AKTUALNO

KAretrovizor: Nije bilo ulja, benzina i kave, ali se za današnje standarde gradilo nestvarno puno

KAretrovizor: Nije bilo ulja, benzina i kave, ali se za današnje
standarde gradilo nestvarno puno
Gradnja Doma umirovljenika

Živimo na prostoru gdje je oduvijek neka kriza, politička ili ekonomska. I sad je kriza za većinu, no trenutno živimo u izobilju, police trgovina su pune, čak i one Konzumove u doba Agrokorove propasti, nema nestašica, možemo si kupiti novi iPhone na isti dan kao i ljudi u Los Angelesu ili Londonu, sve je nadohvat ruke. Druga je stvar što malo tko ima novca da si doista može priuštiti sav taj raskoš i luksuz potrošačkog društva u kojem živimo. Do 90-e nam je svega luksuznog falilo, u nekim razdobljima i onog osnovnog, ulja, benzina, kave, šećera, mesa…, a po po traperice i ostalu „luksuznu“ robu moralo se u Trst. Očekivalo bi se da je u takva vremena bilo teško ostvariti bilo što od dugoročnog značaja, no sistem prije ovog našeg divljeg kapitalizma bio je pun paradoksa i proturječnosti. Unatoč sveopćoj besparici, gradilo se na sve strane, od privatnih kuća i vikendica, do velikih stambenih zgrada i javnih ustanova. Čak i kad je sustav bio pred kolapsom, a bivša država na izdisaju, grad je bio pun građevinskih dizalica. Ovaj put podsjećamo na 1987. godinu kad je u Karlovcu građeno nekoliko važnih, da ne kažemo monumentalnih zgrada za grad od 50 tisuća stanovnika. Osim u daljnjem tekstu spomenutih Doma JNA, odnosno današnjeg Doma HV-a, Osnovne škole u Grabriku i Doma umirovljenika, te godine gradila se i nova zgrada Karlovačke banke i stambena zgrada pored nje u Mačekovoj ulici! Nestvarna količina važnih objekata iz vremena oskudice u usporedbi s građevinskim aktivnostima u ovom našem dobu izobilja.

Inače, poanta teksta u nastavku je zapuštenost autobusne stanice na Trgu Matije Gupca, potencijalno atraktivnog trga koji je morao čekati bolja vremena za uređenje. Kad je konačno uređen poslije Domovinskog rata, nije mogao izgledati gore nego u vrijeme kad je bio „urešen“ ružnom ruševinom, no, nažalost ne izgleda ni puno bolje jer je riječ o jednom od većih urbanističkih promašaja u jakoj konkurenciji u zadnjih dvadesetak godina.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

„Malo dobre volje“, Karlovački tjednik, 15. rujna 1987.

U našem gradu nedostaje nekoliko objekata koje inače imaju gradovi ovakve veličine. Neki od takvih se grade i pred završetkom su, a za neke postoje planovi i idejna rješenja već poduže vrijeme.

Tako će još jedna nova škola idućeg mjeseca otvoriti vrata osnovcima i donekle ublažiti nedostatak školskog prostora. Oko 200 umirovljenika idućeg proljeća naći će smještaj u novom Domu umirovljenika koji se intenzivno gradi. I Dom JNA pri završetku je i do kraja godine trebao bi otvoriti svoja vrata. Svi ti objekti nužni su i potrebni našem gradu.

No, ima javnih površina i objekata koji zbog nedostatka novca čekaju godinama da se riješi narušavajući izgled grada, Jedan od takvih je i nekadašnja autobusna stanica na Trgu Matije Gupca. Zub vremena ozbiljno je nagrizao zgradu u kojoj još jedino radi prodavaonica novina. Sve ostale prostorije zapuštene su i prazne, vlažne i uništene. Čitava zgrada u takvom je stanju da predstavlja opasnost za putnike koji čekaju autobuse i sklanjaju se pod njezinu nadstrešnicu od sunca i kiše.

Postoje planovi kako riješiti taj trg, provedena je i javna rasprava i predložena rješenja da se taj objekt sruši i trg trajno riješi.

Dok se ne pronađu potrebna sredstva da se trg osmisli i dade mu sadržaj, bilo bi dovoljno ukloniti urušeni objekt i površinu trga privremeno urediti i ostaviti praznu. svako rješenje, bilo privremeno ili ne, bolje je od postojećeg izgleda trga i objekta koji na njemu beskorisno stoji.

Pripremio Tihomir Ivka

Izdvojeno


Reci što misliš!