KAportal KAretrovizor: Popularna laž je da prije nisi smio reći da si Hrvat i da ideš u Crkvu - istina je da se odgovaralo za stvari koje su i u demokraciji kažnjive | Karlovački informativni web portal

KAretrovizor: Popularna laž je da prije nisi smio reći da si Hrvat i da ideš u Crkvu – istina je da se odgovaralo za stvari koje su i u demokraciji kažnjive

Sud u Karlovcu – foto KAfotka.net

Iako se danas popularna laž da se u socijalizmu nije smjelo reći da si Hrvat i da ideš u crkvu, uzima zdravo za gotovo, činjenica jest da čak ni poslije Hrvatskog proljeća – te najžešće manifestacije nacionalne emancipacije od 1945.-e do 90.-e – niti jedan Karlovčanin zbog podrške Savki Dabčević i Miki Tripalu nije završio u zatvoru. Doduše, neki od istaknutih tadašnjih lokalnih političara poput Josipa Boljkovca gurnuti su zbog toga na političku marginu i izgubili političke položaje, ali to je logična i prilično blaga posljedica kakve gledamo i danas kad u jednom unutarstranačkom sukobu (što je Hrvatsko proljeće s razine djelovanja Komunističke partije i bio), poražena strana gubi funkcije i ne mnogo više od toga.

Stvari nikad ne treba gledati crno-bijelo jer su uvijek bile i ostale sive. Treba razumjeti vrijeme i kontekst; Titova Jugoslavija bila je crna diktatura do negdje 1955. kad se i zbog političkog vica moglo završiti na preodgoju na Golom otoku, ali u kasnijim razdobljima čak i liberalniji politčki sustav s mnogo više javne rasprave o važnim stvarima i upliva mišljenja običnog čovjeka na njih negoli je to slučaj danas u našoj demokraciji kad je sloboda iznošenja mišljenja gotovo bezgranična, a – paradokslano – mogućnost utjecaja na promjenu političke paradigme minimalna.

Danas će mnogi i u Karlovcu, pogotovo oni stariji i nekad uvjereni komunisti reći da su iz ovog ili onog razloga bili žrtve sistema, da su bili proganjani i ušutkavani što je uglavnom romansiranje prošlosti. To su priče za malu djecu, to je jednostavno takav soj ljudi; kao što su nekad bili zadrti komunisti, danas su zadrti katolici i „Hrvatine“, a sve priče o tome kako su nešto morali u prošlom sustavu, kako su zavedeni, kako su bili prisiljeni raditi za represivni sustav, samo je pranje vlastite savjesti i pokušaj hvatanja pozicija u novom sustavu. Karijeristi, oportunisti, ljigavci… Uglavnom, osim zbiljskih disidenata poput „svetog“ Vlade Gotovca, većina „proganjanih“ su s razlozima koji bi i danas bili kažnjivi završavali u sudnicama; od privrednog kriminala do niskih strasti…Njihov pad je ionako bio privremen: uskrsnuli su u novom sistemu kao pravednici i domoljubi, a zapravo su trebali biti lustrirani i nikad se više nisu trebali baviti bilo kakvim javnim poslom. Da je bilo tako, Hrvatska bi danas bila bolja zemlja.

  • „Osuđena zbog izazivanja nacionalne netrpeljivosti“, Karlovački tjednik, 25. 06. 1981.

    Zbog krivičnog djela neprijateljske propagande, te izazivanja nacionalne, rasne i vjerske netrpeljivosti Krivično vijeće Okružnog suda u Karlovcu osudilo je  A. Š. iz Karlovca na 18 mjeseci zatvora. Pored toga, Vijeće je izreklo i zaštitnu mjeru zabrane pedagoškog rada u trajanju od tri godine nakon izdržavanja kazne.

    Prema optužnici, koja je dokazana, A. Š. je od 1978. do ožujka 1981. godine slala anonimne poštanske pošiljke na adrese nekih Karlovčana u kojima ih je vrijeđala, pogrdno se izražavajući o njihovoj nacionalnoj pripadnosti, te iznoslila niz tvrdnji koje je sud okvalificirao kao krivično djelo.

    Kako je pošiljke pisala vlastoručno, stručni radnici Zavoda za kriminološka vještačenja i istraživanja SR Hrvatske i SR Slovenije nepobitno su dokazali da je A. Š. autor tekstova.

    Pripremio Tihomir Ivka

  • Odgovori