„Jede se kavijar, pije se džin ima se para, ima se s' čim, ponekad trava, nikad heroin, jer ja sam guzonjin sin“... Ovako nekako bi se ova slikovita pričica smještena u predratno Sarajevo, mogla precrtati i na predratni Karlovac. Možda je od ovih stihova za Karlovac primjerenija jedna druga pjesma, ona Ramonesa, „Now I wanna sniff some glue“ jer je ljepilo bilo najeftiniji i najbrži način za „šlagiranje“. Ipak, koliko god se u predratno vrijeme podizala panika oko porasta broja narkomana, teške droge su slabo ili nikako dolazile do Karlovca.

Čak i one koje bismo s vremenske distance mogli svrstati u kategoriju djece „crvene“ aristokracije, svoju dokonost i bogatstvo nisu upražnjavali posezanjem za težim drogama. One su u Karlovac došle nekako za Domovinskog rata, jer se iz opće depresivne atmosfere pojavila potreba za uži krug klijentele, ali možda i banalnijeg razloga: postale su dostupnije, prije svega kanalima iz Zagreba, ali i iz pravca juga preko vpjnika koji bi se iz ovog ili onog razloga našli u Karlovcu, a prije rata imali su veze s narkomanskom scenom dalmatinskih gradova. No, osim tog ekscesnog razdoblja koja su kasnije rezultirala s nekoliko tužnih smrti od predoziranja, Karlovac nikad nije imao zabrinjavajuću narkomansku scenu. Ovislio je to svakako i politici PU karlovačke, ovisno o tome tko bio načelnik i zauzimanja stava da li ganjati klince koji zapale joint u parku ili imati nultu toleranciju na svaki znak da u Karlovac dolaze teške droge, prije svega letalni heroin. Poznavatelji scene kažu da se broj heroinskih ovisnika danas u Karlovcu može nabrojati na prste jedne ruke što je svakako podatak s kojim možemo biti zadovoljni. Da se poslužimo neutralnim rječnikom političara, možemo reći da je situacija po tom pitanju u Karlovcu stabilna s tendencijom stagnacije. A kako je bilo u vrijeme kad je droga još bila tabu tema, marihuana trpana u isti koš s heroinom i kokainom, a Apaurin smatran sredstvom za drogiranje mladih? Odgovor pročitajte u tekstu u nastavku, „posuđenom“ iz sad već davne 1982. godine.

Sadržaj se nastavlja...

„Raste broj narkomana“, Karlovački tjednik, 21.01.1982.

Na temelju raspoloživih podataka dobiva se dojam da narkomanija poprima sve šire razmjere i u Karlovcu. Prema procjenama stručnjaka, odjela za borbu protiv narkomanije karlovačkog OSUP-a i liječnika u Medicinskom centru iz Karlovca, danas u gradu ima pedesetak narkomana. Međutim, vjeruje se da je to tek trećina stvarnih uživalaca droge u Karlovcu. Također jer zamijećeno da se narkomanija ozbiljno širi među mladima, a zabilježeni su i primjeri da su na liječenju bile djevojčice stare 13 odnosno 14 godina.

- Narkomanija nije nepoznanica u našem gradu jer smo se prvi put sa širim razmjerima ovisnosti sreli početkom sedamdesetih godina kada je u Karlovcu bilo dvadesetak narkomana, kaže Božena Mihaljević, rukovodilac Neuropsihijatarskog odjela karlovačkog Medicinskog centra.

- Sljedeći val narkomanije zamijećen je prije četiri-pet godina kada je osjetno povećan broj narkomana, a slična pojava registrirana je i lani. Ako bi se željela povući neka paralela između ovih karakterističnih razdoblja, mislim da valja upozoriti da se narkomanija sve više uvlači u školske klupe, među djecu mlađu od 18 godina.

Karlovački narkomani troše sve droge, čak i one najskuplje i najopasnije. Međutim, najviše se koriste tablete koje u kombinaciji s alkoholom imaju gotovo identičan učinak na organizam kao i narkotici. Uz to osjetno je povećan broj ovisnika koji snifaju ljepilo. Ova pojava posebno je zabilježena među najmlađima koji i najčešće, zbog prevelike količine udahnutih para, završavaju u bolnici.

U razgovoru s liječenim narkomanima saznali smo da se od lijekova najviše koriste: Tevor, Apaurin i barbiturati, odnosno lijekovi koje liječnici izdaju pod strogom kontrolom i samo odraslim osobama.

U karlovačkom OSUP-u i Medicinskom centru jednodušni su u ocjeni da je u gradu zakazala preventivna akcija na suzbijanju narkomanije, odnosno da je najveći teret u suzbijanju ovog društvenog zla pao na specijalizirane službe OSUP-a i Medicinskog centra...

Pripremio Tihomir Ivka