Iako je jedini segment društva u kojem je početkom 90-ih provedena lustracija, hrvatsko sudstvo i dalje figurira kao politički dirigirano, k tome još i neučinkovito što je kroz dva i pol desetljeća – uz druge faktore, dakako – kumovalo činjenici da se Hrvatska nije približila standardima starih demokracija EU i posredno je zaslužno za moralnu kaljužu u kojoj se Hrvatska u 21. stoljeću valja. Svašta se može relativizirati u životu bez bitnih posljedica, no kad se relativizira lopovluk i kriminal posebno onaj organizirani i to na najvišim razinama jedne društveno-političke ljestvice, država u kojoj se to zbiva je u gadnim problemima. U sustavu koji je prethodio ovoj nakaradnom hibridu demokracije i kapitalizma relativiziralo se svašta do ridikuloznih razmjera, ali s policijom i sudstvom nije bilo šale. Dapače, stvarana je društvena atmosfera netolerancije na kriminal i stigme za ljude koji su se u njemu obreli. Kriminalci su bili „označeni“, ljude koji su zbog ovog ili onog razloga, a posebno privrednog kriminala, gulili zatvorske kazne, zaobilazilo se u širokom luku na cesti. Policajci nisu pili kave sa sitnim kamatarima, a suci ručali s krupnim krimosima. Znalo se tko je tko i kamo pripada.

Što zbog tako postavljenih odnosa početkom 90-ih, što zbog loših zakonskog okvira, što zbog profila samih sudaca, danas su nam sudovi zatrpani milijunima slučajeva, u tom kaosu koji nekome odgovara, mnoge optužnice završavaju na dnu ladica, a mnogi banalni slučajevi rastežu se godinama, pa nam je pravo i dalje svjetlosnim godinama daleko od pravde.

Sadržaj se nastavlja...

Ako već u slučaju sudske prakse nećemo učiti od praktičnih Amerikanaca, učimo iz prošlosti. U pet desetljeća starom intervjuu s jednim karlovačkim sucem skriva se jedno od rješenja kako učinkovitije sudovati. Ukratko, kad su u socijalizmu zaredali izgredi u sferi prekršajnih, sustav je brzo pronašao rješenje da se s prekršiteljima ne nateže dugo na sudu. Napraviš prekršaj, nema poziva na sud i zakazivanja rasprava, policajac te vodi ravno kod dežurnog suca koji na licu mjesta odredi kaznu. Zašto je to danas nemoguće? Pooštrene mjere protiv izgrednika, Karlovački tjednik, 6. travnja 1967.

Posljednjih dana sudac za prekršaje ima „pune ruke“ posla, što zapravo znači da se broj izgreda i prekršaja povećao. Pred sucem su prodefilirali napadač na milicionera, učesnici tučnjave u sred dana pred Prvom gimnazijom, napadač na vojnika-stražara, izgrednik u kinematografu „Luksor“, siledžija iz Ljubljane, koji je napao vratara u hotelu „Central“. Trojica mladića, koji su napali jednog prolaznika u Ulici Nade Dimić odgovarat će pred sudom. Svi ovi događaji bili su povod da razgovaramo s Đurom Gaćešom, sudijom za prekršaje.

* Vi ste, druže Gaćeša, imali prilike da sudite svim ovim izgrednicima. Kakav ste dojam stekli nakon toga?

- Većina prekršaja koji su se dogodili u proteklom periodu nastali su kao posljedica uzimanja pretjerane količine alkohola. Izgrede su počinile pijane osobe od 20 do 30 godina starosti. Nema, dakle maloljetnika delikvenata što ohrabruje, ali svi izgredi predstavljaju ozbiljno narušavanje reda, mira i sigurnosti građana. Ni čuvari reda nisu pođteđeni.

*Mogu li se očekivati oštrije mjere protiv krivaca?

- Svakako. Već smo održali jedan razgovor u tom smislu. Pasivnost organa milicije neki su počeli zloupotrebljavati napadom na milicionere. Njima je opet dozvoljeno da se koriste palicom i oružjem u slučajevima koji to zahtijevaju. Kazne su također povećane. Sve izgrednike, koji su posljednjih dana bili kod mene kaznio sam zatvorom. Dvojica maloljetnika kažnjena su novčano, a njihovi roditelji opomenuti da povedu više računa o svojoj djeci. I još jedna novost: Organi milicije će od sada pritvarati pijane osobe koje narušavaju red i odmah privoditi sucu za prekršaje. Tako će oni biti odmah kažnjavani.

* Naše društvo ipak nastoji da se takvi problemi ne rješavaju samo kažnjavanjem, pogotovu kad su u pitanju maloljetnici. Što Vi smatrate za potrebno da se poduzme u cilju sprečavanja ovakvih ispada?

- Milicija i suci za prekršaje ne mogu iskorijeniti siledžijstvo s naših ulica. To mora biti i djelokrug rada društveno-političkih organizacija Socijalističkog saveza, škole, Saveza omladine i naravno roditelja. Tek onda se može očekivati uspješno suprotstavljanje izgredima.

Pripremio Tihomir Ivka