O razlikama sadašnjeg demokratskog političkog sustava i onog koji mu je prethodio, dakle onaj jednopartijski, moglo bi se ispisati stotine stranica konkretnih slučajeva, što je logično. Manje logični su paradoksi tih razlika, primjerice po prirodi oba sustava samorazumljivoje je da za izlazak na izbore vlada veći interes građana u demokraciji jer je „tržište“ političkih ideja i svjetonazora sasvim slobodno i građani mogu odlučiti o promjeni pravca kojim neka država ili grad ide. Pa ipak, izlaznost na izbore je bila neuporedivo veća u socijalizmu, kad se naizgled nije moglo promijeniti ništa.

U slučaju koji ćemo ove nedjelje potkrijepiti pisanim tragom iz daleke prošlosti, riječ je o još jednom paradoksu razlike između socijalističkog sustava i demokracije. Protesti, javni, organizirani i masovni morali bi biti imanentni demokraciji. No, koliko se konkretno u Karlovcu možemo sjetiti slučajeva da su ljudi izašli na ulice i pretestirali protiv bilo čega? Možda nas sjećanje vara, ali na pamet nam padaju samo majke i obitelji vojnika koji su se masovno okupili pod imenom Bedem ljubavi na početku Domovinskog rata tražeći od JNA koja je još stolovala u vojnoj komandi u Domobranskoj ulici da im vrati sinovi iz vojske koja više nije bila ni jugoslavenska, a još manje narodna. Druga iznimka koja potvrđuje pravilo da je ljude u vrijeme slobode govora iz nekog razloga teško natjerati na organizirani bunt je Facebook protest kad se 2011. u jednom danu skupilo za Karlovac nevjerojatnih tisuću ljudi spremnih da čoporativno galame protiv trule političke elite.

Sadržaj se nastavlja...

U socijalizmu pak masovno se protestiralo protiv svega i svačega i izražavala javna organizirana podrška ssvemu i svačemu. Iako su „mete“ bile odabirane strogo kontrolirano, a izuzev Hrvatskog proljeća nije bilo protesta uperenih protiv vlasti i Tita (a i Hrvatsko proljeće je bilo tek sukob među frakcijama komunista), postojala je svojevrsna kultura masovnog prosvjedovanja. Radnici su štrajkali i obustavljali radove zbog slabih plaća ili uvjeta rada, a uz podršku nadređenih bili su i poticani da demonstriraju u onome što vlasti ideološki odgovara. S obzirom da je Jugoslavija s Titom vješto balansirala na žici između dva bloka za u desetljećima hladnoratovske svjetske podjele, u Karlovcu se organizirano protestiralo i protiv intervencije SSSR-a u Čehoslovačkoj i protiv Vijetnamskog rata i imperijalističkih tendencija SAD-a.

U konkretnom slučaju u nastavku teksta, karlovački radni narod je digao glas i protiv izraelske agresije na arapske zemlje 1967. Odnosi u toj regiji nisu se u pola stoljeća mnogo promijenili, Izrael i dalje pedalj po pedalj, selo po selo, istiskuje Palestince i širi okupirano područje uz svesrdnu pomoć SAD-a. Kad smo bili „neslobodni“ i živjeli u nenarodnom režimu, slali smo protiv te nepravde protestna pisma sa zborova radnika i oštre diplomatske note s razine države. Danas smo kao slobodni, a nitko ni da pisne, pogotovo s najviših razina vlasti. Nije se oportuno Washingtonu zamjeriti.

„Protesti protiv agresije Izraela“, Karlovački tjednik, 8. lipnja 1967.

Radnici karlovačkih komuna priključili su se u utorak 6. lipnja protestima svih ljudi naše zemlje protiv agresivnog rata što ga je poveo Izrael na arapske zemlje.

Niz radnih kolektiva su u toku prijepodneva održali protestne zborove u svojim radnim organizacijama i uputili telegrame Saveznom izvršnom vijeću i Centralnom komitetu Saveza komunista Jugoslavije.

U telegramu što ga je poslalo 1500 radnika Jugoturbine okupljenih na ovom protestnom zboru između ostalog se kaže:

- Najoštrije osuđujemo učinjenu agresiju Izraela na arapske zemlje. Izražavamo najdublju zabrinutost zbog politike sile, flagrantnog miješanja u unutarnje poslove arapskih zemalja , agresivnog zastupanja imperijalizma koji ugrožava mir u svijetu, slobodu i dostojanstvo čovječanstva. Nama je svima jasna da Izrael igra marionetsku, pijunsku ulogu u sklopu globalne strategije SAD i da su Sjedinjene Američke Države inicijator i pokrovitelj ovog nečovječnog gesta Izraela.

Oko 800 radnika Drvnoindustrijskog poduzeća iz Karlovca zajedno s još 40 radnih organizacija poslali su iz Karlovca svoje pismene proteste.

Pripremio Tihomir Ivka