Do 1990.-e godine Karlovac je bio zbratimljen s Kragujevcem u Srbiji i to bratimljenje nije bilo mrtvo slovo na papiru. Od kraja 60-ih godina do ratnih zbivanja intenzivna suradnja i prijateljstvo doživljavalo je vrhunac Karavanom „bratstva i jedinstva“ kroz koju su svake godine desetine Karlovčana gostovale kod nepoznatih ljudi u Kragujevcu i obratno. S ratnim zbivanjima dogodilo se logično, svi su kontakti prestali, iako danas i na službenim stranica Karlovca i na službenim stranicama Kragujevca stoji da su Karlovac i Kragujevac potpisnici povelje o bratimljenju koja očito nikad nije poništena.

S dolaskom rata Karlovac je ljubav s Kragujevcem zamijenio intenzivnim odnosom s talijanskom Allesandrijom čija su vlast i građani nesebično pomagali humanitarno Karlovac u najtežim danima pritiska agresije srpskih pobunjenika s Korduna, potpomognutih vojskom koja se u to doba licemjerno i dalje zvala Jugoslavenska narodna armija. Karlovac se simbolično odužio talijanskim prijateljima tako što je most na Kupi između Dubovca i Drežnika prozvan imenom Alessandrije, a njihov ratni gradonačelnik Taverna doživio je rijetku čast da ga Karlovac 1999. proglasi počasnim građaninom. Naime, od 1955. kad je počasnim građaninom Karlovca proglašen Josip Broz Tito, samo su tri osobe uz Tavernu proglašene počasnim građanima Karlovca i to svi u zadnjem desetljeću prošlog milenija.

Sadržaj se nastavlja...

Otto von Habsburg i kardinal Franjo Kuharić iz razumljivih i direktor grada Münchena Horst Reif iz manje razumljivih razloga. Tako gledano, svaka je gradska vlast imala intenzivne odnose s nekim od stranih gradova; u socijalističko doba s Kragujevcem, u ratno doba s Alessandriom, u Vukelićevo doba s Münchenom, SDP-ova je pak vlast uspostavila bliske odnose s prijateljskim gradom iz SAD-a, Kansas Cityem. Ova aktualna se nekako više „fura“ na samu sebe u zadnjih 10 godina, negoli na bijeli svijet. Ne znamo je li to dobro ili loše, ali o ekonomiji se uvijek može nešto naučiti od sebe naprednijih. Ako se pak ravnamo po politici i tehnologiji vlasti, tu se slažemo da vanjska iskustva ovoj vlasti nisu potrebna; u tome su se usavršili toliko da bi gradovi pobratimi imali što naučiti od njih, a ne obrnuto.

Ovaj put donosimo crticu iz prošlosti o tome kako su i zašto nekad uspostavljala prijateljstva među gradovima; konkretno ono između Kansas Citya i Karlovca usred hladnoratovske podjele svijeta.

Bratska suradnja i preko oceana, Karlovački tjednik, 23. lipnja 1977.

U utorak (20. lipnja) u Skupštini općine Karlovac održan je službeni razgovor između predstavnika Karlovca i Kansas Cityja, iz Sjedinjenih Država Amerike. Delegaciju tog sjevernoameričkog grada u kojem živi oko 25 tisuća naših iseljenika vodio je Loren L. Taylor, opunomoćenik gradske uprave, a Skupštinu općine Karlovac zastupao je njen predsjednik Ivica Vukelić. Srdačnom i prijateljskom razgovoru prisustvovali su predstavnici sva tri vijeća Skupštine općine Karlovac i predstavnici svih društveno-političkih organizacija i zajednica općine Karlovac i Zajednice općina Karlovac. „Naša dva grada“ - naglasio je u svom izlaganju Ivica Vukelić, predsjednik Skupštine općine Karlovac – „na inicijativu naših iseljenika u Kansas Cityju i odluke gradskih vlasti tog grada, kao i na temelju odluke sva tri vijeća Skupštine općine Karlovac, uspostavljaju prijateljske odnose i bratsku suradnju u cilju međusobnog upoznavanja, uzajamnog razumijevanja među našim građanima, čime daju svoj doprinos razvijanju suradnje među narodima naših dviju država. Prijateljski odnosi i suradnja, kao izraz i težnja za najširim oblicima odnosa i suradnje dvaju gradova, temelje se na trajnom povezivanju radnih ljudi i građana naših gradova, sa ciljem razvijanja i produbljivanja odnosa s našim iseljenicima, građanima Kansas Cityja, na ostvarivanju i razvijanju privrednih, kulturnih i sportskih manifestacija, razmjeni iskustava i suradnji u oblasti privrede, obrazovanja, nauke, kulture kao i u drugim oblastima društvenog života za koje naša dva grada utvrde zajednički interes. Naša zemlja, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, sada i ubuduće će razvijati odnose i suradnju svim zemljama na principima aktivne, miroljubive koegzistencije, suradnju sa svim narodima i snagama koje se bore za mir, ravnopravnost i opći napredak u svijetu...“

Predajući simbolični ključ Kansas Cityja predsjedniku Skupštine općine Karlovac, Loren L. Taylor je rekao: „Potpisivanjem ove povelje, radnim ljudima i građanima Karlovca nisu otvorena samo vrata našeg grada već i srca svih naših građana. Uvjeren sam da ćemo ostvariti sve ciljeve koji su upisani u povelju. Zahvaljujem se na srdačnom prijateljskom gostoprimstvu i posebno naglašavam zadovoljstvo što smo vidjeli Partizansku bolnicu na legendarnoj Petrovoj gori. To je nasljedstvo što su ga Jugoslaviji ostavili partizanski heroji, nasljedstvo je cijelog čovječanstva.“

U povelji o prijateljskoj i bratskoj suradnji Karlovca i Kansas Cityja, posebno je naglašeno:

...Dva grada daju svoj doprinos naporima svih naroda u ostvarivanju plemenitih ciljeva utemeljenih na principima Organizacije ujedinjenih naroda. Ovi veliki ciljevi pridonijet će zbliženju naših gradova i unaprijediti tradicionalne prijateljske odnose naših naroda...

Pripremio Tihomir Ivka