KAportal KAretrovizor: Život od iznajmljivanja vikendica - neprihvatljivo, pa čak i protuustavno ponašanje u socijalizmu | Karlovački informativni web portal

KAretrovizor: Život od iznajmljivanja vikendica – neprihvatljivo, pa čak i protuustavno ponašanje u socijalizmu

foto KAfotka.net
foto KAfotka.net

Živjeti od rente, to je san mnogih što u osmosatnom radnom vremenu pet dana tjedno pokušavaju zaraditi plaću za pristojan život. Sve više ljudi i živi tako, bez obzira jesu li ono što rentaju zaradili vlastitim radom, denacionalizacijom ili zaslugom ambicioznih predaka što su u „mračno“ doba socijalizma gradili kuće za odmor na moru, popularne vikendice koje su bile dio socijalističkog stila života. Moglo se, svi koji su radili su zapravo bili srednji sloj, parcele uz more su bile bagatelne cijene, a vrijednost većine tih kuća – kao što nam i tekst u nastavku sugerira – na razini narodnog auta „fiće“. No, vremena su se promijenila, parcele uz more plaćaju se suhim zlatom, a sretnici koji su na ovaj način stekli tu nekretninu uz more danas mogu fino živjeti od iznajmljivanja u ljetnim mjesecima. I nitko to danas ne osporava, to je samo posao, a raspolaganje privatnom imovinom zagarantirana ustavna kategorija.

Vikendice nisu bile „siva zona“ u socijalizmu, dapače, njihova gradnja poticana je kao jedan od načina da se radnom narodu osigura zasluženi odmor, računajući tu i radnike i direktore (s tim da je ovim potonjima ipak bilo lakše doći do nekretnine na moru unatoč proklamiranoj uravnilovki). Ali, u drugačijem ideološkom okruženju i s drugačijim mentalnim sklopom, iznajmljivanje ili rentijerstvo je bilo etketirano kao neprihvatljivo društveno ponašanje, kao zlouporaba, pa čak i kršenje Ustava, kao što to tekst iz davne 1968. sugerira. Ali, kao i u nizu drugih primjera, i u slučaju socijalističkih vikendica, vidimo da je „poduzetnički“ duh ljudi bio i ostao neuništiv i da nema tog propisa i autoriteta kojeg se naš čovjek ne usudi i ne domisli zaobići.

Rentijeri, Karlovački tjednik, 11. srpnja 1968.

  • Proklamirani ustavni princip da svaki čovjek zarađuje prema svom doprinosu u radu iznevjeren je, pa čak i grubo povrijeđen. Iznijet ćemo nekoliko primjera kako bi pokazali da se kod nas počeo razvijati i jedan oblik rentijerstva. Riječ rentijer pišemo bez navodnika, jer nam se čini da ima zaista pravi smisao, napisana ovako bez navodnika. Niz građana Karlovca izgradilo je duž Primorja velik broj takozvanih vikendica. Dio vlasnika vikendica uložio je i veća sredstva u te građevine, pa su sagradili više soba, računajući unaprijed s mogućnošću izdavanja soba domaćim i stranim turistima. Mala kućica za odmor na morskoj obali ne bi trebala biti bauk-pojava u našem društvu, jer mnoge vikendice nisu vrednije od „fiće“.

    Međutim, one s većim brojem soba sračunate su na to da vraćaju dohodak. Njihovi vlasnici su gotovo čitavog ljeta u Karlovcu, ali ne zaboravljaju jedino pobrati „stanarine“ za svoje vikendice koje izdaju turistima. Takva „kućica“ nosi svakog mjeseca (kroz cijelu sezonu) lijepu rentu. Za tu vrstu prihoda nemamo drugog imena, već renta. Vikendica nije jedini oblik rentijerstva. Neki su nabavili kamione na tuđa imena. Drugi voze kamione, a pravi (prikriveni!) vlasnik bere rentu. Treći su tako otvorili gostionice, četvrti kupili neki od strojeva na kojima rade i isplaćuju vlasniku dio profita. Peti su se dovinuli na neki drugi način. Istraživanje na ovom području je vrlo teško, pa će se poreznici namučiti dok dođu do pravih rezultata.

    Povrh svega, veći broj rentijera je zaposlen i plaćen je za svoj rad na drugom mjestu, a dobar dio poslova vezan za rentijerstvo obavlja se i u radnom vremenu. Nadamo se da ćemo u toku borbe za sprovođenje Smjernica biti u prilici da dođemo do mnogo bližih podataka, koji će pokazati koliki su financijski efekti od rentijerstva.

    Pripremio Tihomir Ivka

  • Odgovori