Karlovački noćni život u ranom i kasnom socijalizmu bio je prilično živ i zanimljiv, usudili bi se tvrditi i zanimljiviji negoli je to slučaj danas kad se priča uglavnom svodi na manje ili veće kafiće. Šezdesetih godina u vrijeme društvene liberalizacije, u Karlovcu su koncerte od klasične do zabavne glazbe počesto održavali i strani izvođači, poglavito ipak oni iza „željezne“ zavjese, ali ostali su zabilježeni i koncerti američkih jazz sasatava. Dvorana na raspolaganju kroz desetljeća prije 90-ih je bilo više, prije svega velika dvorana Hrvatskog doma kao jedna od najboljih koncertnih dvorana u Hrvatskoj koja u novom sistemu čami napuštena i zapuštena, dvorana u velikoj sali hotela Korana koje više nema, Zorin dom je često bio poprište glazbenih događanja, kavana „Neboder“ koje više nema, kasnije su dio uloge koncertnih prostora preuzeli klubovi, kao što je bio „Cherry“ iza kavane „neboder“ gdje je donedavna bio Konzumov market…

Uz ta „fina“ mjesta, Karlovac je imao i krčme sa živom glazbom gdje su kulturni standardi bili malo niži, ali zabava zagarantirana. Restauracija „Jadran“ je po učestalosti novinskih napisa ipak zauzimala posebno mjesto i to po svojevrsnoj zloglasnosti. Riječ je o prostoru u kojem je danas smješten River pub u Preradovićevoj ulici. Do prije 2. svjetskog rata u toj je zgradi bio i hotel, a poslije rata preuređen je u tako zvani „restoran društvene prehrane“ kapaciteta tristotinjak ljudi. S vremenom pretvorio se u središnje mjesto karlovačkog noćnog života ranih 60-ih godina 20-og stoljeća. Ponajbolje ga je ukratko opisao karlovački publicist Danko Plevnik u svojoj knjizi „Moja povijest Karlovca“. „Danju radnička menza, noću lokal sa živom glazbom do kasnih sati. Poznata po pjevačicama….. Bila je zadimljena, pijana, popularna, noćna krčma. Tu se slušalo, pjevalo, čvaljilo, drepalo, slavilo i tuklo, razbijale čaše i flaše, nakon čega su se krvave glave bratimile i zvale novu rundu“. Na novinskim stupcima prozivana je „malim Teksasom“ ne samo zbog pijančevanja i tučnjava, nego i zbog nezakonitog poslovanja, osoblja koje je sporo i neljubazno, a voli zaračunati duplo. O kavom se lokalu radi dobro opisuje zabilježen podatak da je u „Jadranu“ u jednom razdoblju od 6 mjeseci razbijeno 2600 čaša. Zamjerali su mu se i niski glazbeni standardi jer je svirala - kako je pisalo u lokalnim novinama u vrijeme kad se nije mnogo marilo na političku korektnost – „poluciganska glazba kojoj je sve u znaku one „Oj mjeseče bekrijo“…“ Taj lokal optuživan je na stranicama novina i za promociju kulture kartanja, koje tad nije smatrano društvenom igrom već „lošom pojavom koja se prešutno odobrava“. Izgleda da je „Jadran“ bio baš osebujno mjesto s osobitom atmosferom. Bilo bi promašeno reći da je šteta što ga više nema, prije je šteta što više nema ljudi koji su ga činili takvim kakav je bio.

Sadržaj se nastavlja...

„Kartašnica“, Karlovački tjednik, 7. rujna 1961.

Gotovo u svim karlovačkim lokalima na zidu visi opomena „Kartanje zabranjeno“. Međutim u jednom lokalu nema te opomene i prema tome u tom se lokalu karta. Vjerojatno ste već pogodili: to je „Jadran“. Svakoga dana (naročito u prijepodnevnim satima) u ovom lokalu „zasjeda“ nekoliko preferansista. Ponekad je i po deset stolova zauzeto. U prvom redu treba napomenuti da ovaj lokal nema nikakve posebne dozvole za ovu vrst „djelatnosti“. Prešutno se prelazi preko ove loše pojave. Kartaši obavljaju svoj „posao“ neometani ni od koga.

Tko se karta? Teško je jednom riječi obuhvatiti sve: od kulturnih, javnih i prosvjetnih radnika do omladine, studenata... Nećemo ulaziti u to da li se karta za novac i u kolike sume, nego samo želimo ukazati na ovu pojavu.

Ponekad uz kartanje pljušte i psovke, ometaju se gosti, prolazi između stolova zauzeti su mnogobrojnim kibicima. Ukratko, loša slika! U lokalu postoji i televizor. Ima gostiju koji bi rado gledali program, ali ne mogu. Tako je to svakoga dana. Upočetku je u lokalu bio svega jedan ili dva stola za kojima se kartalo. Kasnije je običaj postao navika, stolovi su se punili i...

U lokal zalazi omladina - školarci. U početku kibiciraju, a kasnije i sami uzimaju karte u ruke. Kažu da u gradu boravi poznati kartaš-profesionalac koji je protjeran iz Zagreba i Beograda. Karlovac se „afirmira“. Građanima nije svejedno kako.

Pripremio Tihomir Ivka