Zahvaljujući izgradnji Munjare Ozalj 1908. godine, Karlovac i Duga Resa naglo su se industrijski razvili, Karlovac se mogao se može pohvaliti da je drugi grad u Hrvatskoj poslije Šibenika koji je uveo električnu javnu rasvjetu. U to vrijeme „električnog“ prednjačenja Karlovca rijetko tko bi pomislio da će i stoljeće kasnije, u vrijeme kad su mobitelski i internetski signal samorazumljiv, biti kuća i zaselaka u karlovačkom kraju u kojima se i dalje živi pod svijećom ili petrolejskom lampom. Na tu zanemarivanu činjenicu podsjetio nas je prošle godine pilot projekt koji je provela Karlovačka županija uz podršku Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a tiče se uvođenja solarne energije u dislocirane domove u kojima nikad nije bilo električne energije. I tada je rečeno da i dalje ima kuća do kojih struja ni 110 godina od gradnje Munjare u Ozlju nije stigla. Zanimljivo, pretraživanjem starih novina pronašli smo članak po kojem je elektrifikacija tadašnje karlovačke komune završena ravno prije pola stoljeća. Doduše, uz odricanja i „samopomoć“ građana koja je danas teško zamisliva.

Je li riječ o propagandi tadašnje službene politike ili je možda u pitanju mogućnost da je za vrijeme Domovinskog rata dio zabačenih (i okupiranih) dijelova Karlovačke županije ostao bez struje, pa poslije rata nikad nije ponovno priključena, ne znamo. Kako god bilo, nije normalno da 2017. postoje obiteljski domovi do kojih još nije stiglo civilizacijsko postignuće s počeka 20. stoljeća – električna energija.

Sadržaj se nastavlja...

„Elektrificirano i posljednje selo“, Karlovački tjednik, 30. lipnja 1967.

U petak, 30. lipnja elektrificirano je i posljednje selo u karlovačkoj komuni. Izuzev nekoliko usamljenih kuća u nepristupačnim predjelima komune, od ovog dana može se zabilježiti da je komuna Karlovac skinula s dnevnog reda najosnovnije: elektrifikaciju. U četvrtak i petak dobila su struju sela Kljaić Brdo, Velika Crkvina i Ponorac. Tako je elektrificirano ukupno 35 kućanstava. U Kljaić Brdu struju je dobilo 10 kuća. Domaćini su je uveli uz velika odricanja. Svaka kuća dala je po 250.000 starih dinara, a općina kredit od 900.000 dinara s rokom vraćanja od tri godine. Predsjednik odbora u V. Crkvini Nikola Velimirović priča: „Godinu dana skupljalo je svako kućanstvo 300.000 dinara da napokon uvedu struju. Siromašno selo dalo je 1,2 milijuna dinara u gotovu, pa i radnu snagu za ukopavanje 90 stupova. Sada to vrijedi, kažu, oko 4 milijuna dinara. U kući mi danas svijetli pet žarulja. Mati mi kaže da će sad mirnije umrijeti, kad je ovo dočekala. Eno je, čeka kod kuće, da se smrkne, pa da vidi što vrijedi struja.“ Susjedi nam rekli, kako nikakvim novcem, ne mogu naplatiti struju. Toliko to vrijedi. A bilo je i skupo. Skuplje nego prije dvije-tri godine. Sada imamo neku perspektivu, kažu mještani. Kovač će nabaviti „švas aparat“, stolar električnu blanjalicu, kućanstva mlinove i radio-aparate.

Predsjednik Odbora u Ponorcu, gdje je elektrificirano 14 domaćinstava, Vukašin Marković kaže da su njegovi mještani ukopali 74 stupa i još za zaselak Gazibare 38 stupova. I ovdje je svako domaćinstvo platilo oko 300.000 starih dinara, a ušli su i u kredit na tri godine. „Mnogi su se zadužili na dva kraja, ali važno je da je struja u selu. Svi kažu da je uvođenje struje bilo skupo, ali su svjesni da su njihova sela raštrkana i u pustom kraju, pa je bilo teško i skupo sve ovo ostvariti. Malo je tko i vjerovao prije godinu dana“, kaže sekretar partijske organizacije, „da ćemo dobiti struju. Ljudi su prodali stoku da namaknu pare“. Na svečanom otvorenju, kojem su prisustvovali i Josip Boljkovac i Ivan Jurković, kovani su i drugi planovi. Predsjednik Skupštine je predložio da se mještani ponovno dogovore da pomognu onima koji sada nisu imali novca za struju. Zauzvrat općina će pomoći iz onog dijela kredita što ga mještani još moraju uplatiti. Još je predloženo da počnu pripreme za gradnju puta do ovih sela blizu Korane i da to bude spomenik palim borcima kojeg mještani namjeravaju podići.

Pripremio Tihomir Ivka