapsi. Jer naše vođe nisu službenici kojima dajemo plaću veću nego sebi. Naše vođe su bogom odabrani (glas naroda je glas božji, kaže poslovica) i na božje odabranike ne smije se dignuti ružna riječ, a nekmoli ruka. I sasvim je logično da se hapse penzioneri i klinci koji im prijete i koji ih vrijeđaju, sve dok njih nema tko uhapsiti kad naprave svinjariju. Rezultat je da se Mamići i Sanaderi slobodno šeću, da su Čobankovići odgulili svoje krumpire i sad primaju poticaje, da su falsifikatori uvaženi pročelnici, a da klinci koji Janici pjevaju proste pjesmice završe u zatvoru. Zajedno s penzionerima koji prijete biskupima.

Biskupi, nadbiskupi i ostali mučenici koji se brinu o našim griješnim dušama, posebna su priča. Njih je zaista postavio Bog, odnosno njegov namjesnih Papa, pa oko toga nemamo što reći. Nisu oni narodni biskupi ni nadbiskupi. Oni pripadaju carstvu nebeskom i na ovom bi se svijetu trebali baviti dušama. Ne predsjednicima vlade i ne političkim strankama. Kad se jedan od njih počeo baviti aktivno politikom (don Grubišić) crkva ga je isključila ih dušebrižničkih poslova. Bio je pošten čovjek i posvećen dobru, što je dobar razlog da se bavi politikom, ali nedovoljan da se bavi dušama griješnika. Pa je isključen. Biskup Košić bavi se politikom s mržnjom u srcu i riječima. Mrzi sve koji ne misle kao on. Njega nitko neće procesuirati (mada bi se lako našlo kazneno djelo za njega), ali prijetnju njemu se odmah procesuira. Tako to ide u demokratskoj Hrvatskoj.

Sve u svemu, pas mater takvoj finoj i civiliziranoj vlasti, pas mater onom tko ju je osmislio i još jedan pas mater onom tko ju provodi. A uhapsiti možete i mene i psa.

Objava LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Pas mater finoj i civiliziranoj vlasti pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-pas-mater-finoj-civiliziranoj-vlasti/feed/ 1
LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Što ti je to trebalo? http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-sto-to/ http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-sto-to/#comments Wed, 07 Jun 2017 14:41:51 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=276535 Po gradu šećem. Od bicikla sam odustao iz razloga komocije i stoga što moram sići s vozila svaki puta kad nekog sretnem, a to me nervira. Autom se u gradu uopće ne služim. Karlovac je dovoljno mali da se sve može obići pješice, a i bolje vidiš tako i bolje te vide. Uprkos svemu, uprkos …

Objava LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Što ti je to trebalo? pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
Po gradu šećem. Od bicikla sam odustao iz razloga komocije i stoga što moram sići s vozila svaki puta kad nekog sretnem, a to me nervira. Autom se u gradu uopće ne služim. Karlovac je dovoljno mali da se sve može obići pješice, a i bolje vidiš tako i bolje te vide. Uprkos svemu, uprkos trudu svih koji nastoje grad napraviti neprivlačnim, meni je lijep i ja ga volim. Pješice.

Idem tako jedan od ovih dana i sretnem jednog od bivših direktora i funkcionara, aktivistu vlasti u svim bojama i pozdravim ga. Vidim da me čovjek čudno gleda, ali kako se znamo otprilike pola stoljeća, ne čini mi se da ga trebam ignorirati. Pa ga pozdravim. Odzdravio mi je bez posebnog oduševljenja i priupitao me pitanje iz naslova. Pita me, naime, što je meni to trebao da ga spominjem u svojim javnim istupima, odnosno zašto sam ga spominjao dok je bio na funkciji. Naravno, u negativnom kontekstu. Danas ga, jasna stvar, više ne spominjem ni u kojem kontekstu.

Pristojno sam mu odgovorio da je to bio politički rat, fajt u kojem onaj koji obnaša funkciju mora prihvatiti činjenicu da ima nekih koji ne misle da dobro radi i još nekih koji će to javno reći. Nisam mu ni želio ni htio objašnjavati da to veze nema s mojim osobnim stavom prema njemu (mada nije baš sasvim tako, čovjek se definira onim što radi i kako radi pa se i stavovi prema njemu tako definiraju). Nisam ga ni pitao, a možda sam trebao, što je njemu trebalo da mijenja politički kaput s vjetrom i stavove prema potrebi. Nisam ga, isto tako, ni pitao što je to njemu trebalo da sjedne na direktorsko mjesto na kojem ništa ne radi, na kojem ništa ne zna raditi i na kojem ništa nema ni namjeru raditi. Osim pobirati plaću i koristiti privilegije direktorstva, a sve na račun građana ovog grada. Nisam ga isto tako pitao nije li mu neugodno zbog toga i zbog koječega drugoga, uključujući i zamjetnu imovinu koju je stekao na tom i sličnim mjestima. Nisam ga to pitao. Ali je on mene pitao što mi treba da lajem.

Svjestan sam toga da je moje lajanje (pa i ove kolumne) lajanje na puni i ne uvijek puni mjesec. Jasno mi je da od toga neće biti bog zna kakve neposredne vajde i da će većina uvijek reći da se ionako ništa ne može napraviti, pa je besmisleno i prigovarati, a još više stvarati si neprijatelje. Jasno mi je to, ali upravo zato ne šutim i neću šutiti, barem dok me se ne ušutka nekom palicom (vaspitnom ili bejzbolskom, već prema prilici). A zamislite si, kako bi bilo da svi zašute, da se svatko bavi samo svojim poslom i ne tura nos u tuđe poslove? Kako bi bilo da svi samo mirno i šutke plaćamo vlast , uredno iziđemo na izbore svake četiri godine i izaberemo one koji će nas četiri godine derati i gaziti. I postavljati direktore poput moga poznanika iz početka ove priče, samo i isključivo zato jer će im ti direktori omogućiti da još par godina budu na vlasti. I rade ono što rade sve ove godine – majmune iz svih nas? Kako bi to bilo?

Bio sam i na posljednjem protestu oko reforma školstva. Koji je, imao kurikularnu reformu kao povod, a zapravo se bavio bezočnošću vlasti i njenom nesposobnošću da pokrene i ono što se više zaustavljati ne može i ne smije. U Karlovcu nas se skupilo stotinjak, što je, otprilike 0,2% stanovnika. Nije bilo učitelja i profesore (ili ih je bilo vrlo malo) pa mi i to govori da tema nije bila obrazovanje. Bila je sloboda. I bio je strah. I tu su me pitali isto gornje pitanje. Pa da kažem – znam ja zašto je to meni trebalo.

Ne mislim da se Karlovčani boje doći na prosvjed jer su u strahu od Udbe. Jest da ima Udbe, ali ne hapsi više. Danas se Udba bavi biznisom i direktorskim poslovima. Oni su se snašli. Ne mislim ni da se profesori boje ravnatelja i discipliniranja u školi. Ne mislim uopće da je današnji strah takav.

Danas se na protestima ne pojavljajemo jer bi nam mogli prigovoriti da nismo dobri Hrvati. Dobri Hrvati ne protestiraju protiv svoje vlasti. To rade Jugoslavenčine, srbofili i slična žgadija. A pravi Karlovčan to ne želi biti. Dobri Hrvati ne paćaju se u poslove vlasti ni kad ih se definitivno ti poslovi tiču. Jer će ih onda poznanici pitati što im je to trebalo. A oni neće imati muda odgovoriti. Evo, zato nas je na skupu bilo samo stotinjak i zato pišem ovu kolumnu.

Objava LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Što ti je to trebalo? pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-sto-to/feed/ 8
LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Zašto je Marina ogorčena, a Hrvati konzervativni? http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-zasto-marina-ogorcena-a-hrvati-konzervativni/ http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-zasto-marina-ogorcena-a-hrvati-konzervativni/#comments Wed, 24 May 2017 17:02:49 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=274820 I tako je završio prvi krug ovih smiješnih i veselih izbora. Smiješnih i veselih zato jer su svi pobijedili. S izuzetkom Marine Novaković, nitko rezultatima nije bio razočaran. Jedni su pregazili protivnike, drugi su sačuvali ono što su imali, treći su postali druga snaga, četvrti su se afirmirali jer su još mali i mladi, a …

Objava LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Zašto je Marina ogorčena, a Hrvati konzervativni? pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
I tako je završio prvi krug ovih smiješnih i veselih izbora. Smiješnih i veselih zato jer su svi pobijedili. S izuzetkom Marine Novaković, nitko rezultatima nije bio razočaran. Jedni su pregazili protivnike, drugi su sačuvali ono što su imali, treći su postali druga snaga, četvrti su se afirmirali jer su još mali i mladi, a peti su u pozno životno doba uspjeli prijeći prag i opstati na pozornici (zašto, nitko ne zna).

Ove posljednje je novi župan u izbornoj noći već ubrojio pod svoje. Valjda čovjek zna što priča (zna sigurno, ne valjda). Tako, svi su dobili, svi su profitirali i izbori su poslužili, očito, da se manje od pola građana razveseli i da birački odbori zarade koju paru u ovu sunčanu nedjelju.

Više od pola građana u toj veselici nije sudjelovalo. S jedne strane je jasno da su ogorčeni, da su razočarani, da ne vide za koga bi glasali i tome slično. Ako je tome tako, lijepo bih molio dotične da mi se sa svojim problemima ne obraćaju i ne ometaju me u ispijanju kavice sljedeće četiri godine (nakon toga – tko živ, tko mrtav). Ako nisu spremni izići na izbore i odabrati izmđu onih koji se nude, ako su još manje spremni ponuditi svoje sposobnosti za opće dobro, neka ne dave svoje daljnje i bližnje svojim problemima. Na to nemaju pravo. Očito da je polovici Karlovčana (ali i građana Hrvatske općenito) savršeno dobro u ovom i ovakvom Karlovcu, u ovoj i ovakvoj Hrvatskoj i da ništa ne bi mijenjali. Lažni alibi da se tu ionako ne može ništa napraviti samo je to što jest – lažni alibi. Ako na listama nema nikog pametnog kome vjerujete, pokušajte vi sami. Nema druge. Moj jedini odgovor na sve prigovore je „Prav vam budi“. Svima koji ste ostali doma.

Gore spomenuta gospođa Novaković jedina je jasno rekla da je izgubila. Bila je, doduše, izrazito ogorčena na sve oko sebe, a posebno na Karlovčanke i Karlovčane kojima uopće nije bitno da li netko nešto radi za ovaj grad i kako se ponašao u proteklom mandatu. Ogorčenje je razumljivo, ali nije racionalno. Kako bi itko glasao za stranku kojoj je na čelo liste došla osoba prebjegla iz druge strane pred koji mjesec? Što ta stranka nudi? Baz obzira koliko je prebjeg uporan, vrijedan i radišan, za takvu se stranku ne glasa. Za osobu možda, ako je nezavisna. Ovako – rezultat se vidi i ne treba biti ogorčen.

No, činjenica da pola Karlovčana (i hrvatskih državljana) nije sudjelovalo u izborima karakterizira tu polovicu (kao i polovicu ovih koji su izišli i glasali za vlast) kao konzervativce, dakle one koji ne bi ništa mijenjali ili misle da se ništa i ne može promijeniti, pa im je žao truda i radije će otići s psom u šetnju nego na izbore. Dakle, Hrvatice i Hrvati su u dobrom broju konzervativni, bez obzira što liberalni i slični intelektualci (neskromno i sebe uključujem u to društvo) voljeli, željeli ili u načelu mislili. Hrvati (a i Srbi u Hrvatskoj, jer i njih uključujem u ovaj pojam) ne žele da se talasa, ne žele promjene jer im je iskustvo pokazalo da se uvijek mijenja samo i isključivo na gore.

Kad Anka Mrak Taritaš u Zagrebu zaziva referendum o promjenama, bojim se da radi dvije odlučujuće pogreške. Riječ „promjena“ možda je čarobna riječ ponegdje u svijetu, u Hrvatskoj bojim se da nije. To je prva pogreška. Druga je pogreška što promjena znači razvlašćivanje čvrsto ukorjenjene mreže koja obuhvaća veći dio onih koji su na izbore izišli i glasali za staro stanje, ali i onih koji nisu glasovali jer misle da se i bez njih sve može riješiti njima na zadovoljstvo.

Naime, što! Ljudi požele promjene kad više nemaju u njima što izgubiti. Dok se može izgubiti neka penzijica koju korisnik nije baš zaradio (ili je i zaradio, jer i takve uzimaju), dok se može izgubiti stan koji je čovjek dobio na pravdi boga i za njega platio neku crkavicu, dok se može izgubiti ugodan posao (s kakvom-takvom plaćom) u državnoj službi ili firmi, posao s državom u kojem se ne može izgubiti, imovina za koju nitko ne pita od kuda je došla, sitni nadzorni odbor koji kućni budžet čini podnošljivim, dok je sve to ili nešto od toga u opasnosti, dotle su nam promjene mrska riječ.

Neka ostane kako jest, samo da nije gore. Pobuniti se mogu, kako reče Marx, samo „proleteri koji nemaju što izgubiti osim svojih lanaca“. Najavljeni porez na nekretnine pripomoći će pretvaranju Hrvatica i Hrvata u proletere, pa kad ostanu bez onog u što su oni i njihovi roditelji ulagali život, možda porazmisle o izborima i koječemu drugom.
Za sada, čekamo drugi krug. A rezultate ćemo znati već u 19,00 sati na dan izbora. Ako pola ljudi apstinira, rezultat se zna. Pobjeđuje stranačka vojska. Danas ju ima samo jedna stranka.

Objava LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Zašto je Marina ogorčena, a Hrvati konzervativni? pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-zasto-marina-ogorcena-a-hrvati-konzervativni/feed/ 1
LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Pametni i nepametni, hrabri i ne baš http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-pametni-nepametni-hrabri-ne-bas/ http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-pametni-nepametni-hrabri-ne-bas/#comments Tue, 09 May 2017 12:42:16 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=271260 Hrvate, hrvatske državljane, građane Hrvatske (pa i naše sugrađane) nekako u zadnjih ponešto godina bije glas da nisu baš najpametniji na svijetu, a i hrabrost im nije baš neka. Naime, što! Ako te netko jednom prevari, to znači da je prevarant, nemoralna osoba, lopina i da si to trebaš zabilježiti u crnu knjigu sa zadnje …

Objava LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Pametni i nepametni, hrabri i ne baš pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
Hrvate, hrvatske državljane, građane Hrvatske (pa i naše sugrađane) nekako u zadnjih ponešto godina bije glas da nisu baš najpametniji na svijetu, a i hrabrost im nije baš neka. Naime, što! Ako te netko jednom prevari, to znači da je prevarant, nemoralna osoba, lopina i da si to trebaš zabilježiti u crnu knjigu sa zadnje strane i puhati i na jogurt, kad se opečeš na vruće mlijeko. Ako te prevari drugi puta, dvije su mogućnosti. Jedna je da si crnu knjigu negdje zagubio ili zaboravio pročitati kako je bilo prošli puta, a druga da jednostavno nisi pametan, pa nisi uočio sličnosti. Onaj koga treći puta prevare isti fakini ostao je bez kisika kod rođenja i dijelovi mozga za racionalno povezivanje nisu mu se razvili. Dakle, notorna budala ili nešto još gore.

A čime se to daju prevariti naši dragi građani. Prije svega nadom. Nadamo se da će ovog puta biti bolje, da to nije isto društvo, da su se spametili (a pametni su oni bili i prije), da su se opoštenili i da će svima nama doći svjetla budućnost. Zaboravilo se, a nije tako davno bilo, kako nam je i veliki vođa u socijalizmu obećavao svjetlu budućnost. Zaboravilo se, isto tako, da je svjetla budućnost uvijek u budućnosti (po definiciji ne može biti drugačije) i da se ni na koji način ne može ostvariti za sve nas koji ju čekamo danas. Jer, nitko nije obećao svjetlu sadašnjost, ni drug Tito, ni Franjo Tuđman, a još manje Andrej Plenković, ili, da budem ironičan, naša vrla predsjednica. Svi su oni obećavali „bolne rezove“, „znoj i suze“ ove generacije, a za buduća neka pokoljenja doći će i svjetla budućnost. Buduća pokoljenja još uvijek su u budućnosti, ergo, ostavimo se maštanja o svjetloj budućnosti.

No, nadu nam nitko ne može uzeti. Doduše jedna od duhovitijih definicija gluposti jest očekivanje da se ponavljanjem istih postupaka (ponovnim biranjem istih stranaka i slično) može doći do drugačijih rezultata. Pa se kao pura d…u narod čudi kad ga isti opet oderu. Što bi rekao Thompson – „e, moj narode!“.

Kroz dvadesetk godina borbe s vjetrenjačama u politici čvrsto sam se držao načela da je nasilje besmisleno i da revolucijama na površinu uvijek ispliva smeće, kao što je povijest i pokazala bez iznimaka. Dakle, stvari treba rješavati na izborima, u parlamentu i na druge demokratske načine, ono kako Mićo Bandić kaže: „Neka institucije sistema rade svoj posao“. Zato sam se i zdušno zalagao za EU računajući da ćemo naučiti ponešto od starijih. I danas mislim tako, mada me je praksa, posebice u ovom sazivu Sabora, opovrgnula. Izgleda da napreduju oni koji mikrofone novinarima zabijaju sa stražnje strane i drugi pomalo zastrašujući likovi. Jer, kao, desnica je sklona nasilju po definiciji. A što ako ljevica podivlja pa i ona bude sklona nasilju? Što ako i njemu počnu turati mirkofon na nezgodno mjesto?

Ipak, ni ljevica ni većina Hrvatica i Hrvata nisu skloni nasilju i ne divljaju. Zamislite si da se ovo s Agrokorima, porezima na nekretnine, penzijama u Bosni i slične svinjarije dogode u nekoj drugoj, mirnoj i civiliziranoj, europskoj zemlji. Bilo bi belaja. Belaj bi izazvala i sama činjenica da neka škola skuplja dobrovoljne priloge za lakiranje parketa kako se djeca ne bi lomila trčečeći po razredima (zapravo, što oni imaju tamo trčati, mogu hodati polako), a istovremeno jedan polupismeni policajac i bivši vojnik svoj potpis procjenjuje na 1,5 milijardi kuna. I dobije ih. Kod nas belaja nema, a bije nas glas da baš i nismo posebno hrabri. Možda zato što još uvijek imamo što izgubiti pa izlazak na cestu nije opcija. Sjetite se Marxa. Stari reče proleterima: „Što još imati izgubiti osim svojih lanaca?“ Ovdje ipak ima još ponečeg što se može izgubiti, ostalo iz onih mračnih vremena. A i nema Matije Gupca.

Za par tjedana opet ćemo odlučivati tko će nas (ovog puta lokalno) voditi. Nisam detaljno pratio, ali ako vam netko obeća bazen, pljunite ga, laže. Ako osnuje poverentvo za oživljavanje Zvijezde, pljunite ga, laže. Ako obeća viseće vrtove u vojarni u Luščiću, pljunite ga, laže. I prije i iznad svega, pitajte tko će to platiti i tražite računicu za obećanja. Ne vjerujte lijepim i nasmijanim plakatima, oni samo znače da kandidat ima (vaših) novaca da ih tiska i lijepi. Ne vjeruje obećanjima ljudi koji kritiziraju vlast sve dok s njom ne sklope pogodbu za unosan posao. Povjerovati se može ljudima koje vidite svakodnevno u dućanu, na placu, u šetnji gradom, ljudima koji se ne srame svog obraza i ne boje pokazati ga u javnosti.

Treba se odlučiti za poštenje, bez obzira kako to patetično zvučalo. Sve drugo su isprazne fraze lažova i prevaranata. I kad kažu da je to pragmatična politika da treba sklapati kompromise – pljunite ih, lažu. Nema kompromisa s pljačkašima. za njih su druga sredstva. Osim toga, jednom pljačkaš, uvijek pljačkaš.

Objava LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Pametni i nepametni, hrabri i ne baš pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/lijevi-aperkat-kolumna-nikole-vuljanica-pametni-nepametni-hrabri-ne-bas/feed/ 1