Prema jezičnom portalu „Znanja“ pojam podobnost predstavlja nešto ili nekog tko je povoljan ili prikladan, ali ga najčešće koristimo pejorativno u smislu političke podobnosti za ljude koji – kako kaže rječnik - „imaju podobnost, koji su prikladni, dobri (višima u hijerarhiji vlasti) prema kriterijima političke i ideološke pravovjernosti (ali obično ne i prema stručnim i sličnim kvalitetama)“. E, kad je sustav jednopartijski i sustavno provodi socijalističku revoluciju, kad vedri i oblači, odlučuje o životu i smrti, kao što je to bio slučaj s Komunističkom partijom, onda je logično da se učlanjivanjem u partiju osiguravaju privilegije, bolji poslovi, lakše se uspinje u hijerarhiji. Pa, ipak, Savez komunista u Hrvatskoj nikad nije imao više od 350 tisuća članova, što pravovjernih komunista, što karijerista kojima je knjižica bila tek sredstvo za osobno napredovanje u životu s kojom su prikrivana stručna nekompetencija i inferiornost. Slijedom jasne logike, kad smo prešli u višestranačje i na sustav tržišne ekonomije, riječ podobnost u pejorativnom smislu trebala je jednostavno nestati. Ali avaj, ne samo da nije nestala nego je dohvatila dimenzije nezamislive čak i u komunizmu.

Statistika govori da je još od 60-ih godina lagano, a nakon 90-ih naglo padao broj članova političkih stranaka u demokratskim zemljama Europe. Kod nas se događao obrnuti proces. Nakon što je 1990. oko 90 tisuća članova Komunističke partije samo preobuklo kapute i crvenu knjižicu zamijenilo plavom HDZ-ovom, broj članova stranaka samo raste. Prema neslužbenim brojevima, čak pola milijuna Hrvata posjeduje neku stranačku knjižicu. Motivi su jasni i prilično dobro ilustrirani baš u Karlovcu gdje se u zadnjih 20 godina provodi vehementno protežiranje u javnim službama po stranačkoj, prijateljskoj i rodbinskoj liniji. Blagu nadu da se situacija na tom području mijenja, ulijevaju javni natječaji za javne funkcije u kratkom mandatu aktualnog gradonačelnika Mandića. Dakako, ima HDZ-ovaca, ali barem nam direktorima gradskih poduzeća više ne postaju ljudi s diplomom više tajnice veleučilišta u Špičkovini samo zato jer imaju ispravnu stranačku knjižicu.

Sadržaj se nastavlja...

Tekst u nastavku u režimskom mediju govori o podobnosti na način na koji bi režimski mediji i danas trebali govoriti o podobnosti. Kritički, dakle. Ali danas imamo samo šutnju i stranice lokalnih novina u kojima je sve divno i krasno. I otužno trivijalno. Tekst iz davnina sugerira još jednu zabrinjavajuću činjenicu: komunistički karijeristi i podobnici „krili“ su se uglavnom u višim sferama nomenklature, za „obične“ radničke i službeničke poslove politička podobnost je bila izlišna. Nažalost, mi smo u demokraciji dogurali do „dostignuća“ da je i za zapošljavanje čistačice u osnovnoj školi dobro imati stranačku knjižicu.

„Povjerenje“, Karlovački tjednik, 15. rujna 1977.

Ako pogledamo natječaje u bilo kojim novinama, pored stručnih kvaliteta, potrebnog radnog staža traže se i moralno-političke kvalitete ili podobnosti. No, nerijetko, pod moralno--političkim kvalitetama podrazumijeva se članstvo u SK. Otuda i pojave prilikom reizbornosti da potencijalni kandidat želi postati članom Partije, vjerujući valjda da se na osnovi pripadnosti, ponajčešće formalnoj, stječu privilegije i viza za izbor. Ponekad je to slučaj i kod prijema u radni odnos. Međutim, u provođenju kadrovske politike, u Partiji i društvu uopće, u karlovačkoj općini polazi se od Samoupravnog sporazuma u ovoj oblasti.

Pa ipak, i kod nas ima takvih pojava: jedan četrdesetogodišnjak, upravo zbog ostanka na radnom položaju, rukovodećem, želi da postane članom SK. Ali u provođenju kadrovske politike u Partiji i društvu uopće ne može i ne smije biti pretplaćenih funkcija. Nitko unaprijed ne može dobiti mjenicu da bude izabran na bilo koje radno mjesto, a da mu pritom crvena knjižica bude znak povjerenja ili garancija za izbor. Vrednovanje svakog pojedinca treba se zasnivati na njegovom odnosu prema razvoju samoupravnih odnosa kako u OOUR-a tako i u MZ. Kandidat mora biti osvjedočeni borac za daljnji razvoj samoupravnih dohodovnih odnosa na principima ZUR- i Ustava, a što je dokazao svojom aktivnošću u radnoj i životnoj sredini i time stekao povjerenje prije svega radničke klase, da je istinski borac za ostvarenje njenih interesa i daljnjeg razvoja tekovina revolucije. Ovo posebno naglašavamo jer se nalazimo u pretkongresnoj godini, pred izborima u drugim društveno-političkim organizacijama kao i za delegate u skupštine društveno-političkih zajednica. Jer želja da partijsko članstvo posluži za izbor znak je i karijerizma.

Pripremio Tihomir Ivka