Nije potrebno duboko kopati da bi se došlo do zaključka kako je Karlovac prije 40, 50 ili 60 godina bio važnija i ambicioznija sredina negoli je to danas. Dovoljno je listati stare novine. To listanje ne izaziva žal za starim vremenima, ona su bila teža za običnog čovjeka nego danas, bila su to i vremena kad nije bilo slobode govora i političkog organiziranja, ali duh optimizma, želje da se partikularni interesi podrede općim bio je neosporno na višoj razini. I svakako, nekadašnji političari koje narod nije mogao smijeniti na izborima kao danas, bili su odgovorniji, ambiciozniji i skromniji negoli današnji. Čini se da su bolje shvaćali što znači služiti svojim ljudima iako su bili nesmjenjivi, nego ovi današnji koje je teoretski moguće zbaciti s vlasti svake četiri godine. Kažemo teoretski, jer smo u međuvremenu naučili da je demokracija daleko od savršenog političkog sustava, i da je u njemu važniji dobar PR negoli stvarni rezultati i da je političkom korupcijom koja se kapilarno provodi od vrha do dna, moguće jednostavno posredno kupiti vlast zapošljavanjem mase podobnika i stvaranjem političke ortačke mreže kojoj je dobrobit grada samo deklarativna dimna zavjesa za održavanje moći i bogaćenje na račun poreznih obveznika. Stvari su kod nas nažalost od prvih demokratskih izbora nakaradno postavljene pa je skoro 30 godina kasnije teško ispravljati krive Drine. Čak i političari sa srcem na pravom mjestu, kad dođu u priliku odlučivanja uvide u kakvu aždaju smo pretvorili politički sustav. OK, teško je danas iz proračuna namiriti sve potrebe, da svi budu zadovoljni, pa se moramo zadovoljavati sitnim koracima i prihvatiti činjenicu da je Karlovac postao tamo neki mali, nevažni grad na važnoj geografskoj poziciji u Hrvatskoj. Ali zašto se današnji vlastodršci barem ne ugledaju na svoje socijalističke prethodnike po pitanju otvorenosti. To bar ništa ne košta.

Ne pišemo to po prvi put, ali svaki put listanje starih novina iznenadi nas činjenicom koliko su karlovački političari prije pola stoljeća pridavali pažnje kontaktima s inozemstvom. Na stranu posjet tadašnje svjetske političke veličine, predsjednika Egipta Nasera, Karlovac su posjećivale važne delegacije raznih profila i sa svih strana svijeta; kineski ministri, njemačke poslovne delegacije, predstavnici velikih američkih gradova, švedski profesori, organizirano češki studenti, na kraju krajeva čoporativno i talijanski lovci i ribolovci... Pokušavalo se raznim manifestacijama (kao primjerice svjetskim vatrogasnim prvenstvom) Karlovac povezati sa svijetom. Karlovački političari postajali su počasni građani gradova prijatelja kao Josip Boljkovac i danas nam prijateljske, ali nekako zaboravljene Alessandrije. Paradoksalno, komunistički moćnici tražili su načina da grad što više povežu sa svijetom i to ne nužno samo s onim iza „željezne zavjese“, današnji kao da se osjećaju nelagodno dalje od Rečice i Šišljavića.

Sadržaj se nastavlja...

Još jedan mali doprinos gore iznesenim tvrdnjama krije se u crtici od prije pola stoljeća kad su Karlovac nakon sastanka s Titom posjetili vođe Hrvatske bratske zajednice, dijela hrvatske dijaspore koja je za razliku od one destruktivne što nije prežalila propast nacističkog satelita NDH, djelovala konstruktivno, održavala veze sa starim krajem. I kao što piše, koja je pomagala starom kraju, u ovom slučaju dolarima za gradnju karlovačke bolnice.

„Džon Badovinac posjetio Karlovac“, Karlovački tjednik, 3, listopada 1968.

Predsjednik Hrvatske bratske zajednice za Sjevernu Ameriku Džon Badovinac sa suprugom i blagajnik ove organizacije Bernard Luketić posjetili su prošli tjedan Karlovac na povratku s Briona gdje ih je primio predsjednik Tito. Gosti su u društvu predsjednika Općinske skupštine Josipa Boljkovca i predsjednika sjednika Matice iseljenika Marka Polovića razgledali gradilište Medicinskog centra na Švarči, koji se djelomično financira sredstvima naših iseljenika iz SAD, i posjetili stari grad Dubovac i razgledali panoramu grada.

Džon Badovinac, koji je rođen u Žumberku, izrazio je zadovoljstvo s brzim razvitkom Karlovca koji je kako se izrazio uvijek igrao značajnu ulogu u njegovu životu. Upućujući čestitke svim građanima Karlovca on je naglasio da sad može shvatiti odakle onaj duh i ponos na radne uspjehe kod ljudi, koje je mogao osjetiti na svakom koraku.

Pripremio Tihomir Ivka